Ko ostaje upamćen u istoriji muzike, a čije stvaralaštvo vremenom nestaje iz našeg vidokruga? Album "The Lost Music of Women", koji su za Proprius Records snimili švedska pjevačica Malena Ernman i Ecstatic Ensemble, ovom pitanju prilazi kroz muziku koja zaslužuje novu publiku.
Sedamnaest kompozicija, raspoređenih u približno hronološkom slijedu, povezuje više od tri milenijuma muzičkog nasljeđa. Od huritske himne iz drevnog Ugarita, na području današnje Sirije, do savremenih autorskih odgovora na stare tekstove, izdanje otvara prostor za susret sa stvaralaštvom koje često ostaje izvan uobičajenih koncertnih programa, navodi artsfuse.
Njegova vrijednost počiva upravo u tom susretu. Djela o kojima se uglavnom govori kao o zanemarenim stranicama istorije ovdje ponovo postaju muzika koju možemo slušati, doživjeti i poželjeti da bolje upoznamo.
Sapfo ponovo dobija glas
Među najzanimljivijim trenucima nalazi se "Wedding Song", zasnovana na riječima Sapfo. Pjesnikinja koju uglavnom susrećemo u knjigama ovdje se pojavljuje i kao stvarateljka pjesama namijenjenih izvođenju.
Njene izvorne melodije nisu sačuvane, pa ovu izvedbu ne treba razumjeti kao rekonstrukciju drevnog zapisa. Ipak, susret stihova i glasova podsjeća da su književni fragmenti koje danas proučavamo nekada pripadali živim prilikama, svečanostima i osjećanjima.
Sličnu istorijsku dubinu donose djela vizantijske igumanije Kasije i Hildegarde iz Bingena. Njihovo prisustvo otvara pitanje uslova u kojima su žene mogle stvarati, obrazovati se i ostaviti trag. Vjerske zajednice pružale su određene mogućnosti za intelektualni i umjetnički rad koje su im drugdje bile teško dostupne.
Izgubljeno ne znači uvijek uništeno
Kompozicija "Che si può fare?" Barbare Stroci vodi slušaoca u Veneciju 17. vijeka. Pjevačica i kompozitorka koja je objavila osam muzičkih zbirki iza sebe je ostavila značajan opus, iako njeno ime široj publici nije poznato poput imena brojnih muških savremenika.
Upravo njen primjer objašnjava naslov albuma. Muzika može opstati u štampanim izdanjima, a ipak nestati iz javne svijesti. Povratak takvih djela podrazumijeva izvođače koji će im posvetiti vrijeme i publiku koja će dobiti priliku da ih čuje.
Program uključuje i anonimne pjesme, među kojima su "The Werewolf" i "Frog Went A-Courting". Njihovo prisustvo širi priču izvan biografija poznatih autorki. Anonimnost sama po sebi ne potvrđuje žensko autorstvo, ali ne daje ni osnov da se ono automatski pripiše muškarcima.
Stari tekstovi, novi muzički život
Aranžmani Malene Ernman za glasove bez instrumentalne pratnje daju programu zajednički zvučni okvir. Istovremeno, njene interpretativne odluke postaju važan dio načina na koji se ovo nasljeđe predstavlja današnjem slušaocu.
Ernman potpisuje i novu muziku za "Sendibitr" norveške pjesnikinje Jorun Skaldeme, kao i za "O Death Rock Me Asleep", tekst koji se tradicionalno pripisuje Ani Bolen. Album tako obuhvata i savremeni stvaralački odgovor na riječi iz prošlosti.
Program seže i do stvaralaštva afroameričke kompozitorke Florens Prajs, čija je pjesma "Because" zasnovana na poeziji Pola Lorensa Danbara.
Vrijedan projekat kojem treba preciznija dokumentacija
Ipak, izdanje ima slabosti u pratećim objašnjenjima. Nannerl Mocart, Volfgangova sestra, navedena je uz Ernman uz numeru "Un’aura amorosa", bez dovoljno jasnog obrazloženja takvog pripisivanja. Objavljeni tekst odgovara ariji Feranda iz Volfgangove opere "Così fan tutte".
Za projekat posvećen istorijskoj vidljivosti i priznavanju autorstva, takve nedoumice imaju posebnu težinu. Slušaocu su potrebne precizne informacije kako bi mogao razlikovati izvorno djelo, novi aranžman i savremenu kompoziciju.
Važno je i razlikovati muziku koja je široj publici nepoznata od one koju su izvođači i istraživači zaista prestali da njeguju. Prvi susret s nekim djelom ne znači nužno da je ono bilo zaboravljeno.
Uprkos tome, "The Lost Music of Women" predstavlja privlačan ulazak u raznovrstan repertoar. Glasovi Ecstatic Ensemblea i pregledno oblikovan program približavaju ga i slušaocima bez velikog predznanja o klasičnoj muzici.
Sifražetska himna Etel Smajt "March of the Women" podsjeća na javnu i političku snagu pjesme, dok završna "Remember Me" Malene Ernman donosi ličniji poziv na pamćenje. Najtrajniji domet albuma mogao bi biti trenutak kada neko od predstavljenih imena slušaocu postane razlog da potraži još muzike.