Zdravko Čolić, najtraženija muzička zvijezda na prostorima bivše Jugoslavije, koji je karijeru počeo s legendarnim "Ambasadorima", priznaje da je najteže održati kocert u rodnom gradu.
Uprkos tome, ubijeđen je da će njegov koncert 20. oktobra u sarajevskoj `Zetri` biti spektakularan. Poslije ovog koncerta u glavnom gradu BiH snimit će i spot za pjesmu `Kao moja mati`, koju je napisao Dino Merlin.
Čolić u intervjuu za `Nezavisne`, između ostalog, kaže da ne odustaje od ideje da snimi album sa sevdalinkama i starogradskim pjesmama ali i soul album sa starim pjesmama. Ozbiljno razmišlja da osnuje svoju firmu, a volio bi da joj sjedište bude u Njemačkoj.
Za politiku kaže da je ludilo i zato je uvijek i bio po strani.
Popularni Čola otkriva da će koncert 20. oktobra u Sarajevu trajati tri sata, da neće biti gostiju i da će biti organizovan po svjetskim muzičkm standardima.
Siguran je da će ovaj njegov nastup u Sarajevu proteći u puno boljoj atmosferi nego što je to bilo s njegovim proteklim kocertom, koji je u rodnom gradu održao 2001. godine.
`Na sceni sarajevske 'Zetre' 20. oktobra biće veliki orkestar, pet vokala, balerina, 11 gudača. Ne trebaju nam nikakvi gosti. Najvažnije je da bude dobra energija. Pored starih pjesama, predstavićemo moj novi album 'Zavičaj'. To će biti jedan koktel kroz vrijeme. Najteže je pjevati u svom rodnom gradu. To je sasvim prirodna stvar. Sigurno mi je lakše nego 2001. godine, kada je bilo napetosti. Sjećam se, tada su bili neki protesti u Banjaluci zbog srušene džamije Ferhadije u tom gradu. I tada je obezbjeđenje u mom gradu bilo pet puta veće nego inače. Nekako me je to još više steglo, tako da mi je tada sigurno bilo mnogo gore nego sada kada treba opet da održim koncert u Sarajevu`, priča Zdravko Čolić.
Misli da će na ovom koncertu koji slijedi biti vrlo opušteno.
`Postoji i trema i uzbuđenje pred koncert. Ali, to je normalna stvar`, objašnjava Čola.
NN: Kad ste već spomenuli džamiju Ferhadiju u Banjaluci, da li je tačno da finansirate njenu obnovu?
ČOLIĆ: Dao sam jednom prilog. I tada mi je muftija poklonio Kur'an. Popijemo kafu s muftijom. On je divan čovjek. Ovdje je muftija naš omiljeni lik. Vole ga mnogi ljudi ovdje. Žao mi je što ta džamija nije u boljem stanju. Mislim da će se država pobrinuti da u budućnosti bolje izgleda. Za mene je sasvim normalno da dajem prilog nekom vjerskom objektu. Odem ja i u katoličku ili pravoslavnu crkvu i dam prilog. To je red. To nije dodvoravanje Bogu i Alahu. Po meni bi jedan civilizovan čovjek mogao da ode i da da prilog crkvi ili džamiji.
NN: Kada Banjalučani mogu očekivati Vaš koncert u svom gradu?
ČOLIĆ: Planiram da na proljeće naredne godine održim koncert u Banjaluci. Ovaj put ćemo raditi koncert i u Tuzli. U proljeće, osim Banjaluke, odradićemo i koncert u Mostaru. Danas nema više onih turneja kao nekad koje su trajale tri ili četiri mjeseca. Danas je stvar organizacije i mora neko da stoji iza tog koncerta. Mi danas radimo koncerte zato što postoji interes, jer te publika voli.
NN: Razmišljate li da se iz Beograda vratite u svoj rodni grad, Sarajevo?
ČOLIĆ: Volio bih da mnogo vremena provodim u Sarajevu. Čini mi se da to može da se desi. I što češće dolazim, sve me više krv vuče da se vratim u Sarajevo. Ali nikad ne znaš kojim će pravcem teći život. Čovjek ide za poslom i životom. Kad čovjek negdje dolazi često, vraća se svom korijenu i gradu i na neki način uspostavi neki posao sa sredinom u kojoj je odrastao, ima razloga da se vrati tamo gdje je rođen. Znači, ja bih morao nešto da radim, investiram da bih stalno bio u Sarajevu. Ipak, čovjek mora imati neki posao da bi se vratio u svoj rodni grad. Volio bih da imam u Sarajevu jednu nekretninicu, stan u centru.
NN: Da li ste ikada pomislili da ostavite pjevanje i da se posvetite ekonomiji, koju ste studirali u Sarajevu?
ČOLIĆ: Mogu se baviti privatnim poslom. Recimo, da se više angažujem u domenu turizma, marketinga ili čak neke muzičke djelatnosti koja će biti sastavni dio te moje firme. U narednom periodu imaću takvu firmu koja će se baviti svačim. Volio bih da uposlim ljude s iskustvom, mlade žene i ljude koji imaju afiniteta prema marketinškom pristupu osmišljavanja raznih ideja. Mislim da je samo tržište kod mene proizvelo da to znam da radim, ali bih volio da uposlim neke ljude koji razmišljaju kao ja, da ih uključim. U ovom trenutku volio bih da imam stručnjaka za odnose s javnošću, ženu na koju pojedinci neće kidisati. To bi trebalo da bude žena koja zna da radi svoj posao, ali i otvara neke vidike.
NN: Gdje bi bila baza Vaše firme?
ČOLIĆ: U Njemačkoj. To bi bio Minhen koji volim, ali moguće je da istu firmu otvorimo i u Sarajevu. U tu ideju bih uključio ljude iz Zagreba i Beograda. Uvijek sam bio zagovornik tržišta.
NN: Koliko poznajete situaciju na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni?
ČOLIĆ: Silajdžić i Dodik ne mogu da se dogovore oko policije. Onda ih visoki predstavnik nazove i kaže - dogovorite se. BiH još nema institucionalno rješenje kao država, bez obzira na entitete. Centralna vlast je postavljena, ali iznad toga imaš nekog ko ti govori šta ćeš da radiš. Dakle, to nije formirano u onom smislu države koja ima svoje organe koji funkcionišu i međusobno se dogovaraju. Upravo je to razlog što svako gura na svoju stranu, pa dođe neko treći. Recimo, pobiju se djeca u parku, dođe čuvar pa ih izbaci iz parka. Mislim da je taj visoki predstavnik ipak glavni tata u Bosni i Hercegovini. Zna se da napetosti iz prošlosti ne mogu nestati preko noći, za to treba vremena. Ali, ja sam uvijek bio za opciju zajedničkog življenja. Postoji međunarodna zajednica koja je glavni patron nad BiH i koja kroji ono što će biti.
NN: U periodu od 1992. do 1995. godine Vi ste bili jedan od rijetkih bh. pjevača koji je živio van zemlje, a koji je izbjegavo koncerte. Šta ste radili u tom periodu?
ČOLIĆ: To je moje najpasivnije razdoblje. Imao sam povremene nastupe u nekim mjesnim restoranima i malim diskotekama u Cirihu i Beču. To su bili nastupi na matrice. To su u tom periodu bile solidne pare. Ali, te tezgice su se radile jednom u tri mjeseca, tek da se zaradi neka lova. U to vrijeme dosta sam trenirao. Mislim da sam dnevno po pet sati trenirao. U tom periodu Goran Bregović i ja smo se dogovarali da radimo neku ploču. Počeli smo, međutim, njega je zadesio veliki posao u Evropi, a meni se nije žurilo.
NN: Da li ste u tom periodu bili izloženi nekim političkim pritiscima?
ČOLIĆ: Na mene nikada niko politički nije mogao da utiče. Politika je jedno ludilo. Mislim da treba biti mimo toga. Ljudi koji je vode neka poslije odgovoraju za svoja djela. Ja sam uvijek bio po strani. Na mene niko nikada nije pokušao da vrši politički pritisak. Previše sam snažna ličnost.
NN: Da li ste u 56 godina života zažalili za nečim?
ČOLIĆ: Što se tiče muzičke karijere, postoji varijanta da žalim što nisam ostao u Njemačkoj. Ja to sudbinski gledam. Vjerovatno sam više vezan za ovo područje, nego neko ko bi se odmah spakovao i otišao u Ameriku. Jedino za tim žalim. Život je kompleksna stvar koja sadrži ne samo estradnu djelatnost, već i ljude, energiju, putovanje.
NN: Kažete za sebe da ste snažna ličnost. Bojite li se ičega?
ČOLIĆ: Imam povremene male strahove. To su dnevni strahovi za boljim životom. Stalno bih težio ka toj vjerskoj toleranciji. To su najnormalniji ljudski strahovi da smo zdravi. To su lični svakodnevni strahovi.
NN: Kako provodite vrijeme sa svojom porodicom?
ČOLIĆ: Popodne volim da provedem sa svojim djevojčicama. U kući smo uglavnom. Naveče volim otići na džoging ili brzo hodanje. Volim pogledati neki film ili vijesti, da sam obaviješten.
NN: Da li postoji mogućnost da u narednom periodu snimite album sa sevdalinkama ili starogradskim pjesmama?
ČOLIĆ: Postoji ta ideja i neću odustati od nje. Bio bi to album sa sevdalinikama i starogradskim pjesamama. Ima lijepih starih pjesama koje se mogu prearanžirati. Ima mnogo fantastičnih pjesama koje se mogu uraditi vrlo moderno, a da melodija ostane netaknuta. Takođe mi je životna želja da snimim neki soul album starih pjesama u novim aranžmanima na engleskom jeziku, jer sam svoju karijeru u `Ambasadorima` počeo kao ritam, soul i bluz pjevač. A zašto? Zato što smo mi iz Bosne i Hercegovine stalno iz sevdaha vukli one vokalne trilere. Te vokalne trilere je jedino znala otpjevati Josipa Lisac, jer je to voljela. To imamo u svojoj genetici i zašto to da ne iskoristim. To će biti jedan vanredni album koji bi bio zanimljiv ljudima i koji bi se puštao kao jedan anplagd album.
NN: Jeste li u kontaku s Neletom Karajlićem, liderom `Zabranjenog pušenja`?
ČOLIĆ: Viđamo se povremeno.
NN: Smetaju li Vam ocjene kritičara da su Vaši posljednji albumi previše komercijalni?
ČOLIĆ: S ovim mojim ulaskom kao kompozitorom smo dobili neku drugu energiju, muzičku raznolikost, što je bila i namjera. Kritike su počele i od toga što je Goran Bregović ubacio neke etnozvuke, koje neko naziva turskim ili grčkim, kod brzih pjesama još od albuma `Kad bi moja bila`. Nijedan moj album, čak i onaj koji je prodat u milion primjeraka, nije dočekan hvalospjevom.
NN: Koji svoj album Vi smatrate najkvalitetnijim?
ČOLIĆ: To je album `Zbog tebe` iz 1980. godine. Drag mi je i prošli album `Čarolija`.
NN: Jeste li emotivac ili kod Vas razum prevladava?
ČOLIĆ: Emotivac sam, pa me i dobar film može ganuti do suza. Osjetljiv sam poprilično. Nedavno sam gledao neku seriju o našoj tragediji. Bilo mi je teško, pa sam poslije toga uzeo dupli konjak. Pokušavam stalno da nekom pomognem. A kada ne mogu nekom pomoći, izoliram se. Meka sam srca.