Muzika

Zoran Pejić za "Nezavisne": Materijal na gramofonskoj ploči je san svih muzičara

Zoran Pejić za "Nezavisne": Materijal na gramofonskoj ploči je san svih muzičara
Foto: Dražan Pozderović | Zoran Pejić za "Nezavisne": Materijal na gramofonskoj ploči je san svih muzičara

Zoran Pejić je predsjednik Udruženja strip-autora i obožavalaca stripa "Deveta dimenzija", koje je, osim mnogih strip-izdanja, ovih dana objavilo i prvu gramofonsku ploču pod nazivom "Na rubu igle".

Riječ je o kompilaciji 13 banjalučkih muzičkih izvođača. Uz to, od 5. do 7. decembra u Banjaluci "Deveta dimenzija" organizuje osmo izdanje Salona stripa, a ova dva događaja bila su više nego dovoljan povod da Pejić više o svemu govori za "Nezavisne".

NN: Za početak otkud muzički prvenac u izdanju "Devete dimenzije"?

PEJIĆ: Muzički prvenac jeste što se tiče gramofonske ploče. Međutim, objavili smo i knjigu, biografiju Ričija Blekmura, jednog od najpoznatijih gitarista svih vremena, koji je i dalje aktivan u svojoj 80. godini. Svira sa suprugom. Svi ga znamo po bendovima "Deep Purple" i "Rainbow". Gramofonska ploča se pojavila iznenada, možda zbog toga što sam ja muzičar, ne toliko aktivan i ne toliko dobar, ali kolekcionar sam gramofonskih ploča. Materijal na gramofonskoj ploči je san svih muzičara. Kad već nemam svoj materijal za gramofonsku ploču, htio sam bar da objavim drugima materijale.

NN: Ploču ste štampali u Austriji. Koliko ste na kraju zadovoljni izgledom i kvalitetom?

PEJIĆ: Da, štampao sam u Austriji. Po mojim istraživanjima na prostoru bivše Jugoslavije danas ne možete nigdje odštampati ploču. Svi štampaju vani, da li je to Austrija, Engleska, Njemačka, nebitno. Uglavnom, većina bendova je štampala gdje i ja, u firmi "Austro Vinyl". Tiraž je 500 primjeraka. Prezadovoljan sam kvalitetom štampe gramofonske ploče. Mogao sam da biram da li da štampam na 140-gramskom vinilu ili 180-gramskom vinilu. Izabrao sam drugu opciju. Omot je kao dupla ploča i nakon što je sve završeno, ploča je stavljena u celofan.

NN: Naziv i dizajn su jako zanimljivi.

PEJIĆ: Dizajn je uradio Dejan Šijuk, jedan fantastični dizajner. Mislim da je jedan od najtalentovanijih u Bosni i Hercegovini i šire.  Sam naslov "Na rubu igle" sam ja smislio, mada ploča ima dva naziva. Prvi naslov je već pomenuti, a drugi "Banjaluka 13/33". Zašto 13 - jer ima 13 izvođača, a 33 - jer ima 33 obrtaja. U nekim intervjuima sam davao i zanimljive komentare, teorije zavjere. Čovjek ima 33 pršljena, Isus Hrist je nastradao u 33. godini. Nikola Tesla se trudio da svaka brojka u njegovom životu može da se dijeli sa tri, dok je broj 13 omražen kod većine ljudi. Mnoge avio-kompanije nemaju sjedište sa brojem 13, hoteli izbacuju sobe sa tim brojem, tako da tu ima nekih zanimljivih stvari za koje bih ja volio da ih ljudi dožive sa osmijehom. Nema tu nikakve dublje filozofije. Samu zajedničku fotografiju bendova i izvođača, koja se nalazi u sredini gramofonske ploče, kada otvorimo istu, uradio je Bojan Crnokrak.

NN: Dakle, baksuzan i obožen broj.

PEJIĆ: Da, tako je.

NN: Što se tiče samih izvođača, kako ste ih birali za ovu kompilaciju s obzirom na to da je riječ o ljudima koji se bave različitim muzičkim žanrovima?

PEJIĆ: Što se tiče bendova, imao sam dva uslova: da su aktivni bendovi i da iza sebe imaju bar jedan album. Dakle, da sviraju i da imaju snimljen materijal iza sebe. Kao što sam već rekao, ima 13 izvođača. Malo sam bio skučen što se tiče prostora. Na jednu stranu gramofonske ploče može da stane 22 minuta muzike. I jednu i drugu stranu smo, žargonski rečeno, probili što se tiče trajanja. Otprilike oko 24 minuta traje i jedna i druga strana. Tu nam je austrijska firma izašla u susret i oni su to fino ukomponovali. Bilo je teško složiti pjesme jer su šarolike: pank, rok, hevi metal, tehno, elektronska muzika. Ipak, mislim da je zanimljivo i da je dobro složeno, što se tiče i "A strane" i "B strane". "A stranu" otvara bend "Uvijek drugi". Zbog naziva sam njih morao da stavim na prvo mjesto (smijeh).

NN: Šta je sa bendovima koji nisu zastupljeni na ploči, a koji ispunjavaju sve uslove?

PEJIĆ: Mi smo napravili Viber grupu, ta komunikacija je sad laka. Kontaktirali smo dosta bendova, a članovi mnogih od njih nisu ništa odgovorili na poruku niti došli u Kamenu kuću na Kastelu, gdje sam predstavio kompletan projekat. S druge strane, želio bih da pohvalim sve bendove koji su u startu prihvatili ideju. Nije bilo nikakvog usporavanja. Svi članovi su sarađivali i od početka do kraja je sve išlo perfektno. Ploča je bila u muzičkim krugovima najavljena sredinom oktobra. Austrijska kuća je malo probila rok, ali nije to ništa strašno.

NN: Pomenuli ste knjigu Džerija Bluma, koji je napisao biografiju Ričija Blekmura "Crni vitez". S obzirom na to da je to prva biografija slavnog gitariste, štampana na srpskom jeziku, kakva je potražnja za knjigom?

PEJIĆ: Zadovoljan sam što se tiče zainteresovanosti i odziva rokerske, čitalačke publike, koja je odrastala kao što sam i sam. Knjiga je fantastična jer razbija mitove koji su decenijama kružili o bendovima "Deep Purple" i "Rainbow". Recimo, kad sam ja bio srednjoškolac kod nas se provlačila priča da je Riči kupio od Kleptona gitaru sa krivim vratom. U moje vrijeme nije bilo interneta. Sada su te informacije dostupne u nekoliko klikova, ali lijepo je kada neke dugogodišnje misterije otkrijemo iz knjige. Klepton je poklonio gitaru sa tijelom "Telekastera" i vratom "Stratokastera" svom tehničaru koji je prodao Ričiju gitaru. I zaista, ta gitara nije mogla da se naštima, imala je krivi vrat. Knjiga obiluje mnoštvom takvih zanimljivih detalja, značajnim za obožavaoce dva velika Ričijeva benda; kako su nastajale pjesme, zašto su se svađali, gdje su dobili batina, gdje su završili u zatvoru, zašto se Riči potukao sa Koverdejlom, kako je učio voziti kola itd. Riči ima čudan smisao za humor, vozio je najskuplji automobil sa jednom nogom izbačenom napolje da bi kočio. Sa njim vježbate i, naravno, svako ima svoju sobu. Ako ste novi član, on vam pusti u četiri ujutru nekakvu vrisku mačke, što je jako neugodno za to doba itd.

NN: Niste imali problema s autorskim pravima?

PEJIĆ: Nismo, engleski izdavač "Omnibus pres" nam jedino nije dozvolio da imamo istu naslovnu stranicu kao u njihovom izdanju. Ne znam zašto jer je njihova naslovnica veoma jednostavna sa profilom Ričija Blekmura. Morao sam raditi drugu koricu, a ostalo je sve isto. Knjiga je sastavljena iz dva dijela, tekstualnog i fotografija. Njegove i fotografije bendova sa kojima je radio su na zadnjih dvadesetak stranica. Uglavnom, knjiga pokriva zanimljiv dio perioda Blekmurovog života. Džeri Blum, pisac knjige, s njim se družio od 1984. do 2004. godine. Knjigu je preveo Jovica Bulović, čovjek koji prevodi sve naše stripove sa francuskog i engleskog jezika.

NN: Kad smo već kod stripa… Ove godine objavili ste i strip "Spomenko, priča o jednom djetinjstvu".

PEJIĆ: Radili smo strip o Spomenku Gostiću, najmlađem borcu Vojske Republike Srpske, koji je tragično izgubio svoj život. Odštampali smo tiraž 1.500 primjeraka. Zanimljivo je što sav novac od prodaje stripa ide u humanitarne svrhe. Sakupili smo 5.000 KM i taj novac smo doznačili Udruženju "Baštionik". Uz pomoć tih sredstava oni će stipendirati petoro djece sa Kosmeta. Ostala sredstva ćemo da uložimo ovdje u Republici Srpskoj isto za pomoć djeci, pošto je i sam Spomenko, dok je bio živ, sredstva koja je dobijao za vrijeme rata usmjeravao ugroženoj djeci, a ne samo sebi. Strip su nacrtali Predrag Ikonić i Zdravko Knežević, a scenario je uradio Nikola Vidačković. Pored stripovskog dijela postoji i tekstualni dio, u vidu pogovora, koji je napisao Georgije Vulić.

NN: Osmo izdanje Salona stripa biće održano u decembru. Zašto je pomjeren datum?

PEJIĆ: Datum je pomjeren iz nekoliko razloga... Glavni razlog je što ove godine nije bio konkurs grada za kulturu, a nakon toga su došli i vanredni izbori, usljed kojih je Kamena kuća na Kastelu bila zauzeta. Od 5. do 7. decembra, međutim, održaćemo osmo izdanje Salona stripa ili u Kamenoj kući ili u Domu omladine. Pored strip-dešavanja, zadnji dan salona je rezervisan za promociju gramofonske ploče. Promocija će, dakle, biti održana 7. decembra u 18 časova. Ulaz je slobodan. Na promociji će učestvovati svi bendovi i tu će nam pomoći firma "Plejer" sa svojom opremom da to zvuči perfektno. Ovom pločom bih volio da se više akcenat stavi na bendove. Jesu oni afirmisani, ali volio bih da se još više pojavljuju u medijima, jer Banjaluka ima sigurno 40 aktivnih bendova koji fantastično sviraju.

NN: S obzirom na to da ima toliko bendova, da li planirate novu kompilaciju?

PEJIĆ: Bendovi su bili skeptični što se tiče ove ploče, jer su dosta puta bili izvarani. Sad u suštini postoji zainteresovanost da određeni bend ima svoju gramofonsku ploču, tako da ćemo sljedeće izdanje možda posvetiti samo jednom bendu.

NN: Koje još goste na Salonu stripa očekujete?

PEJIĆ: Gosti Salona stripa su članovi "Devete dimenzije". Trebalo bi da nam stignu strip-crtači iz Francuske i Rusije. Takođe, tu će biti Ivica Sretenović iz Srbije koji je uradio fantastičan strip-serijal "Srpski Bog". Naravno, organizovaćemo izložbe i promocije. Imaćemo promociju knjige Rajka Radovanovića "Psihodelija ljubavi", koja je objavljena prije mjesec dana u izdanju "Devete dimenzije". Ona govori o strip-crtačima i strip-serijalima. Svakako, promovisaćemo biografiju Ričija Blekmura, ploču i ostala izdanja "Devete dimenzije". Najavio bih i novo izdanje… To je "Novčanica od milion funti". Scenario je po romanu Marka Tvena napisao Ticijano Sklavi, a strip je nacrtao Mario Rosi. U narednih nekoliko mjeseci objavićemo strip i o grupi "Led Zeppelin", da ne ostane sve na Ričiju Blekmuru i "Deep Purplu". Kao što znate, veoma stara je podjela na "Purple" i "Zeppelin". Najbolju podjelu sam čuo u Novom Sadu. Tamo su "Deep Purple" lilavci, a "Led Zeppelin" balonci.

 

Najčitanije