Legendarni američki kantautor Bob Dilan svojevremeno je otkrio da nikada nije bio ljubitelj takozvanog heartland roka, muzičkog pravca koji je krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina proslavio izvođače poput Brusa Springstina, Toma Petija, Boba Sigera i Džona Melenkampa.
Iako upravo Dilana mnogi smatraju jednim od najvećih uzora koji je svojim društveno angažovanim folk pjesmama uticao na nastanak tog žanra, on je u intervjuu za "Rolling Stone" 1986. godine rekao da ga ne privlači naglašeni američki patriotizam koji je povezivao s tim muzičkim pravcem.
Kritika patriotizma, a ne muzike
"Nisam posebno zainteresovan za tu američku priču, za taj fazon Brusa Springstina i Džona Kugara. Taj američki ponos meni ne znači ništa. Mene zanimaju stvari koje su vječne", rekao je Dilan, naglašavajući da više cijeni univerzalne i bezvremenske teme od nacionalnog identiteta.
Povezane vijesti:
Bob Dilan o starosti: Najgore je kad prekasno shvatite važne stvari
Muzički kritičari ističu da je Dilan vjerovatno pogrešno protumačio suštinu heartland roka, jer taj žanr u najvećoj mjeri govori o svakodnevnim problemima radničke klase, socijalnim nejednakostima i životu običnih Amerikanaca, a ne o bezrezervnom veličanju države.
Paradoks koji traje decenijama
Posebno je zanimljivo što je Brus Springstin na početku karijere često bio upoređivan upravo s Dilanom, kojeg je nazivao jednim od svojih najvećih uzora.
Njegov veliki hit "Born in the U.S.A." godinama se pogrešno tumači kao patriotska himna, iako tekst zapravo govori o teškom položaju američkih veterana i radnika nakon Vijetnamskog rata.
Uprkos tome što je svojim radom snažno uticao na razvoj heartland roka, Bob Dilan nikada nije pokazao posebno razumijevanje niti simpatije prema tom pravcu, što i danas ostaje jedna od zanimljivijih kontradikcija u istoriji američke popularne muzike.