Eric Jerardi je dvanaest sedmica dobijao po jedan zadatak za pisanje pjesme. Iz tog izazova nastao je "The Game", album na kojem američki gitarista spaja bluz, soul i rok da bi ispričao šta se događa kad umru ljudi na koje smo se oslanjali.
Svake srijede stizala je tema ili fraza koju je trebalo ugraditi u tekst, a do utorka u ponoć pjesma je morala biti napisana i snimljena. Jerardi je mnoge prve verzije zabilježio telefonom, uz glas i gitaru, pa ih slao producentu Michaelu Jamesu. Na albumu "The Game", objavljenom 30. oktobra 2026. godine, našlo se 12 pjesama iz tog izazova.
Gitara koja zna kada da se povuče
Uvodna "I Don't Belong With You" odmah uspostavlja bliskost sa soulom, ali "Setting Sun" daje albumu njegovu prepoznatljivu tamu. Orgulje drže napetost, prateći vokali šire refren, a Jerardijev hrapavi glas ostaje u prvom planu. Gitara je najefektnija kad odgovori na otpjevanu frazu i ostavi malo prostora prije sljedećeg stiha. U pjesmi o žalovanju takvi su trenuci uvjerljiviji od bilo kakvog velikog sola.
U "Thorns & Roses" bas vodi pjesmu gotovo džezerskim hodom, dok Jerardijeva gitara svira kratke fraze iznad njega. Ta ritmička pokretljivost daje pjesmi karakter koji povremeno nedostaje sporijim numerama. U "Unexpected Connections" sličnu ulogu imaju prateći vokali. Njihov gospel prizvuk dobro pristaje pjesmi o slučajnim susretima koji čovjeku promijene život.
Pjesma o ocu koja nosi album
Naslov "A Man Ain't a Man Until His Father Dies" zvuči kao gruba izreka, a iza njega je vrlo konkretno iskustvo. Jerardi je za Houston Press ispričao da je živio pored roditelja i viđao oca svaki dan. Njegova iznenadna smrt ostavila ga je s osjećajem da odjednom mora odrasti, bez čovjeka na kojeg se dotad mogao osloniti. U tom kontekstu, tvrdnja iz naslova zvuči kao lično priznanje. Gospel u aranžmanu daje mu težinu.
Album mjestimično gubi zamah kad se zaredaju pjesme sličnog tempa i raspoloženja. Zato dobro dođe oštrija gitara u "Lies & Truth", baš kao i izdašniji solo u "Dig Down Deep". Završna "When Nature Speaks" podiže tempo, mada bi tiša, napeta "Light Danced Through Your Window", koja joj prethodi, ostavila snažniji završni utisak.
"The Game" je najbolji kad Jerardi pusti da glas, gitara i prateći vokali podijele teret pjesme. U "Setting Sun" to se čuje u načinu na koji orgulje i vokali drže napetost oko njegovog glasa. U pjesmi o ocu dovoljno je da izgovori naslov. Rok za predaju odavno je prošao, a ta rečenica još odzvanja.