Aida Bukva je bh. glumica koju u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS) 27. maja, s početkom u 19.30, očekuje premijera predstave "Ro i Juju".
Riječ je o dekonstrukciji tragedije "Romeo i Julija" Vilijema Šekspira u stilu pozorišnog klovna, za koju režiju potpisuje Li Delong, a Bukva će se naći u naslovnoj ulozi Juju, uz Dinu Bajrovića koji će igrati Roa.
Ostatak podjele čine Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Mona Muratović, Merima Lepić Redžepović, Nerman Mahmutović, Mediha Musliović, Merjem Šiljak te muzičari Dario Kos i Vedran Vujica.
Za kostimografiju i scenografiju zadužena je Sanja Džeba, dok je kompozitor i tekstopisac Darko Rundek.
Bukva je povodom predstojeće premijere u intervjuu za "Nezavisne" govorila o radu na predstavi, saradnji sa kolegama, komediji kao žanru, filmu, seriji, podcastima…
NN: Kakva je saradnja sa kolegama i rediteljkom Li Delong, da li je sve spremno za premijeru?
BUKVA: Neke od kolega već dugo poznajem sa scene i, naravno, uvijek je lijepo spojiti se sa ljudima sa kojima već imate zajedničke predstave, prosto poznajemo senzibilitete jedni drugih i u našem poslu to puno znači. S druge strane, prvi put se susrećem sa našim mlađim kolegama koje mi je bilo zadovoljstvo upoznati i sarađivati s njima. Svaka predstava je neki zajedno proživljeni život pa tako i ovaj čudesni, magični svijet, ja bih rekla, Li Delong, u kojem ona vlada kao majstor već 40 godina. Mi smo predstavu napravili, ali još je detaljima i nijansama popunjavamo i tako će vjerovatno ostati do same premijere.
NN: Recite nam više o Vašem liku Juju… Po čemu se ona razlikuje od Julije i koliko je ovaj komad "pobjegao" od izvornog Šekspirovog teksta?
BUKVA: Li je radila na konceptu komada skoro godinu dana. Likovi klauna se razlikuju od klasičnih dramskih likova po tome što nisu karakteri, već klovnovi koji imaju svoje zakonitosti, npr. klovn ima svoje klovnovsko vrijeme, ne podliježe zakonima fizike, ili, recimo, nema unutrašnje psihologije, može jednog trenutka da te jako voli, a već sljedećeg da te jako mrzi. Lik Juju je ono što je Li pročitala iz Šekspira na svoj način, a to je da je Julija mlada buntovnica koja se pobuni protiv dadilje, porodice, sistema, što je za elizabetansku djevojku bilo nemoguće. Jedini način da izbjegne diktat drugih je samoubistvo, što ona hrabro i čini. Klaun se "pravi" iz senzibiliteta glumca koji ga otjelovljuje, tako da je ova Julija ono što sam ja uspjela, ili nisam da napravim od sebe u datim okolnostima, sa određenim smjernicama već uspostavljene dramaturgije. Klaun može sve da uradi i sve može da se desi. Nema granica, nema ovozemaljskih zakonitosti, potpuna kreativna sloboda.
NN: Zanimljivo je da je muziku za predstavu radio Darko Rundek, ikona jugoslovenske i hrvatske pop kulture. Koliko je ova činjenica ohrabrujuća za ansambl, pa samim tim i za publiku?
BUKVA: Li i Rundek se poznaju jako dugo i radili su predstave i putovali po svijetu zajedno. Rundek nam je pričao o tome kako je glumio i kako mu je bilo grozno na sceni, biti na taj način izložen, a ja opet sa svoje strane nemam ni najmanju sumnju da je bio fantastičan. On je za ovu predstavu radio i muziku atmosfere, kao i songove za određene klaune, koja je potpuno u njegovom stilu i mislim da jako dobro razumije šta Li želi da postigne. Naravno da je to cijeloj predstavi dalo, u našem regionalnom malom svijetu, ogroman prestiž jer ne dešava se svaki dan da vam Darko Rundek dođe na probu, svira gitaru i da osjetite kako kreira pred vašim očima - magiju.
NN: Smatrate li da je komedija, u kojoj ste se pokazali i dokazali, jedan od najzahtjevnijih, a često i najpotcjenjenijih žanrova, odnosno postoji li recept za dobru komediju?
BUKVA: Opet ću se vratiti na lekcije koje nam je Li dala, a to je da postoji nauka humora. Sastoji se iz misterije i patnje. Publici je uvijek jako zabavno da gleda kako se neko muči i ne ide mu rješavanje nekog problema. U klaunima nije bitno šta radite već kako, s kojim odnosom. Takođe, bitan, odnosno prebitan elemenat je ritam, osjećaj za komički tajming, koji je, nažalost, nemoguće naučiti, niti steći vježbom - to je nešto urođeno. Klaun je star koliko i pričanje priča oko vatre, još od šamanskih rituala, kad smo se bili ne toliko diferencirani od prirode, od potrebe za zabavom kao distancom od emocionalizma i načinom kontrole stvarnosti.
NN: Nakon Sarajevo film festivala, film "Umri prije smrti" premijerno je prikazan i u Prozoru gdje je i sniman. Kakvi su utisci i reakcije?
BUKVA: Reakcije koje sam ja imala priliku da čujem su pozitivne na različite načine, svako je primijetio ili mu je zapalo za oko nešto drugo, što bi se reklo za svakog ponešto. Nadam se da će film imati svoj život po kinima i festivalima, gdje god je to moguće. Ahmed Imamović je vrstan režiser i ja se lično radujem svakom njegovom filmu, te mi je samim tim bila čast biti dijelom sjajne ekipe glumaca i ekipe uopšte koja stoji iza onoga što je ovaj put napravljeno.
NN: Ove godine emitovana je treća sezona sitkoma "Tender". Koliko se ova televizijska forma, inače jako popularna na Zapadu, pokazala prihvatljivom kod nas?
BUKVA: Mislim da su ljudi spremni za nove forme. Gotovo svako kod kuće ima "Netflix" ili druge platforme, i prati šta se dešava u svijetu, tako da bismo i mi trebali koliko god nam to novčane i intelektualne prilike dozvoljavaju truditi se da držimo korak sa svijetom koji nas u svakom pogledu ostavlja za sobom. To što je Srđan Vuletić zamislio i što "Fist" kao producentska kuća pokušava da ostvari je za svaku pohvalu i serija se prvi put potpuno snima kamerom u pokretu, što je naporno za kamermane, a za glumce to je hod po oblacima. Jednostavno, učimo se novim trikovima, a set sam po sebi je ogromno iskustvo. Svakoj seriji treba vremena da zaživi kod publike, mnogi mačići se bace u vodu, mi smo već snimili dvije sezone, sa kojima, s obzirom na to gdje smo i šta smo, možemo biti zadovoljni. Glumačka ekipa je probrana tako da se svi nadopunjujemo i iz sezone u sezonu možemo biti samo bolji i bolji.
NN: Gledaoci Vas poznaju i kao voditeljku podcasta "Da ti kažem". Koliko je voditeljski posao težak ili lak u odnosu na glumački?
BUKVA: Ja se trudim da budem sagovornik koji apriori prihvata gosta i pokušava iz njega dobiti ono što je kao neki trajni dokument te osobe. Moje lično iskustvo sa voditeljima, čast izuzecima, je moram reći tipsko: je li teže nasmijati ili rasplakati publiku? Da li više volite komediju ili tragediju? To je set pitanja, više kao za djecu - da li više voliš mamu ili tatu? Kunem se: ako me još jednom neko pita jednih te istih pet pitanja, počeću da... ne kažem šta. Da se vratim na temu… Nijedan posao nije lak ako ga radite kako treba, ja ne znam da li to dobro radim, u svakom slučaju - stresno je. Imala sam goste koji odgovaraju sa da ili ne, a u podcastu je to... smrt tupim nožem.
NN: Kakvi su Vam pozorišni i filmski planovi nakon premijere "Ro i Juju"?
BUKVA: Nakon premijere me čeka predstava "Bazen" Selme Spahić u Pozorištu mladih, koju ćemo raditi za mališane. Nadamo se i nastavku snimanja serije "Tender", ali o tom-potom.
NN: Ukratko, kakva je Vaša analiza pozorišne scene u BiH, kakav je festivalski život i koliko je dobra saradnja pozorišnih kuća iz dva entiteta?
BUKVA: Nemojte mene pitati, meni je svega premalo. Jedan Prag sam ima 150 pozorišta koja su puna svaku noć. Premijera godišnje koliko vam volja. Scena alternativnih, ovakvih, onakvih, ljudi žive umjetnost. Pozorišta puna kao kafane. Što se tiče saradnje među entitetima, sigurno može biti bolja, možda samostalnija. Ja ne vjerujem u trome i glomazne birokratske sisteme, ili politike ustanova, već pojedince vizionare koji nešto pokreću i koji okupljaju ljude oko sebe. Ukoliko imamo pojedince, kojima baš odmah ne lomimo krila i režemo budžete, imaćemo i protoke ljudi, robe i informacija. Ljudi su putevi, mimo pametna čovjeka nema ništa. E sad, da li je nama do pameti i do takmičenja u tome ko je pametniji, kreativniji, ko bolje čita i postavlja Čehova ili do toga da po pozorištima političke stranke imaju svoje večeri nekakvih akademija…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.