Aleksandar Blanić, mladi glumac Dječijeg pozorišta RS, glumom se bavi od srednje škole. Prve korake u toj profesiji napravio je u pozorištu DIS, da bi se u ratnom periodu obreo u Dječijem pozorištu RS, u kojem i sada igra.
Za "Nezavisne" govori o ljubavi prema profesiji, u kojoj se slučajno našao skupa s bratom Velimirom, i o radu na nagrađenoj predstavi na Festivalu malih scena "Monodrama Srpske" u Istočnom Sarajevu - "Folklorna magija".
NN: Predstava u kojoj i Vi glumite "Folklorna magija" odnjela je pobjedu na ovogodišnjem festivalu u Istočnom Sarajevu. Kako je bilo i kakvi su utisci?
BLANIĆ: Zaista smo uživali. Vidim da se kao i svugdje ta predstava ljudima sviđa i svako prepozna nešto svoje, pogotovo što je sama tema etno motiv, neki predmeti za koje vjerovatno klinci ne znaju ni za šta služe, tako da je s jedne strane i edukativna. Naša predstava je otvorila taj festival, a po utiscima ljudi s kojima smo kasnije razgovarali primijetili smo da su oduševljeni i da smo im favoriti, tako da smo nagrade na neki način i očekivali. U ovoj godini smo za četiri predstave dobili četiri gran prija, što samo potvruđuje kvalitet našeg rada.
NN: Koliko je teško glumiti u predstavi koja nema teksta i gdje uz pomoć pokreta morate dočarati atmosferu?
BLANIĆ: Ne gledam težinu te predstave po tome, to je samo jedan od načina igranja predstave. Već imamo iskustva jer nam ovo nije prva predstava koju smo igrali bez teksta, tako da nam to nije bilo neka nepoznanica. Zadatak svake predstave je da ispriča neku priču, a da li će to biti pomoću pokreta ili samo glasom kao neka radio-drama ili kako film nebitno je. Ono što je važno je da se prenese osnovna ideja i priča publici i da im bude zanimljivo, tako da nismo gledali na to kao teškoću, čak nam je bilo zanimljivo, sjajno smo radili s Bonjom Lungovim i od njega smo dosta toga naučili.
NN: S kojim ste rediteljem najbolje sarađivali i da li više volite one koji improvizuju ili one koji se strogo drže teksta?
BLANIĆ: Ne mogu nikoga posebno da izdvojim s obzirom na to da sam već više od deset godina u pozorištu, pa ne mogu ni da nabrojim sve ljude s kojima sam radio. Svaki čovjek, pa tako i reditelj je različit, njegov posao je da nam što više približi taj svoj koncept i da nas uvuče u njegovu priču. S Bonjom Lungovim nije bilo mnogo improvizacije, on je već imao konkretne ideje, koje smo mi samo nadograđivali nekim detaljima. A ima i onih koji traže da prvo glumci iznesu svoje ideje, a potom oni predstave svoju zamisao.
NN: Glumili ste i u nekoliko filmova. Da li Vam više odgovara rad u pozorištu ili na filmu?
BLANIĆ: Više iskustva imam u pozorištu, ali svaki put kad dobijem priliku za film nekako bude drugačije raspoloženje, baš zbog toga što nemam tako često priliku da radim onda mi se to više radi, ali ipak mi je pozorište draže.
NN: Koliko je teško mladim glumcima na našim prostorima da se probiju u ovoj profesiji?
BLANIĆ: Teško je prije svega jer kod nas nema puno kuća u kojima bi mogli igrati. Postoje samo dvije kuće, odnosno Narodno pozorište RS i Dječije pozorište RS, a u ostalim gradovima postoje neka poluprofesionalna pozorišta, koja se još bore za svoj status. Svakoj generaciji koja završi Akademiju je sve teže da dobije negdje ulogu. Međutim, i taj problem se može riješiti otvaranjem novih pozorišta, jer ne vjerujem da u našoj zemlji ne postoji potreba za pozorištem. Dobar primjer je i Gradsko pozorište "Jazavac", koje je otvoreno prošle godine, a već je imalo nekoliko premijera i jako dobro radi. Sve zavisi od angažmana tih ljudi kad završe jer niko ih neće vući za rukav da igraju.
NN: Može li se živjeti od glume i da li se moraš još nečim baviti?
BLANIĆ: Pored glume i sviram, ali ne radim to što moram već što volim. Trenutno nemam porodicu, tako da mogu da živim od sadašnjih primanja, ali to nije parametar kako se moje ostale kolege snalaze. Nema tu mnogo novca, to sve izgleda glamurozno i našminkano, ali to je samo fasada.
NN: S obzirom na to da glumci nemaju radno vrijeme, da li Vam je teško uskladiti privatne i poslovne obaveze?
BLANIĆ: Više mi odgovara da nemam fiksno radno vrijeme, imam period kad samo radim, ali i kad odmaram. Problem je samo da se uklopim s prijateljima koji ne rade u pozorištu, često ne mogu da odem na ljetovanje ili zimovanje. Ne počinjemo nikad prerano s probama, tako da kada većina ljudi u poslijepodnevnim časovima bude umorna, mi smo najaktivniji i tad puno radimo.
NN: Kada ste se zainteresovali za glumu, kako je sve krenulo?
BLANIĆ: Sve je počelo u trećem razredu gimnazije, kada smo moj kum Duško Mazalica i ja otišli u amatersko pozorište DIS. Tamo je rađena neka predstava, a mi smo otišli čisto iz znatiželje da vidimo šta je. Ostali smo i odigrali tu predstavu, a potom smo odradili i nekoliko premijera, ali sve smo to shvatali kao hobi. Zatim smo došli u Dječije pozorište, bio je rat, bilo je malo muškaraca, tako da smo za vrlo kratko vrijeme natovarili čitav repertoar na leđa. Tako je sve krenulo, a zatim sam upisao i Akademiju. Većina kolega s moje klase je danas poznata i uspjeli su u svom poslu.
NN: I Vaš brat je glumac. Kako to da ste obojica imali iste ambicije ili je on možda krenuo Vašim stopama?
BLANIĆ: Kada je on upisao glumu mislio sam da je vjerovatno vidio mene, da je to bio uticaj starijeg brata i možda vidi samo lijepe stvari, a ne onu drugu stranu. Zato sam mu rekao kako stvari stoje. Otišao je na Akademiju i primljen je iz prvog puta, a pokazao se kao vrijedan i marljiv. Trenutno radi kao asistent na Akademiji, ali i honorarno predstave u Narodnom pozorištu RS.
NN: Na čemu trenutno radite i kakvi su Vam planovi za naredni period?
BLANIĆ: U zadnje vrijeme smo nastupili na mnogo festivala, putovali smo po RS, bili samo u Brčkom, ali smo nastupali i u Njemačkoj. Do februara nećemo raditi neki novi projekat, ali nastupaćemo sa dosadašnjim komadima.
Gran pri za "Folklornu magiju"
Predstava "Folklorna magija" Dječijeg pozorišta RS proglašena je najboljom predstavom s više glumaca na ovogodišnjem Festivalu malih scena "Monodrama Srpske" u Istočnom Sarajevu.
"Folklorna magija" u režiji Bonje Lungova je predstava koju s jednakim oduševljenje prate i djeca i odrasli. Ova izuzetna predstava oživljava folklor praveći pred gledaocima upravo ono što nosi u naslovu - magiju.
"Riječ je o predstavi koja ima budućnost i zaslužuje da je vide mnoge evropske i svjetske scene i u tom smislu očekujem da će ona biti promoter kulture Banjaluke i RS", rekao je Predrag Bjelošević, direktor Dječijeg pozorišta RS, i istakao da to najbolje potvrđuje i gran pri na Festivalu malih scena.
Monodrama "Titov tajni dnevnik" Miloša Nikolića u izvođenju Milenka Pavlova izabrana je za najbolju monodramu na festivalu.
T.S.T.