Anđela Krunić je mlada rediteljka koja će u ponedjeljak, 9. marta, s početkom u 20.30, na scenu "Petar Kočić" u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS) postaviti predstavu "Sedam dana", rađenu po tekstu Tene Štivičić.
Kako rediteljka kaže o komadu, drama nastaje u trenutku kada društvene mreže postaju ne samo sredstvo za povezivanje i razmjenu poruka, već i mjesto gdje se svako osjeća pozvanim da bude komentator, analitičar društvenih pitanja.
"Stvoren je fenomen koji se može nazvati histerija stavova, odjednom svako oseća da mora, po svaku cenu, da ima i iskaže svoj stav o svemu: od politike i ekonomije, do braka i porodičnih odnosa. Ono što je nekada bila intimna sfera razgovora u krugu porodice ili prijatelja izašlo je u javni prostor, kroz statuse, komentare i reakcije. Koji je način da intima ostane intima, a ne deo sveopšteg interesovanja?", kaže rediteljka Anđela Krunić, u čijoj predstavi igraju: Sandra Pravuljac, Belinda Stijak, Dragana Marić, Željko Erkić i Boris Šavija. Pored rediteljke, autorski tim predstave čine: dramaturg Aleksandar Vasiljević, scenograf Sara Stjepanović, kostimograf Vladimirka Velaga, autor muzike je Igor Božanić, lektor Nataša Kecman i producent Katarina Lazić. Inspicijent i sufler je Vesna Maksimović. Više o komadu govorila je rediteljka za "Nezavisne" uoči premijere.
NN: Za početak, kako teku probe i saradnja s ansamblom NP RS?
KRUNIĆ: Probe privodimo kraju, celim procesom sam veoma zadovoljna, kako zbog podele, tako i zbog ostalih saradnika na predstavi. Ovaj proces je meni, kao mladoj autorki, bio veoma značajan i mnogo sam iz njega naučila.
NN: S obzirom na to da je riječ o Vašoj diplomskoj predstavi, koliko Vam znači činjenica da će biti izvedena u Banjaluci i da će ostati na redovnom repertoaru NP RS?
KRUNIĆ: Pošto sam iz Banje Luke i odrasla sam na predstavama Dječijeg i Narodnog pozorišta, stvarno mi je čast što će moja diplomska predstava biti izvedena baš u mom gradu.
NN: Tenu Štivičić smatrate jednom od vodećih evropskih dramskih spisateljki današnjice. Šta je prvo i osnovno što Vas je privuklo njenom tekstu "Sedam dana u Zagrebu"?
KRUNIĆ: Prva stvar koja me privukla u drami su likovi koji predstavljaju sliku običnih ljudi, koje mogu da vidim u svojoj okolini, koji imaju neke obične životne probleme. Naravno, jako mi se dopao Tenin stil pisanja, njena jednostavnost i smisao za humor.
NN: U riječi rediteljke kazali ste da drama "Sedam dana" priča priču o ljudima koji su preko noći preuzeli tuđe stavove kojima ostaju dosljedni do kraja. Otkud fenomen da u vremenu društvenih mreža gotovo svi, što bi rekao Mile Kekin, "imamo stav kad nemamo pojma"?
KRUNIĆ: Ni sama nisam sigurna otkud taj fenomen u savremenom društvu, i baš zato mi je bilo interesantno da se njime bavim.
NN: Pripadate generaciji koja je odrasla uz društvene mreže. S tim u vezi, koliko štete i koristi danas imamo od društvenih mreža?
KRUNIĆ: Ne mislim da su društvene mreže nužno loše, one svakako imaju svoje prednosti i dobre strane, ja prva koristim i Instagram i TikTok, a razgovaram redovno i sa ChatGPT-ijem. Mislim da je stvar kontrole, balansa i umerenosti, kao između ostaloga, i u svemu u životu.
NN: Bili ste asistentkinja režije Ivanu Vukoviću u Narodnom pozorištu u Beogradu na projektu "Rekvijem za Aušvic", kao i na predstavi "Strah u operi" u Ateljeu 212. Koliko su Vam ova iskustva, u odnosu na teorijska sa fakulteta, bila dragocjena za dalji rad?
KRUNIĆ: Sva iskustva asistentura su mi bila dragocena, iz svakog procesa se nauči nešto novo, pogotovo kada je u pitanju rad sa ljudima i rad u grupi. I, naravno, jedna od većih prednosti ovog posla jeste upoznavanje ljudi različitih karaktera i interesovanja.
NN: Kakvi su Vaši profesionalni planovi nakon diplomiranja? Kojoj vrsti tekstova biste željeli da usmjerite Vašu rediteljsku pažnju?
KRUNIĆ: Trenutno me najviše interesuju savremeni dramski tekstovi, a smatram da na našim prostorima postoji dosta mladih pisaca, koji imaju šta da ponude.
NN: Za kraj, kao student FDU imali ste priliku da tokom studija uz indeks besplatno uđete na predstave svih beogradskih pozorišta. Ukratko, kakav je rezime pogledanih predstava za četiri godine studija? Koji komadi su Vam ostali u posebnom sjećanju?
KRUNIĆ: Postoji jedna predstava koja mi je za četiri godine ostavila baš jak utisak, koju sam pogledala na drugoj godini studija. To je predstava "Yankee Rose" u režiji Miloša Lolića. Najveći utisak mi je ostavila sama kompozicija predstave, Lolićev način pričanja priče, kao i glumačka igra.