Anja Stanić, dvadesettrogodišnja glumica Narodnog pozorišta Republike Srpske i apsolventkinja na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, ovih je dana posvećena radu na diplomskoj predstavi koju planira završiti do septembra ove godine.
Anja je Akademiju umjetnosti upisala 2004. nakon završene treće godine gimnazije, pa je zbog obaveza na Akademiji i sada "srednjoškolka", još nije završila četvrti razred, ali i ta će diploma uskoro biti u njenim rukama.
"Predstavu Slobodana Stojanovića "Ptic i ptica ili kuća u kojoj je ponekad boravio i Ivo Andrić" spremam s kolegom Željkom Erkićem. Sa njom bi, nadam se, trebali da diplomoramo sredinom septembra", kazala je Stanićeva i dodala da ona i Erkić igraju svih osam likova koliko ih ima u predstavi te da će se potruditi da je odigraju na terasi NP RS kako bi na taj način pokušali da ožive i taj prostor.
Anja je do sada imala nekoliko profesionalnih angažmana u NP RS i to u predstavama "Magareće godine", "Omer-paša Latas", "Staza divljači" i "Hamlet na tvrđavi Kastel". U Prijedorskom pozorištu je radila na predstavi "Čisto vrelo ljubavi", a igrala je i u seriji "To toplo ljeto".
"Ova serija je velika stvar za Banjaluku i glumce iz RS jer su nam se otvorila neka nova vrata i pružila mogućnost da steknemo nova iskustva značajna za budućnost", kazala je Anja o svom prvom angažmanu pred kamerama i dodala da je poprilično zadovoljna poslom koji je uradila u tom projektu.
Daske kao lijek
Koliko god da je svjesna prednosti i čari koje posjeduje film, ipak pozorište stvalja na prvo mjesto. Ono je kaže njena prva ljubav, njena čarolija.
"U trenutku kada stanem na scenu, bez obzira da li sam prije toga bila tužna, bolesna ili iz nekog razloga neraspoložena, htjela ili ne sve svoje probleme zaboravljam. Kao da me te daske liječe. Bar na mene tako dijeluju. Jako sam sretna zbog tog osjećaja", priča ova mlada glumica.
Smatra da je gluma jako zahtjevan posao i da pored ljepote koja se vidi na prvu ona ima još jedno surovo lice koje traži dosta odricanja i žrtvovanja te da u to ne bi trebali da se upuštaju oni koji nisu sto odsto sigurni da to žele.
Kao jednu od najznačajnijih uloga izdvaja ulogu trinaestogodišnje Hani u predstavi "Staza divljači", jer je na poseban način uticala na nju.
"To su zahtjevne uloge, uloge u kojima moraš mnogo od sebe da daš, što bi mi glumci rekli, da se "razgolitiš" na sceni, da pokažeš svoje emocije i osjećanja", priča ona dodajući da se dešavalo da bude toliko uzbuđena poslije te predstave da joj treba i po nekoliko sati da smiri svoja osjećanja.
Iako ne poriče ogromnu prisutnost sujete u glumačkim krugovima misli da joj to ne može uticati na prijetljstva. Ima svoje prave istinske prijatelje među glumcima i ponosna je na to.
"Glumci su specifični i zahtijevaju poseban tretman. Ne želim da preuveličavam i favorizujem tu profesiju ali jasno je da mnogo toga proživimo kroz svoj posao i sve što nam se dešava nekako prejako doživljavamo. Tako da je ta osjetljivost i sujeta sa neke strane i opravdana tim stvarima", kaže naglašivši da sujeta ne bi smjela da uzme mah jer u tom slučaju guta ono lijepo u čovjeku.
Pitanja rađaju akciju
Ne žali ni za jednom ulogom. Naučila je od starijih kolega da na sve izgubljene stvari u životu gleda kao da će na drugoj strani nešto dobro dobiti.
"Moj profesor Željko Mitrović me naučio mnogim bitnim stvarima, naveo me da se pitam, a pitanje provocira akciju, tjera te da radiš na sebi i na ulozi", govori Anja.
Takođe je, kaže, dosta naučila i tokom snimanja serije "To toplo ljeto", gdje je samo gledajući u Boru Stjepanovića i Mimu Karadžića shvatila da se glumac treba skoncentrisati samo na svoj posao.
"Kad si mlad, sve te interesuje i kako radi kamerman, šminker, montažer, a u principu to nije tvoj posao, tvoje je da se skoncentrišeš na svoje scene", objašnjava ona.
Imala je sreće da svaki put do sada radi s pozitivnim ljudima u zdravoj i kreativnoj atmosferi što smatra jako bitnim u svom poslu.
"Dovoljno sam prisutna u NP RS da mogu da kažem da tamo vlada zdrav odnos među ljudima. Dobro je to što se svi međusobno znaju i što su u prijateljskim odnosima", rekla je i na kraju dodala da bi željela jednog dana proživjeti ono što i glumci predstave "Porodične priče" na posljednjem izvođenju.
"To je bilo i divno i tužno u isto vrijeme. Glumci su izašli na poklon u suzama. Tu se vidjelo da je to nešto veliko između njih četvoro, da je to velika stvar na kojoj su zajedno radili. Nešto predivno što svako od glumaca može samo poželjeti za sebe i svoju karijeru", kaže Anja za kraj.