Dugometražni igrani film "Kenjac", koji je svjetsku premijeru imao na 56. filmskom festivalu u Puli, gdje je dobio i nagradu za najbolji scenarij, te nagradu "Oktavijan" Hrvatskog društva filmskih kritičara, prikazan je jučer i na 15. Sarajevo film festivalu.
"Kenjac" je priča o jednoj hercegovačkoj porodici koja u sedam dana pokušava riješiti nesuglasice koje traju godinama. Reditelj filma Antonio Nuić za "Nezavisne" progovara o složenim međuljudskim odnosima, o uticaju okoline na ljude, reakciji publike na njegov film i kulturi država bivše Jugoslavije.
NN: "Kenjac" je jedna ozbiljna priča koja govori o sukobima unutar jedne porodice, koji ujedno oslikavaju i spone između bh. i hrvatske kulture i odnosa uopće. Što Vas je nagnalo da se upustite u jednu tako složenu priču?
NUIĆ: Smatram da su kulture država koje su činile nekadašnju Jugoslaviju povezane i da su ratovi i stalna iseljavanja stanovništa još više doprinijeli toj povezanosti, pa i sličnosti. I ja sam na neki način produkt toga jer otac mi je porijeklom Hercegovac, ja sam rođen u Sarajevu, a živim u Zagrebu, u Hrvatskoj.
NN: Otud u Vašem filmu "Kenjac" lik Pere, Borinog brata kojeg tumači Emir Hadžihafizbegović, a koji je došao iz opkoljenog Sarajeva, teško je nastradao i čini se da ga je život u Bosni, Sarajevu, omekšao. Koliko je bitan taj uticaj?
NUIĆ: Nije to slučajno. To je obiteljska priča moga oca. Moj otac i njegova sestra živjeli su u Sarajevu. Ima on sestara još po Zagrebu, Zadru, u svim krajevima Hrvatske i BiH. Tako sam jasno vidio razliku između svog oca i njegove sestre koja je živjela u Sarajevu i ostalih koji su živjeli drugdje. Naprosto je Sarajevo takva sredina koja svojim humorom i svojim pristupom oplemenjuje na neki način ljude, čini ih prijemčivim za nova iskustva, nove stvari, nove načine istraživanja. A sam razlog zašto je Petar pomirljiviji od Bore je činjenica da je Petar boravio u opkoljenom Sarajevu, da je doživio veliku tragediju. Teško je stradao i iz te pozicije može lakše shvatiti banalnost tvrdoglavosti, nerazgovaranja i rješavanja problema koji su nerješivi.
NN: Da li ste gledali projekciju u Sarajevu i kako Vam se čini reakcija publike na film?
NUIĆ: Nisam. Želudac mi ne dozvoljava da uđem na projekciju. Bio sam ispred. Vidio sam ljude kad su ulazili. Vrzmao sam se okolo i čekao. Na projekciji mog filma, vidio sam, bila je velika gužva i čuo sam da su ljudi stajali da bi vidjeli film. To je za mene već dovoljno velika nagrada, interesovanje publike za ono što radim.
NN: Atmosfera u filmu je na neki način vesternovska, posebno kada su u pitanju fotografije pejzaža, likovi, njihove mimike. Sami ste rekli da najviše volite gledati vestern filmove. Da li je ta Vaša ljubav prema ovom žanru utjecala na sliku koju gledamo u filmu "Kenjac"?
NUIĆ: Taj ambijent, taj vestern izgled, malo mjesto u kome smo snimali, paklena vrućina, te zemljane boje, sunce koje stalno "piči" su se nametnuli i priča ih je izrazila. Vjerujem da svaki redatelj u svojim filmovima traži i pokušava uklopiti ono što voli u drugim filmovima. Vjerujem da je to neki polusvjesni ili čak svjesni proces koji se događa u glavi redatelja.
NN: Imali ste priliku čuti reakcije ljudi na Vaš film "Kenjac" u Puli. Šta Vas se najviše dojmilo? U Sarajevu su nakon projekcije ljudi najviše govorili o tome kako slike u Vašem filmu sve govore i bez toga da likovi izraze osjećanja.
NUIĆ: To je ono što je ova priča zahtijevala i što je osobitost hercegovačkog mentaliteta i njihovog načina razmišljanja i načina življenja. Ne izgovara se nikada direktno ništa. To je način koji je meni zanimljiv jer proizvodi jako specifičan humor i proizvodi ono po čemu su Hercegovci poznati, a to je njihova velika snalažljivost i spretnost. Izricanje emocija kod Hercegovaca smatra se banalnim, ja to dobro znam, tako je i sa mojim ocem koji nikada nije iskazivao svoja osjećanja bilo da sam nešto dobro uradio ili loše. Nezgodno mi je govoriti o reakcijama ljudi, ali one su bile lijepe i pozitivne i posvjedočile su mi da sam filmski uspio prenijeti ono što je bilo zapisano na papiru. Tačno je proizvedena emocija i to sam uspio.
NN: Možete li nam reći šta će biti s "Kenjcem" nakon prikazivanja u Sarajevu?
NUIĆ: Ne znam, to znaju producenti, ali je sigurno da će 16. septembra ovaj film imati zagrebačku premijeru.