BANJALUKA - Porazan je podatak da je BiH, po broju učenika koji pohađaju muzičke i baletske škole, na jednom od posljednjih mjesta u svijetu, s procentom od 0,5 odsto, dok se taj procenat u evropskim zemljama kreće oko pet, deset i više odsto.
Balet u BiH postoji od 1946. godine, a prva baletna predstava "Žetva" Borisa Papandopula je u sarajevskom Narodnom pozorištu izvedena 1950. godine.
"Prava baletska škola u BiH postoji samo u Sarajevu, ali su učitelji mahom stranci, pretežno Rusi i Rumuni", navela je balerina Marijana Marić iz sarajevskog Narodnog pozorišta, dodavši da je na prostoru nekadašnje Jugoslavije vrlo dobra baletska škola bila smještena u Zagrebu, te da su mnogi bh. baletski umjetnici potekli upravo iz nje.
Banjaluka takođe ima svoj baletski studio, koji je 1994. godine osnovala Snježana Bijelić, profesorica na Katedri za ritmiku i ples Umjetničke akademije i Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport iz Banjaluke, i Rene Starčević, baletski pedagog sa završenom Baletskom školom u Minhenu u klasi profesorice Mariane Keler.
"U početku su časovi baleta izvođeni u baletskoj sali Banskog dvora. Kako se povećavao broj članova ukazala se potreba za većim prostorom, pa je banjalučki Baletski studio 'Allegro' 2002. godine prešao u sopstvene prostorije", istakla je Rene Starčević, baletski pedagog.
Iako su za balet zainteresovane mahom djevojčice, u grupi od osamdesetak polaznika u Banjaluci se našlo i nekoliko dječaka, ali veći broj njih, prema riječima Starčevićeve, ubrzo odustaje od zahtjevnog vježbanja koje balet iziskuje.
"Radimo po nastavnom planu ruskog baletskog pedagoga Agripine Vaganove, koji je poznat u svijetu baleta pod nazivom Vaganova metod, koji je prilagođen uzrastu polaznika", istakla je Starčevićeva dodavši da je profesionalno bavljenje baletom izuzetno zahtjevno jer iziskuje velika odricanja i svakodnevne treninge od po nekoliko sati.
Bh. baletske škole mahom sarađuju s baletskim školama iz Srbije i Hrvatske jer ni u Sarajevu ni u Banjaluci mali polaznici nemaju šanse da postanu profesionalni igrači.
"Svi koji se ozbiljno zainteresuju za ovu plesnu umjetnost moraju da se pripreme na mnogo rada i truda, te na činjenicu da profesionalni status ne mogu steći dok ne završe neku od svjetskih baletskih škola", istakla je Marićeva, dodavši da ni to nije garancija da će se na kraju moći baviti ovom profesijom.
Pored ove poteškoće malim baletanima problem je i nabavljanje baletske opreme.
"Kostime, kao i baletske cipelice u kojima djevojčice vježbaju, nabavljaju roditelji u specijalizovanim radnjama, najčešće u Beogradu i Zagrebu ili u drugim većim gradovima gdje postoje baletske škole", kaže Starčevićeva, dodavši da najstarija grupa u "Allegru" probe ima četiri puta nedjeljno, početnici dva puta, dok je optimalno da srednja grupa vježba tri puta nedjeljno po jedan čas.