BANJALUKA - Predstavom "Balkanski špijun" rađenom po kultnom tekstu Dušana Kovačevića i u režiji Tatjane Mandić Rigonat, ansambl Narodnog pozorišta Beograd, predvođen sjajnim Ljubomirom Bandovićem, u ponedjeljak uveče otvorio je takmičarski program 23. Teatar festa "Petar Kočić".
Publika je u velikoj sali Narodnog pozorišta Republike Srpske na kraju dvoipočasovnog komada stojećim ovacijama nagradila glumce koji su još jednom potvrdili da su drame Dušana Kovačevića pisane za sva vremena.
Iako glavni i dobro poznati lik ovog teksta Ilija Čvorović, bivši golootočki zatočenik, egzistira u dobu neposredno pred raspad jednog totalitarnog sistema, da bi nakon informativnog razgovora u policiji krenuo da uhodi podstanara misleći da tako pomaže državi, njegova "misija" ne biva ništa manje zanimljiva i u današnjem vremenu još aktuelne tranzicije i demokratije. Tekst je, dakle, adaptiran i predstava prati savremeni trenutak.
Ljubomir Bandović (Ilija Čvorović) i Nela Mihailović (Danica Čvorović) sve vrijeme na sceni brane i uspijevaju da odbrane svoje likove, a replike o poskupljenju, zavjerama, izdaji države bivaju bolno aktuelne. Paranoja Ilije Čvorovića ovaj put ima podstrek u televizijskom programu. Spikerka koju igra Vanja Milačić sve vrijeme je na sceni zajedno sa orkestrom. Oni muziku u ovom komadu izvode uživo, a Milačićeva, pored toga što izvodi songove, čita vijesti, u isto vrijeme pojavljujući se i na TV ekranu i u domu Čvorovića. Nakon što nekoliko puta bezuspješno pokuša da upali TV prijemnik, Ilija na ekranu vidi slova "AV", koja uz njegove replike postaju jasna aluzija na inicijale predsjednika Republike Srbije.
"Čvorovići su sinonim današnje porodice, današnjeg naroda. To je ono u čemu mi plivamo, svi preživljavamo - neki teže, neki malo lakše, ali sve je to preživljavanje, nije život. To je pokušaj da preživimo sve te uticaje sa ekrana i medija. Tu imamo intervenciju, prema mom mišljenju veoma uzbudljivu rediteljsku intervenciju, koju je odigrala koleginica Vanja Milačić. Ne znam koliko to publika zna, ali tekstovi koje ona izgovara - to su autentični tekstovi. To su tekstovi izgovarani u medijima i većinu njih je izgovorio naš predsednik. Vi kad slušate te tekstove, oni izgledaju duhoviti, neverovatni i nemogući - parodični, a zapravo su istiniti. Paranoja koja se dešava svima je proizvod upravo toga", istakla je na okruglom stolu nakon predstave Nela Mihailović. Pored nje i već pomenutih Ljubomira Bandovića i Vanje Milačić u komadu igraju i Dušanka Stojanović Glid otjelotvorujući Đuru, Ilijinu sestru bliznakinju (u originalnom tekstu Đura je muško), Milutin Milošević (podstanar), te Katarina Marković (Sonja, kći Ilije i Danice).
"Mi ni jednog trenutka nismo hteli da se podsmevamo ni Iliji, ni Danici, niti Daničinom pijačnom barometru. Mi smo učitali, na svoju odgovornost, te porodične odnose. Lepota ovog komada je što paranoju prikazuje kao ovaj nesretni virus. Pred njim smo svi isti, nema bogatih, nema siromašnih, nema crnih, nema belih. Nema gej, nema srejt. Tako i ova paranoja nema godište, nema pol, nema ideologiju. Ona napada sve i urušava ono što je ćelija", ističe Ljubomir Bandović.
On otkriva da je pisac Dušan Kovačević prisustvovao premijeri komada u oktobru 2018. godine, ta da se njegov glavni utisak sastojao u rečenici: "Ja ne znam gde prestajem ja, a gde počinjete vi."
Ova Kovačevićeva rečenica, konstatovaće Bandović, okuražiće ansambl da nakon premijere krene u nadogradnju predstave u istom pravcu. Taj pravac zapravo jeste odbrana Čvorovića, čija je kći Sonja student generacije, a koja osjeća sramotu jer se dugo vremena po diplomiranju zapošljava preko veze, jer drugačije nije išlo. Porodica koja je ovako uspjela da vaspita kći zasigurno ima ispravna uvjerenja. Njen bijes, međutim, pogrešno je usmjeren. To će ih naravno skupo koštati. Podstanar biva Ilijina žrtva, a Ilija biva žrtva sredstava javnih informisanja.
On je uvjeren da sve vrijeme čini dobro boreći se tobož protiv neprijatelja zemlje zbog kojeg je tobož išao u rat i zbog kojeg se tobož zakopavao u podrum za vrijeme bombardovanja. Ilija iz osamdesetih godina kojeg je u istoimenom filmu otjelotvorio veliki Bata Stojković žrtva je ideologije. Današnji, Bandovićev Ilija žrtva je propagande. Prvi je bio veliki staljinista, drugi je ispočetka bio veliki Jugosloven, a potom i veliki Srbin. U suštini, obojica su dobri ljudi, ali sistem melje i ne prašta lojalnost "velikim" idejama.
Iliju Čvorovića volimo prije svega jer nije tipičan predstavnik meljačkog sistema u kojem svako svoja leđa čuva. Ilija se daje bezrezervno. On u svakom slučaju gine za ideju. Tu figurativnu pogibiju uz litre znoja na sceni Ljubomir Bandović neće prikazati tek uvjerljivo i znalački. On je jednostavno poistovijećen sa svojim likom - ne izlazi iz njega.
Postoji jedna anegdota iz rane mladosti Danila Bate Stojkovića koja kaže da mu je nakon izvedbe nekakve amaterske predstave Dobrica Milutinović, čijim se "Prstenom" danas odlikuju najveći glumci, prišao i rekao: "Ti si, sine, još u majčinoj utrobi postao glumac."
Zanimljivo bi bilo čuti šta bi Bata Stojković rekao Ljubomiru Bandoviću kada bi ga vidio u ulozi Ilije Čvorovića.
Pretpostavljamo da ne bi štedio riječi hvale.