Književni blogovi, popularno nazvani litblogovi, postali su omiljeni među neafirmisanim piscima širom svijeta, a u novije vrijeme sve više i među afirmisanima kojima je ovo mogućnost dodatne promocije na Internetu. Slična je situacija i u našem regionu, hrvatski i srbijanski izdavači već se uveliko bave ovim fenomenom, ipak u Bosni i Hercegovini blogomanija još nije "zarazila" književnu scenu.
Blog, kao relativno nov način komunikacije u globalnoj internet mreži, pisan je najčešće u dnevničkoj formi na koju ostali posjetioci imaju mogućnost ostaviti sopstveni komentar. Zbog anonimnosti autora i slobode izražavanja koju nudi, vrlo brzo je postao omiljen u svijetu. Može imati najraznovrsnije sadržaje - od intimnih zapisa pa do tehničkih, ekonomskih, političkih koje pišu pojedinci ili grupe, a svoje mjesto pod blogerskim nebom našli su, naravno, i književnici.
BLOGOMANIJA
Polako, ali sigurno blog se iz andergraunda pomjera ka zvaničnoj književnoj sceni. U obilju materijala pojavili su se i oni koji prednjače literarnim kvalitetom, što u susjednoj Hrvatskoj nije prošlo nezapaženo - više izdavačkih kuća (`Vuković & Runjić`, `Algoritam`, `Jesneski & Turk`, `Ljevak i Konzor`) izdalo je ili u skorije vrijeme namjerava izdati debitantske knjige nekih poznatijih blogera, a `Jutarnji list` nedavno je svoju nagradu za najbolji roman dodijelio Vladi Buliću, piscu jednog od najpoznatijih blogova u Hrvatskoj. Slična situacija je u Srbiji, blogove pišu brojne istaknute ličnosti javnog i kulturnog života, među kojima su i Biljana Srbljanović, Svetozar Cvetković, Bojana Maljević i mnogi drugi. U BiH takođe ima dosta blogova, ali za njih izgleda ni pisci ni izdavači puno ne haju. Zasad je samo izdavačka kuća `Zoro` (hrvatska izdavačka kuća koja ima svoj ogranak u BiH) izdala `Blog priče` prikupljene na blog konkursu. Ovaj projekat radio je zagrebački `Zoro`.
`Prvi put u ovom regionu neko je objavio sakupljene blog priče. Knjiga sadrži 53 priče autora uglavnom iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH. Priredio ju je Davor Šišović. Većina autora nije otkrila svoj pravi identitet. Ima tu dobrih priča. S obzirom na prisutnost blogova u svijetu i mogućnosti koje blog pruža, mislim da je to pozitivno`, kaže Samir Fazlić, direktor `Zoroa` iz Sarajeva. Što se tiče ubacivanja kakvog blogera u `Zoroov` izdavački plan, Fazlić smatra da to usljed loše finansijske situacije nije moguće.
S MAŠINE ZA KUCANJE NA KOMPJUTER
Goran Samardžić, pisac i suvlasnik izdavačke kuće `Baybook` iz Sarajeva, za blogove je, kaže, čuo, ali u skorijoj budućnosti ne planira da ima sopstveni.
`Nešto sam načuo o tome i nemam ništa protiv. Ja nisam na tom nivo svijesti, pa tek sam prije deset godina prešao sa mašine za kucanje na kompjuter. Sada sam se zainteresirao, možda ću nekad imati i sopstveni, to mi zvuči ludo i interesantno i pomalo bolesno`, kaže Samardžić.
Što se tiče eventualnog objavljivanja knjige nekom blogeru, Samardžić je prilično sumnjičav.
`Teško, u ovim uslovima, ali nije isključeno ako se radi o nekom vrhunskom rukopisu i, naravno, ukoliko pristane otkriti identitet`, objašnjava Samardžić.
Ni Nenad Novaković, vlasnik izdavačke kuće `Besjeda` iz Banjaluke, do sada nije objavljivao knjige blogerima.
`Mislim da je to fenomen savremenih tehnologija i da bi to u perspektivi mogao biti medij savremene književnosti. Trenutno je to pomodni hit. Kao izdavač pratim blogersku scenu, ali ne bih objavio nijednog blogera ukoliko ne pristane na otkrivanje pravog identiteta`, kaže Novaković.
Fadila Nura Haver, književnica iz Sarajeva, nije baš oduševljena ni blogovima ni blogerima.
`Virtualna stvarnost ima za mene najmanje jednu nepremostivu grešku: ne sadrži izazov da se odgovorno uhvatim u koštac sa životnim igrama. Kriti se iza blogerskog imena možda jeste izazov u onom smislu da svi ponekad želimo znati šta drugi misle o našem pisanju i razmišljanju, a da ne znaju ko stoji iza toga. Ipak, meni ostaje nejasno kakva to potreba u čovjeku motivira izlaganje svoje intime na procjenu bilo kojoj potencijalnoj budaletini koja može iz čiste zlobe ili nekih težih oblika mentalnih poremećaja popljuvati tvoj blog uradak. Izostanak odgovornosti za rečeno, tj. napisano na Internetu upravo otvara nevjerovatnu pljuvaonicu raznim isfrustriranim likovima`, objašnjava svoje razloge Nura Haver.
Aleksandra Čvorović, književnica iz Banjaluke, je drugačijeg mišljenja, ona u blogovima vidi mogućnost komunikacije pisac-čitalac i prostor veće slobode.
`Blogovi su dobar način da se ostvari komunikacija između pisca i čitaoca. Nemam puno vremena da čitam razne blogove, ali oni koje sam čitala nudili su raznolike sadržaje. Naravno, ima tu i loših stvari, ali zato vam se nudi prilika da ostavite svoj komentar. U današnje vrijeme ljudi se ustručavaju da iznesu svoje mišljenje, boje se konflikta ili osude javnosti, blog pruža mogućnost da se to prilično bezbolno odradi. Kažete šta mislite i niko vam ništa ne može, niko i ne zna ko ste vi. Jednom kad budem imala vremena vjerovatno ću napraviti svoj blog`, kaže Čvorovićeva.
PREČICA DO PUBLIKE
Jesus Quintana, urednik Bestseler.neta s višegodišnjim blogerskim iskustvom, jedan je od pokretača regionalnog konkursa za kratku priču na koju su dospjeli radovi gotovo 300 autora, a većina su upravo blogeri.
`Blogeri se i danas pokušavaju prikazati kao fenomen i tako je nastao izraz blogerska književnost, koji je naravno pogrešan. Književnost je književnost, a blog je mnogim novim autorima bio samo sredstvo kojim su prvi put došli do publike. Ti ljudi su pisali i prije pojave bloga, a na blogu su se samo prvi put predstavili javnosti`, kaže Quintana.
Interesantan projekat je ovih dana pokrenuo i JavaMuzej iz Kelna, Forum za internet tehnologiju i savremenu umjetnost. Raspisali su konkurs koji je posvećen pitanju da li blogovi mogu biti sredstva za stvaranje nove vrste net arta - `(art + blog = blogart?)`. Konkurs je otvoren do 2. jula ove godine, a više o cijelom projektu može se naći na sajtu JavaMuzeja (http://www.javamuseum.org). Ovaj projekat će djelimično rasvijetliti ulogu i mjesto bloga u umjetnosti, a u međuvremenu možda i u BiH blog i blogeri skloni književnom izrazu zauzmu neko značajnije mjesto, ako ne kod pisaca i izdavača, a ono bar kod čitalaca.
Blogeru književna nagrada `Jutarnjeg`
Vlado Bulić, dobitnik nagrade `Jutarnjeg lista` za roman `Putovanje u srce hrvatskoga sna`, pisac je jednog od najpoznatijih blogova u Hrvatskoj. Široj internetskoj javnosti postao je poznat pod pseudonimom Denis Lalić, koji je osmislio prema imenu fudbalera Vika Lalića. Iako je i bloger i književnik, Bulić ne voli spajati dvije oblasti.
`Ne znam koliko ima smisla govoriti o blogerskoj književnoj sceni i uopće spajati to dvoje. Blog je medij za sebe, a to što ga netko koristi da bi na njemu objavio svoje književne tekstove neće tim tekstovima ni odmoći, ni pomoći. Dobar tekst je dobar tekst, objavio ti njega na blogu, u novinama, u knjizi ili ga zapisao na salveti. Isto vrijedi i za profiliranje. Ako si dobar autor, netko će te sigurno zapaziti. Scena je kod nas mala i teško da će netko kvalitetan ostati nezamijećen`, kaže Bulić.