Tehnički spremna, izražajno ljupka, razdragana, graciozna i koketna, zavisno šta se od nje na sceni traži, karakteristike su koje mlada balerina beogradskog Baleta Narodnog pozorišta Bojana Žegarac dobija od kritičara nakon sve brojnijih predstava i glavnih uloga koje ostvaruje u ovom pozorištu.
Sebe i svoje uloge objašnjava na najjednostavniji način.
"U Baletu Narodnog pozorišta u Beogradu sam stalno zaposlena i tamo sam već solista, odnosno imam nekoliko glavnih uloga. Igram u 'Uspavanoj lepotici', 'Žar ptici', 'Tašanu', a u svakoj od ovih predstava igram solo tačke, što najslikovitije govori o mojoj zastupljenosti u ovom pozorištu", kaže Žegarčeva.
U Beogradu je završila Srednju baletsku školu "Luj Davičo", a ljubav prema baletu je, ističe, s njom jednostavno rođena jer je od malena pokazala sklonosti ka ovoj umjetnosti.
"Budući da ne samo da sam bila izuzetno živahno dete, nego sam uvek igrala, odnosno skakutala, moja mama je prepoznala da to nije samo dečja igra, već talenat za umetnost, pa me odvela, kako smo mi deca to tada zvali, 'na skakutanje'. U pitanju je, u stvari, jedan prostor gde su se deca rekreativno bavila igrom i gde se mama posavetovala sa stručnjacima, a onda oni savetovali nju da me upiše u pravu baletsku školu", priča dalje Bojana.
Priznavši da do tada nije ni znala šta je balet, shvatajući ga još kao "skakutanje", neizvjesnost od nove škole bila je uskoro zamijenjena pravim zadovoljstvom jer je svake nove školske godine, kaže, sve više shvatala i ozbiljnost svog budućeg zanimanja i sreću i zadovoljstvo koje ono donosi, a to je, dodaje, najvažnije kod umjetnika.
"To je, uopšte, najbitnije za svakog čoveka i svako njegovo opredeljenje - da se bavi onim što najviše voli i u čemu uživa. A svih ovih godina u meni samo raste i nadograđuje se ta ljubav za igru i umetnost", priznaje ona.
Zadovoljstvo odabranim zanimanjem kod mladog čovjeka je tim veće kada ima podršku svoje okoline u onome što radi, a to je u njenom slučaju bilo upravo tako. Njeni roditelji, iako nisu bili umjetnici - oboje su građevinari - pa čak i sestra, čiji studij nema nikakve veze s baletom, uvijek su bili uz nju, stalno je prate, bodre, raduju se njenim uspjesima i podržavaju je u svakom pogledu.
Među svim dosadašnjim ulogama izdvaja, kako joj tepa, "Uspavanu", jer je to, objašnjava, glavna i njena najveća uloga, ali i jedna od najtežih.
"Ova se uloga dobija tek nakon što se odigra 'Labudovo jezero' ili 'Žizela', a da bih vam to slikovitije objasnila napomenuću vam da ovu ulogu igraju balerine koje imaju karijeru od deset i više godina. Ja sam je zaigrala nakon tri godine, što mi, moram priznati, imponuje, samim tim što su mi svi kazali da sam bila jako uspešna u ovoj ulozi", kaže ona.
Iako pred njom tek predstoji karijera, Bojana Žegarac ističe da jako čezne za ulogom u baletu "Samson i Dalila", koji se za sada više ne igra na repertoaru Baleta Narodnog pozorišta, ali se, dodaje, nada ponovnoj postavci, u kojoj bi, naravno, odigrala ulogu Dalile, koju su ranije igrale primabalerine ovog baleta Duška Dragičević i njena sestra Mila Dragičević.
Osim ove uloge, Bojana, kao i svaki mladi talenat, čezne i za nastupima na svjetskim scenama, poput New York City Baleta.
"Zaista bih volela da tamo nešto odigram. Doduše, jako je teško ući tamo, ali se nadam da ću nekada imati i tu šansu, da ću otići da vidim, da oprobam. Sanjam, kao i svaka balerina, i o pariskoj Operi, mada znam da je to vrh i da nemam nikave šanse, jer tamo strance ni ne primaju. Zato realno mogu da čeznem o milanskoj 'Skali'. Tamo ću verovatno otići", kaže Bojana.
Čežnja joj se više povećava kada ove velike scene uporedi s našim scenama, starim salama, starim kostimima, baletom u koji se, smatra, ulaže malo novca.
Ističući trud umjetnika i menadžmenta Narodnog pozorišta i Baleta, Žegarčeva trenutno stanje baleta i kulture uopšte ne ocjenjuje visokom ocjenom, ali je od 2003, kada je ušla u baletski ansambl ovog pozorišta, sve, kaže, ipak mnogo bolje, iako ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo da bude.
"Ipak, mislim da je televizija glavna stvar i da se tu više moraju promovisati one prave kulturne vrednosti, da se na TV-u što više pojavljuje balet, da se promovišu opera, pozorište. Iako smatram da će, pored raznih ružičastih, pink produkcija, sve to biti jako teško, kulturom se treba boriti protiv nekulture", objašnjava Žegarčeva.
"Dučićev dan" i "Dučićeve večeri poezije", na kojima je u Trebinju nastupala, smatra najboljim primjerima takve borbe, gdje je cijeli grad shvatio kako treba orijentisati publiku.
"Mislim da je ovdašnja publika jako dobra i prilično baletski edukovana, iako balet ovde nije zastupljen u smislu da postoji neki češći repertoar. Ipak, nakon svakog nastupa, ne samo igrača baleta, nego i muzičara, pesnika, na njihovim se licima vidi sreća, a to je i naš i njihov uspeh", kaže balerina.
Ova mlada i razigrana umjetnica od svakoga voli da nauči što više može, zbog čega, kako na kraju reče, i nema uzora u nekoj starijoj i iskusnijoj balerini iz prostog razloga što, kako i sama objašnjava, kod jedne voli jednu stvar, kod druge nešto drugo.
"Kada bih od svih svojih uzora mogla da sakupim sve ono na čemu im se divim, onda bih stvarno bila prezadovoljna", objašnjava uz osmijeh.