Pozornica

Boris Šavija za "Nezavisne": Na sceni nema "nove normalnosti"

Boris Šavija za "Nezavisne": Na sceni nema "nove normalnosti"
Foto: N.N. | Boris Šavija za "Nezavisne": Na sceni nema "nove normalnosti"
Milan Rakulj

Boris Šavija, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), trenutno je angažovan na predstavi "Jugoslavija, moja dežela", čije se probe rade u Prijedoru, a koja će biti realizovana u koprodukciji Pozorišta Prijedor i pozorišta iz Kopra (Gledališče Koper Teatro Capodistria).

Uporedo s tim, snima seriju "Klan", a ulogom Nikole u komadu "Stranci u noći", zajedno sa kolegama iz matičnog teatra, osvojio je publiku koja se uželjela pozorišta, čini se, više nego ikada prije. Komad igra na kartu više, a prva nagrada za predstavu već je stigla sa nedavno održanih "Dana komedije" u Bijeljini. Suviše povoda za razgovor sa Šavijom koji je o trenutnim projektima, pozorištu, filmu, ali i muzici govorio za "Nezavisne".

NN: Recite nam nešto više o komadu "Jugoslavija, moja dežela"?

ŠAVIJA: Predstava "Jugoslavija, moja dežela" kao predložak ima istoimeni roman Gorana Vojnovića, koji su, u dosluhu sa rediteljskom idejom Marka Misirače, dramatizovali Ivan Velisavljević i Aleksandar Novaković. Ona je plod koprodukcije pozorišta iz Prijedora i Kopra, dok iz našeg Narodnog pozorišta RS učestvuje nekoliko glumaca, scenograf, kostimograf, kompozitor i video-dizajner.

Pored nas, tu su i naše drage kolege iz Prijedora i iz Slovenije. Dakle, veoma raznorodan ansambl iz tri teatra. Kuriozitet je što će se sa scene čuti i srpski i slovenački jezik, koji će se smjenjivati u skladu sa mjestom radnje i karakterima.

Prekidali smo i ponovo počinjali rad. Nadomak naše slovenačke premijere, zaustavila nas je ova pošast, dakle, viša sila, a bilo je i nekih nižih zbog kojih nije sve teklo glatko, po zamišljenom planu.

U jednom trenutku se činilo da se sve urotilo protiv ove predstave, da se otima, izmiče nam iz ruku i osipa se. Jedni su izlazili, drugi ulazili u projekat, bilo je previše različitih peripetija koje su usporavale i kočile proces, ali se nadam da ćemo na premijeri, 9. juna, u Prijedoru, konačno ugledati svjetlost pozornice. Koparska premijera je planirana za kraj jula. U svakom slučaju, jedan jako uzbudljiv, podatan, pozorišno potentan i inspirativan materijal za kompletan autorski tim.

NN: Najnovija predstava NP RS "Stranci u noći", žargonski rečeno, igra na kartu više. Sudeći po reakcijama publike, predstavu očekuje dug život.

ŠAVIJA: I ova predstava je, nažalost, imala trnovit, sličan put do izlaska na scenu kao i "Dežela". Da ne bih dužio o tim trivijama, reći ću da smo uz zanimljiv komad i temu, vještu rediteljsku ruku Slađane Kilibarde, došli do rezultata koji je podjednako zadovoljio i nas aktere, a koliko sam vidio, i publiku.

To je rijedak i srećan spoj. "Stranci" su generacijska predstava u najboljem smislu te sintagme. Predviđam joj dug i bogat pozorišni život. Iako se može učiniti da je to predstava o tome koliko tehnologija, društvene mreže itd. mogu da nam zakomplikuju živote, to je ipak svevremena tema o otuđenim ljudima željnim ljubavi, razumijevanja, prihvatanja, sa svim svojim lažima, tajnama i slabostima.

Priča o prijateljskom kružoku, u kojem jedni o drugima ne znaju suštinske stvari. Tehnologija i telefoni su samo sredstvo da se sve to ubrza, da postane zgusnuto i transparentno. U specifičnom vrzinom kolu laži i vlastitih htijenja, oni se spetljaju, postaju žrtve tih istih htijenja i laži, a istovremeno i dželati bližnjim svojima.

Njihove se radnje, samoobmane i skriveni životi burno sudaraju ostavljajući pustoš i prazninu iza sebe. Publika to jasno prepoznaje.

NN: Koliko ste zadovoljni reakcijama, posebno na Vašeg lika Nikolu, koji je možda jedini pozitivan lik u ovom komadu?

ŠAVIJA: Ne volim likove koje tumačim dijeliti sječivom na pozitivne i negativne. Stvari tako ne funkcionišu, nisu crno-bijele, bar ne u ovom komadu. Niko tu nije bez grijeha, niko nema pravo da baci kamen na drugog.

U tom smislu se ni moj Nikola ne razlikuje. I on je čovjek koji krije, obmanjuje, baca stvari pod tepih, pošto-poto bi da izvitoperi, zataška problem i uljepša realnost i onda ga kazna sustiže na svakom koraku. U tom smislu - "nema nevinih", kako kaže Andrićev Karađoz.

NN: Sudeći po zabrani igranja predstava, pozorišne kuće tokom pandemije izvukle su deblji kraj od kafana, tržnih centara, teretana i ostalih mjesta predviđenih za javna okupljanja. Zbog čega je to tako?

ŠAVIJA: Iskreno da ti kažem, ne znam. Toliko je bilo oprečnih informacija, suludih mjera, pravila se hvataju i mijenjaju u hodu, na dnevnom nivou. Ovo je novost za sve, zatečeni smo nespremni, spuštenih gaća. Cijela planeta je sluđena. Ja nisam virusolog i infektolog, moje je da se povinujem i slušam onoga ko se za to školovao.

Ništa mi drugo ne preostaje. Nisam zagovarač teorija zavjere i mizantropskih projekata, bar ne na lokalnom nivou. Sigurno je tu bilo propusta i nedosljednosti, srećnijih i svrsishodnijih odluka, ali, uprkos tome, dobronamjerno želim vjerovati da su nas nadležni štitili kako su umjeli i mogli. Na sceni smo osuđeni jedni na druge, na najintimnije relacije.

Nema distance ni "novih normalnosti". Mi se ljubimo, pljujemo, grlimo, šapućemo i urlamo jedni drugima u lice, a to je sve ono što je kod pošasti kontraindikovano. Možda bi to bila logika po kojoj smo "izvukli deblji kraj", kao što si rekao. Biće dobro ako nam ovo posluži da izvučemo nekakav nauk za budućnost.

NN: Prošle godine komponovali ste muziku za predstavu "Zlatno doba" NP RS, a prije dvije godine i za "Ježevu kućicu" DP RS. Koje mjesto u Vašem životu zauzima muzika?

ŠAVIJA: Ja sam iz muzike došao u pozorište, otkad znam za sebe, prčkam ponešto s muzikom. Išao sam u osnovnu muzičku, kasnije sam sam naučio da sviram nekoliko instrumenata. Prije akademije sam imao nekoliko bendova, poslije sam imao svirke sa "Banskim jazz bandom" i samostalne nastupe uz klavirsku pratnju.

Radeći na ovim predstavama otkrio sam da imam elementarni dar da napravim autorsku, primijenjenu muziku. Sve je to ispalo bolje nego što sam se nadao. Mada, bilo mi je neprijatno što su me potpisivali kao kompozitora, tražio sam da se stavi manje pretenciozna odrednica, tipa "radio muziku" ili sl. Nekako mi se učinilo nepravedno prema onima koji su završili kompoziciju, koji su se za to školovali.

Tome se, kao i svemu što čovjek hoće pošteno da uradi, treba pošteno i posvetiti. Dar i muzikalnost su samo preduslovi, sve ostalo je krvav rad. Volio bih da ubuduće imam više vremena za to.

NN: "Ježeva kućica" ujedno bila je i prva predstava za djecu u Vašoj pozorišnoj karijeri. Kakvo je to bilo iskustvo za Vas ?

ŠAVIJA: Divno, zaista. Prvo, zbog prvog susreta sa dječjom publikom, a onda i zbog te čarobne Ćopićeve poeme, kolega sa kojima se dugo nisam sreo na sceni, muzike koju sam radio i uživo izvodio sa ostalim akterima, malim glumačkim orkestrom.

Hvala i mom drugu, reditelju Slobodanu Perišiću, koji mi je povjerio taj zadatak i sve to veoma lijepo i pametno osmislio. Radeći ulogu, songove i muziku, otpočetka sam znao jedno - djeci ne treba podilaziti.

Tretirati ih treba kao sebi ravne, ozbiljnije i odgovornije nego odrasle. To su neposredne i ozbiljne persone, škartiraju te čim primijete da se kreveljiš, da im se dodvoravaš i da nisi istinit. Kad vidiš kako njihove očice sijaju iz sale, kako učestvuju, navijaju, pjevaju, skaču i plešu u ritmu muzike, uvidiš da sve što radiš dobija direktan odjek i smisao, preplavi te jedno posebno osjećanje zadovoljstva.

Žao mi je što to više ne igramo.

NN: Igrali ste u serijama "Meso" i "Kosti" koje su radili Saša Hajduković i Nikola Kolja Pejaković. Možemo li Vas očekivati i u trećem nastavku trilogije "Koža" i koliko ovdašnja kinematografija duguje povratku Nikole Kolje Pejakovića iz Beograda u Banjaluku?

ŠAVIJA: Na moje veliko zadovoljstvo, učestvovao sam u pomenutim serijama, a da li ću se pojaviti u trećem dijelu trilogije, to još ne znam. To zavisi od autora serije. Nadam se da me neće zaobići. Podsjetio si me ovim pitanjem na jednu duhovitost: otac mog prijatelja, koji je takođe radio na seriji, pitao ga je da li će se treći nastavak zvati "Kupus", kompatibilno mu je zvučalo.

Nikola Pejaković je jedna od najautentičnijih i najsvestranijih stvaralačkih ličnosti na ovom podneblju. Kolja je renesansni tip, darovit i izuzetan u svemu čega se dohvati. To što je Banjaluka postala zapažena tačka na mapi televizijskog i filmskog svijeta, dobrim dijelom valja zahvaliti povratku jednog takvog "motora" kao što je on.

To je pokrenulo stvari sa mrtve tačke i pokazalo da se domaćim snagama može postići puno više nego kad se budžetski novac rasipa raznoraznim tezgarošima, oratorima na predizbornim skupovima, mešetarima i prevarantima koji bi da se okoriste i uhvate maglu.

NN: Kakva je budućnost kulture na ovim prostorima, koji su naši aduti, šta je ono što nam nedostaje i šta biste mijenjali u ovdašnjoj kulturnoj politici?

ŠAVIJA: Ne volim odgovarati na ovakva pitanja, šta god čovjek kaže, postoji opasnost da zvuči pretenciozno. Uglavnom se vrte prežvakane priče. Nisam kulturolog, ali posigurno znam da se "kultura" ne da ugraditi i neće pasti s neba, nema magičnog štapića da se preko noći postane "kulturan". Kultura je slika i prilika naroda koji živi na određenom podneblju.

Takvi smo kakvi smo. Govorim o svim segmentima kulture, kultura nije samo hoh kultura, sve što nas okružuje je kultura. A za tzv. visoku kulturu, budžeti su mali, ozbiljne kulturne politike i nema.

Zasniva se na daru i entuzijazmu pojedinaca, malo šta se planski u tom smislu radi. Supkultura i andergraund scena praktično ne postoji, ako je ima, ona je u tragovima. Sve je to povezano jedno sa drugim.

Treba se tome sistematski posvetiti, to je dugoročan proces. Svake godine iz naših umjetničkih i drugih škola izlaze novi, mladi ljudi raznih usmjerenja.

To ulijeva nadu da će kvantitet neminovno izroditi kvalitet, ako se tim ljudima bude omogućilo da rade i napreduju. Naš adut su daroviti i autentični pojedinci koji će uspjeti da probiju barijere lokalnog. Znam da ih ima.

NN: Za kraj, recite nam šta trenutno radite na profesionalnom planu?

ŠAVIJA: Trenutno se spremam za povratak u Prijedor i nastavak rada na ulozi Nedeljka Borojevića u "Deželi". Uporedo s tim, snimam nastavak serije "Klan", u režiji Bobana Skerlića.

Tu imam vrlo zanimljivu ulogu u uzbudljivom scenariju. Snimaću to do novembra. Planirao sam i već ušao u preliminarne dogovore sa muzičkom produkcijom RTRS o izdavanju nosača zvuka sa Šantićevom poezijom i muzikom.

To sam, nažalost, morao malo prolongirati zbog postojećih obaveza, ali se nadam da će i to u dogledno vrijeme ugledati svjetlost dana.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije