PULA Polovina ovogodišnjeg nacionalnog programa 54. pulskog festivala vezana je radnjom i temama za Bosnu i Hercegovinu, što je, prema ocjeni filmskog kritičara Roberta Jukića, odraz nespremnosti hrvatskih reditelja da se suoče sa problemima u samoj Hrvatskoj.
U filmu `Armin` Ognjena Sviličića, koji je i dobio nagradu hrvatske filmske kritike u Puli, dvojica Bosanaca dolaze u Zagreb na audiciju za strani film. Radnja pobjedničkog filma `Živi i mrtvi` smještena je u neuralgičnu Bosnu, dok se `Moram spavat' anđele` događa u pomalo idiličnom vremenu jugoslovenskog Mostara.
`Hrvatski reditelji percipiraju stvarnost iz susjedne zemlje, a ne uspijevaju, čak i kad se usude, da se suoče s domaćom stvarnošću opterećenom egzistencijskim problemima tajkunskih razmjera. Bosna je dovoljno blizu i dovoljno daleko da oslobađa kritičke autore reperkusija, a na raspolaganju je i potencijal međunarodnog zanimanja. Još čekamo da domaća kinematografija počne da interpretira autohtone probleme društva poput nezaposlenosti, komercijalizacije, organizovanog kriminala i političke manipulacije`, naveo je Jukić.
Prema njegovoj ocjeni, za to ima šanse ukoliko domaća kinematografija nije stimulisana da te probleme ne interpretuje.
Hrvatska filmska kritika na 54. pulskom festivalu nije se složila sa žirijem, dajući prednost Sviličićevom `Arminu` u odnosu na ratni `Živi i mrtvi` Kristijana Milića, koji je u završnici festivala u subotu trijumfovao sa osam nagrada, uključujući `Veliku zlatnu arenu`.
Ocjenjujući `Armin` najboljim filmom, Jukić je istakao da Sviličić u toj priči o ocu i sinu, koji iz Bosne dolaze u hrvatsku metropolu na audiciju za jedan strani film, pruža efikasnost u svakom kadru i ne zamara naracijom i objašnjenjima. Dijalozi su mu škrti, kratki i dovoljni, nema praznih hodova, naveo je Jukić, izvrsni urednik prvog hrvatskog filmskog sajta film-mag.net.
Prema njegovoj ocjeni, Milićev pobjednički film nema razvoja napetosti i radnja kao da tapka u mjestu.
`Zapravo, dvije radnje ne razvijaju sinergiju na 'eksplozivan način'. Radi se o dvije paralelne radnje, jedna iz 1993, a druga iz 1943. godine, smještene negdje u Bosni, s vojnicima različitih svjetonazora i vjera. A na tom polju se Milić nije odredio, ili samo 'fura' neku univerzalnu moralnost o tome kako je svaki rat nepravedan`, naveo je Jukić.
Za film `Moram spavat', anđele` glumca u rediteljskim vodama Dejana Aćimovića, Jukić je naveo da je priča o višenacionalnoj porodici sedamdesetih godina u Mostaru korektno odrađena, ali bez društveno relevantne poente i autorskog pristupa.
`Tema suživota u sredini koju još uvijek razjedaju ratne aveti ratne prošlosti (Drugog svjetskog rata) ugrađena je u neke vrste domaćeg Amarkorda, s manje humora i šarma`, ocijenio je Jukić, dodajući da Aćimović neke obrasce idealizuje, a na nekim situacijama staje na pola puta ne usuđujući se radikalnije zarezati u odnose među likovima.
Filmske koprodukcije poželjne u regionu
Učesnici Koprodukcijskog foruma na 54. pulskom festivalu složili su se da je potrebna saradnja zemalja u regionu u oblasti filma, a direktor Sarajevo film festivala Mirsad Pirivatra istakao je da je koprodukcija `jedan od načina da male zemlje postanu umjetnički velike`.
Glumac i reditelj Ljubiša Samardžić iz Srbije, koji se poslije šest godina i filma `Nataša`, ponovo predstavio pulskoj publici - ovaj put kao reditelj filma `Konji vrani`, rekao je na Forumu da je ta porodična drama `savršen primjer' uspješne koprodukcije Srbije i Hrvatske. Prema njegovim riječima, filmska umjetnost, pa time i sama koprodukcija, jedan je od načina da zemlje bivše Jugoslavije međusobno sarađuju.