LONDON - Detektivski triler smješten u Los Anđeles četrdesetih godina prošlog vijeka, s izuzetno profitabilnom glumačkom kombinacijom, početkom septembra je otvorio ovogodišnju venecijansku "Mostru". Glamur i krv elementi su koji "Crnu daliju" čine savršenim primjerom stvaralaštva Brajana de Palme. Ipak, on od njega ne očekuje baš ništa.
De Palma nije reditelj koji će pitati: `I, kako ti se sviđa moj film?`. U toku 45 godina provedenih u filmskoj industriji susreo se s dovoljno negativnih kritika i tragedija kad su u pitanju filmske zarade da sada već spada u red onih debelokožaca koje ništa ne može iznenaditi, koji nemaju nikakvih očekivanja i koji su i te kako svjesni tanke linije između uspjeha i pada te nemogućnosti da se predvidi recepcija filmova.
`Prolazio sam to već toliko puta da me jednostavno prošla volja. Nemam pojma kako će film proći, ali više me i ne interesuje`, reći će on o svom najnovijem ostvarenju.
`Crna dalija` je besprijekoran studijski triler koji se prije svega može pohvaliti vrhunskom produkcijom i krajnje atraktivnim odabirom glumaca. Kao predložak za scenario poslužio je roman Džemsa Elroja, mračna priča o izmišljenoj zavjeri koja se krije iza istinitog jezovitog ubistva holivudske glumice Beti Šort.
Džoš Harnet utjelovljuje lik policajca zaduženog za istragu ubistva, ali nailazi na neplanirane poteškoće uzrokovane prisutnošću dviju dama. Prva je supruga njegovog partnera (Skarlet Johanson), dok druga neodoljivo podsjeća na ubijenu glumicu (Hilari Svonk).
Zbog svoje opsesivne tematike, korupcije, prevara i podvojenosti, scenario se čini idealnim za De Palmu, što je u startu uzrokovalo visoka očekivanja, naročito uzme li se u obzir veliki uspjeh još jedne adaptacije Džemsa Elroja, Hansonovog filma `L.A. povjerljivo`. Ali, potrebno je naglasiti, De Palma je na projekat stigao kao kasna zamjena za Dejvida Finčera. Kako je tada većina uloga već bila podijeljena, on glatko poriče svoj autorski status.
`Da sam bio prisutan otpočetka, promijenio bih dosta toga. Ali ovog puta ne primjenjujem svoje uobičajene elipse razvoja priče. Ovdje je u pitanju Elroj i htio sam zaista ispričati njegovu priču, onako kako je on gradi. Ne smije se zaboraviti da je ovo 'Crna dalija' Džemsa Elroja. Ja sam samo kroz film iznio ono što je on stavio na papir`, objašnjava režiser.
De Palma je, dakle, u ovom slučaju unajmljeni reditelj, što je pomalo tužna činjenica. Čak i oni koji ga najviše preziru ne mogu poreći da je riječ o šezdesetpetogodišnjem neumornom, jedinstvenom i uticajnom reditelju. I o nekome bez koga bi američki film po mnogočemu bio potpuno drugačiji.
Važno mjesto u istoriji filmskog stvaralaštva osigurali su mu filmovi kao što su `Keri`, `Nesalomljivi`, `Karlitov način`, `Žrtve rata` i, povrh svega, `Lice s ožiljkom`, film koji je izvršio ogroman uticaj na pop kulturu i koji je De Palmi donio raznolike obožavaoce - od P Didija do Sadama Huseina.
Upravo je De Palma inspirisao Terensa Malika da počne snimati filmove, dao je Robertu de Niru njegove prve važne uloge, proslijedio scenario za `Taksistu` Martinu Skorsizu, upoznao Spilberga sa njegovom budućom suprugom Ejmi Irving i pomogao Džordžu Lukasu u pisanju prologa za `Ratove zvijezda`... Začuđujuća je stoga činjenica da De Palma danas jednostavno nema svoje mjesto u loži `najvećih`.
`To me uopšte ne uzbuđuje. Ja sam od prvog dana bio protiv nekog ustaljenog, prisilnog poretka. I nikada se na mene nije gledalo kao na konvencionalnog umjetnika`, zaključuje reditelj.
`Šta god neko rekao o Dejvidu Linču i Martinu Skorsizu, oni će uvijek u kontekstu filmskog stvaralaštva biti najveći od najvećih i niko se tome ne može usprotiviti. Ja to jednostavno nikada nisam imao. Neki su, zapravo, to čak i govorili za mene, ali opet, drugi su me doživljavali kao potpunog ludaka. Ja sam oduvijek bio nekakva kontroverza. Ljudi me ili vole ili mrze`, kaže De Palma.