Branislava Trifunovića, srpskog pozorišnog filmskog i televizijskog glumca, banjalučka publika imala je priliku da gleda u Narodnom pozorištu Republike Srpske prošle sedmice u ulozi Kasija. Rame uz rame sa starijim bratom Sergejem, koji je tumačio Bruta, preispitujući mane i zloupotrebe jednog demokratskog društva, igrao je revolucionara u kultnom komadu "Julije Cezar" svjetskog klasika Vilijama Šekspira.
Komad, koji je adaptirao i postavio Kokan Mladenović, zatvorio je jubilarni 20. Teatar fest "Petar Kočić". O aktuelnosti apsolutne vladavine, kulturi, pozorišnom životu i njegovim dometima govorio je za "Nezavisne". Mlađeg Trifunovića pitali smo koliko je svijet suštinski evoluirao u odnosu na Cezarovo ili, pak, Šekspirovo vrijeme.
"Očigledno da mi kao narod, svi zajedno ovde, nismo nešto puno napredovali niti smo shvatili šta su ti ljudi pisali tad kad su pisali, tako da upravo i komad 'Julije Cezar' govori o tome koliko mi ne želimo da razmišljamo o onome šta nas okružuje, ko vlada nama, za koga glasamo i šta se sve tu dešava", rekao je Trifunović, ističući da aktuelnost komada u kojem igra govori o gluposti naroda s ovih prostora, koji daje legitimitet određenim ljudima u davno uspostavljenom sistemu, koji nažalost traje i dandanas. Trifunović ne misli da je to globalni, već samo lokalni fenomen.
"Mislim da su drugi ljudi i neke druge zemlje shvatili taj princip. Da su u stvari ljudima koji vladaju dokazali da ne bi trebalo da budu apsolutni vladari nego službenici nas građana. U tome je ogromna razlika između nas i mnogih zemalja u Evropi. Ne naravno svih, nego onih koji su dosegli taj nivo demokratije, koja je takva kakva jeste i, naravno, nije idealna, ali može da se uspostavi na jedan drugi način, do kojeg mi verovatno još nismo došli", kazao je Trifunović, kojeg smo na daskama koje život znače u Banjaluci, takođe na Teatar festu, gledali i prije dvije godine.
I tada se pod rediteljskom palicom Kokana Mladenovića bavio preispitivanjem vremena i društva u kojem živimo u komadu "Dr Nušić", a radilo se o adaptaciji komedije "Dr", ovaj put domaćeg klasika Branislava Nušića.
"Neverovatno je šta je Nušić pisao prije 100 godina. Mi se i dalje smejemo tome, a apsolutno to ne prepoznajemo kao nešto što nas okružuje. Kada je Nušić pisao 'Dr' i druge komedije, to je delovalo kao satira koja je daleka od nas, a danas u stvari možemo konstatovati da nam nikada nije bila bliža. Mi zapravo ne želimo da priznamo da je Nušić opisao našu stvarnost i zato mu se ja više uošte ne smejem", navodi Trifunović. On tvrdi da bi Nušić, da kojim slučajem živi u Srbiji danas, imao pune ruke posla i radio bi sigurno više nego u svoje vrijeme.
"Imao bi keramičare kao ministre odbrane, ministre zdravlja s nadimcima dr Smrt, i mnoštvo likova koje bi doslovno opisao i kojima bismo se ponovo smejali, a gledajući našu stvarnost valjda vam je jasno zašto meni više ne bi mogao izazvati smeh na licu", ističe Nušićev imenjak Trifunović, koji uglavnom igra u angažovanim predstavama. Odgovara i na pitanja koji su dometi pozorišta, te da li su on i njegove kolege djelujući sa scene u stanju da izazovu ikakvu promjenu u društvu.
"Pozorište gađa na pojedinca, ono ne može da napravi veliku revoliciju. Ono je jedan spori proces i nešto što mora da se gradi i pravi godinama. Ja kad god igram predstavu obraćam se onom jednom čoveku i nadam se da će taj jedan čovek da izađe malo drugačiji iz pozorišta", kaže Trifunović, dodajući da tek nakon što pojedinac izađe drugačiji iz pozorišta, kada je riječ o društvenom dometu ove institucije, možemo da govorimo o formiranju, pod navodnim znacima, nekakve kritične grupe ili mase.
Što se tiče kinematografije u Republici Srspkoj, koja gotovo da i ne postoji, i ovdašnjeg pozorišnog života, koje ima svoj razvojni put, Trifunović kaže da nije u prilici da prati iste.
No, generalno osvrćući se na umjetnost, ovaj glumac je mišljenja da jedan narod bez kulture ne zaslužuje da se narodom zove.
"Kada jedan narod izgubi svoj kulturni identitet, onda mu ne ostaje ništa drugo nego da bude jeftina radna snaga koja će se baviti nekim drugim stvarima i izgubiti potpuni smisao bivstvovanja u ovakvom sistemu i ovakvom svetu", zaključuje Trifunović.