Privilegija je biti glumac. U glumi me oduševila mogućnost da neprestano istražujem sebe. Radeći nove uloge uvek mogu da oslobađam svoju ličnost, ali i da ostavarujem neke želje. Kroz kompleksnost likova koje igram dolazim i do svoje suštine, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" popularni banjalučki glumac Branko Janković.
Mladi glumac, koji je od prije dvije godine stalni član Narodnog pozorišta RS, zaigrao je i na sceni Gradskog pozorišta "Jazavac", a takođe radi i predstave u kruševačkom pozorištu.
Trenutno je na velikoj turneji po gradovima Srbije i RS gdje promoviše film "Vojna akademija 2", režisera Dejana Zečevića, u kojem tumači lik kadeta Džakovića.
NN: Budući da ste dobili jednu od glavnih uloga u "Vojnoj akademiji", kako se dogodila saradnja sa Zečevićem?
JANKOVIĆ: Upoznali smo se na kastingu za film "Neprijatelji". Iako nisam prošao, nastavili smo saradnju, nakon nekog vremena Zečević se javio i rekao da snima seriju i da bi možda bilo zanimljivo za mene. I, naravno, došlo je do toga da igram vojnika Džakovića.
NN: Sudeći po komentarima nakon premijere u Beogradu, Vaša ljubavna priča s partnerkom u filmu jedna je od najzanimljivijih?
JANKOVIĆ: Ljudi vole likove koji su pomalo komični, a pritom da mogu da se poistovete s njima. Ta dramska sažetost probudila je želju i emociju kod ljudi, tako da su me podržali.
NN: Koliko je zadovoljstvo bilo igrati u "Vojnoj akademiji"?
JANKOVIĆ: Prvenstveno je ogromna odgovornost da se ispuni zadatak koji je dat svakom glumcu, pritom i veliko zadovoljstvo.
Ljudi koji se bave pedagogijom od malih nogu ne usmeravaju decu da razviju svoje talente
NN: Iako ste završili srednju saobaraćajnu školu, šta Vas je navelo da se opredijelite za glumu?
JANKOVIĆ: Ljudi koji se bave pedagogijom od malih nogu ne usmeravaju decu da razviju svoje talente, nego stihijski u nekim okolnostima deca upisuju ovu ili onu školu, neki se pronađu u tome, a neki, opet, ne. Formiranjem sebe i buđenjem svesti, video sam da je to sa saobraćajnom školom bila greška kao struka, al' opet neko životno iskustvo. Kroz slušanje sebe i svojih osećanja odlučio sam da treba da se bavim glumom.
NN: Šta Vas je navelo da dođete na studije u Banjaluku?
JANKOVIĆ: Pokušavao sam na akademijama dramskih umetnosti u Novom Sadu i na Cetinju, imao sam tu nesereću, ali na kraju se ispostavilo sreću, da me nisu primili. Na nagovor profesora Bore Stjepanovića sa Cetinja došao sam u Banjaluku.
NN: Danas kada imamo armiju mladih glumaca, da li je teško naći svoje mjesto na "daskama koje život znače"?
JANKOVIĆ: Vrlo brzo će doći to vreme kada će to mesto naći samo ljudi koji su požrtvovani i u potpunosti predani poslu. Kada se nešto radi iz ljubavi, a pritom se ostvaruju rezultati, iskristališe se glumac.
NN: Šta trenutno radite, ima li konkretnih planova?
JANKOVIĆ: Nakon ovog filma otvara se mnogo mogućnosti. Igram u Narodnom pozorištu RS, Gradskom pozorištu "Jazavac", a završio sam snimanje serije "Sinđelić". Planiram u narednim mesecima da se malo odmorim.
Crveni tepih u Banjaluci
Priliku da pogleda film "Vojna akademija 2" od četvrtka ima i banjalučka publika, a Branko Janković i ekipa filmadžija prošetala je crvenim tepihom.
Publika je u prepunom multipleksu "Palas" burnim aplauzima nagradila režisera Dejana Zečevića i glumce Bojana Perića, Ivana Mihailovića, Gorana Jokića, Tijanu Pečenčić i Radovana Vujovića. Oni su ispričali priču o mladićima i djevojkama koji su za životni poziv odabrali vojnu službu i upisali Vojnu akademiju u Srbiji.