Pozornica

Bundalo za "Nezavisne": Rad za djecu poziva na čistotu i iskrenost

Bundalo za "Nezavisne": Rad za djecu poziva na čistotu i iskrenost
Foto: Dražan Pozderović | Bundalo za "Nazavisne": Rad za djecu poziva na čistotu i iskrenost

Nikola Bundalo mladi je reditelj koji trenutno sa ansamblom Dječijeg pozorišta Republike Srpske radi na predstavi "Bio jednom jedan lav". Predstava je omaž velikom Dušku Radoviću, a premijera je zakazana za utorak, 29. novembra, sa početkom u 18 časova, tačno na stotu godišnjicu Radovićevog rođenja.

"Ovom premijerom, baš na dan njegovog rođenja, Dječije pozorište Republike Srpske odaje poštovanje i simbolično obilježava 100. rođendan velikog Duška Radovića, čije su poučne riječi, mudre misli i velika djela bili i jesu dio svih naših djetinjstava, odrastanja i života", saopštavaju iz DP RS, uz napomenu da u komadu igraju  Đorđe Janković, Zorana Šuman, Svjetlana Andrić i Nikola Milaković.

Više o svemu Nikola Bundalo govorio je za "Nezavisne".

NN: Predstava "Bio jednom jedan lav" je Vaša prva režija u Dječijem pozorištu Republike Srpske. U ovoj kući već ste radili kao asistent reditelja na predstavi "Jablan", ali i kao dijete bili ste član omladinske škole glume. Da li je ova režija zapravo potvrda da je DP RS Vaša druga kuća?

BUNDALO: Kada sam dobio poziv da radim u DP RS, bio sam presrećan, jer kao što sam i ranije volio da napominjem, DPRS jeste bila i biće moja druga kuća. U tom pozorištu sam napravio svoje prve korake prije više od deset godina, kao član omladinske škole glume. Ova kuća me obrazovala, bila mi je velika škola, iskustvo i odgojila je ne samo mene, već i moje kolege, koji se sada bave raznim profesijama. Zbog toga, pored zahvalnosti, osjećam i potrebu da se odužim i da ponudim što više mogu pozorištu zbog kog sam poželio da se bavim režijom i pozorištem.

NN: Premijera je zakazana za 29. novembar, na dan kada će biti obilježena stogodišnjica rođenja velikog Duška Radovića. Koliko je Vama u formativnim godinama značio ovaj pisac, šta Vam znači sad i šta za Vas predstavlja ovaj jubilej?

BUNDALO: Duško Radović je neizostavan kao autor u odrastanju i sazrijevanju svake osobe. Uz njega učimo da pišemo, da govorimo, uz njega odrastamo i čeka nas da postanemo odrasli ljudi i da tek tada shvatimo o čemu on zapravo govori. Njegovi aforizmi i duhovite, cinične i sarkastične dosjetke su dobro ostarjeli, a i dalje imaju istu moć kao i kada ih je on izgovarao u radio-programu. On je sa minimalno uspijevao da raskrinka sve anomalije u društvu. Čovjek kog se vlast odricala, a samoprozvana elita odbijala da prihvati. Kao što se u svijetu svi ugledaju na Petra Pana koji nije odrastao, tako je bitno kod nas da svi u sebi čuvamo Duška Radovića ili Branka Ćopića, ljude koji su se humorom i literaturom za djecu borili protiv sistema, društva i ala koje su ih cenzurisale i progonile. Tako da iz ove perspektive meni je lično značio jer mi je stalno pokazivao da treba da budem svoj, autentičan i da se tako mora i može. Mislim da je velika stvar to što je DP RS jedino pozorište koje priređuje premijeru na dan njegovog rođenja i odaje počast jednom velikom autoru bez kog bi odrastanje svakog od nas bilo prazno i siromašno.

NN: Kako teku finalne pripreme za premijeru?

BUNDALO: Kao i pred svaku premijeru, napeto. U pozitivnom smislu, naravno. U čitavoj ekipi vlada uzbuđenje i jedva čekamo da porodimo predstavu dvadeset devetog i da posmatramo njen život nakon premijere. Sada smo u finalnoj fazi procesa, kada se iz cjelokupnog minulog rada rađa cjelina, i tek sada i ekipa i ja postajemo svjesni predstave koju pravimo. Za reditelja je to uzbudljiv, ali i tužan period, jer se bliži momenat kada će predstava nastaviti da živi samostalno bez nas. Jedva čekamo našu publiku da se susretne sa svijetom koji smo kreirali za njih.

NN: Da li Vas više ispunjava rad na predstavama za djecu ili za odrasle?

BUNDALO: Podjednako. Ja sam od početka znao, baš zbog svog odrastanja u DP RS u godinama prije fakulteta kada sam postao inficiran pozorištem za djecu, da ću sigurno raditi predstave za najmlađu publiku. Mislim da je to pogotovo bitno za mladog reditelja poput mene, koji sam tek izašao sa akademije. Opasnost je, jer je vrlo lako moguće da postanem rob zanata, a ovakav proces me preispituje i budi u meni ono infantilno, iskonsko i dječje, budi maštu i kreativnost, ono zbog čega sam i odlučio da se bavim pozorištem. Poziva na čistotu i iskrenost, ono čega najčešće nema u pozorištu "za odrasle" jer se često poseže za dopadljivošću i kalkulacijama. U pozorištu za djecu nema laži, a biti iskren je najteže. Nema pretvaranja. Osjećam ogromnu odgovornost, jer je pozorište za djecu u kontekstu društva veoma bitno, predstavama za djecu treba da privučemo što više mladih, da ih obrazujemo, da zbog nas zavole pozorište, da shvate značaj i da od njih pravimo i stvaramo buduću pozorišnu publiku.

NN: Glumica Nataša Perić za ulogu u predstavi "Banjaluka", koju ste postavili u Gradskom pozorištu "Jazavac", nagrađena je na 21. festivalu bh. drame u Zenici. Predstava je doživjela i pohvale i kritike. Koliko ste zadovoljni životom ove predstave godinu dana nakon postavke?

BUNDALO: Do sada sam predstavu nakon premijere gledao samo dva puta, i zadovoljan sam jer predstava raste svakim izvođenjem. Mijenja se nabolje. Predstava je izazvala dosta oprečna mišljenja, pohvale, ali i oštre kritike. I to je ono zbog čega sam najponosniji, jer smo napravili predstavu koja trigeruje ljude, pozitivno i negativno. Bit pozorišta je da izazove ljude na debatu, da promišljaju i razmišljaju o onome što su gledali. I zato mi je bitnije bilo da izazovem ovakav efekat nego da smo napravili predstavu koja će tek tako da prođe, kao razonoda, i da svima bude simpatična ili dopadljiva. Ono zbog čega mi je posebno drago je to što je predstava doživjela odličan prijem kod publike u drugim gradovima. A, na kraju krajeva, predstavu smo i pravili za žitelje drugih sredina. U Beogradu, ili Zenici na primjer, publika je reagovala mnogo bolje nego u Banjaluci. I zbog toga sam ponosan, jer su se ljudi u drugim gradovima povezali sa predstavom i Banjalukom.

NN: Na predstavi "Banjaluka" sarađivali ste sa dramaturškinjom Vidom Davidović, sa kojom ste ove godine sarađivali i na predstavi "Đubre, grad i smrt" Rajnera Vernera Fasbindera u Domu kulture "Studentski grad". Kakva nosite iskustva iz rada na ovoj predstavi?

BUNDALO: S obzirom na komad koji sam odabrao da radim, vrlo mučno. To je iz razloga jer je komad vrlo težak i mračan. Nakon "Banjaluke" odlučio sam da želim da radim i predstavu o Beogradu. Odabrao sam komad koji se bavi likovima sa margine, pripadnicima različitih manjina, koji ugrožavaju jedni druge, koji jedni u drugima bude jedino zlo i koje sve zajedno grad kao metropola pojede. Komad o svima nama koji odlučimo da se uhvatimo u koštac sa velikim gradom u kom kao Ežen de Rastinjak želimo da postignemo nešto. I ta bitka je u startu izgubljena. Ono zbog čega sam ponosan što se tiče predstave i procesa je to što sam okupio ekipu u kojoj su bili studenti sa četiri različite akademije, svršeni studenti i profesionalni glumci. Ekipa je bila vrlo šarolika, sa svih strana, ali smo uspjeli da se međusobno povežemo i da ispustimo krik o situaciji u kojoj trenutno živimo. Zahvalan sam ekipi, jer mi je pomogla u postavci predstave u kojoj sam se do sada najviše dao, lično i emotivno.

NN: Radite na relaciji Beograd - Banjaluka. Možete li uporediti pozorišni život ove dvije sredine?

BUNDALO: U  Banjaluci nedostaje više institucionalnih pozorišta. Nedostaje više pozorišnih kuća koje će biti prepoznate i iza kojih će stajati grad ili država. DP RS i NP RS nisu dovoljni. GP "Jazavac", na primjer, nema svoj ansambl, i dalje su podstanari u prostoru u kom su trenutno. To su realni problemi koji koče razvoj pozorišne umjetnosti kod nas. Kada bi bilo više institucionalnih pozorišta, bilo bi za početak više zaposlenih glumaca, reditelja, dramaturga i ostalih pozorišnih radnika. Bilo bi više prostora za sve mlade umjetnike koji imaju šta da kažu. Bilo bi više repertoarskih politika koje bi privlačile različite društvene i starosne grupe. U takvom okruženju, postojala bi zdrava konkurencija. I u tom "takmičenju", pozorišta bi nastojala da probijaju granice, da unapređuju svoje repertoare i da ponude publici što kvalitetniji sadržaj.

NN: Koji su Vaši profesionalni planovi nakon premijere predstave "Bio jednom jedan lav"?

BUNDALO: Trenutno sam student master studija na FDU. Tako da, prvo se vraćam fakultetskim obavezama, a onda me na proljeće čeka nova režija u Beogradskom dramskom pozorištu. Radiću angažovani savremeni domaći tekst "Prozor" autorke Katarine Nikolić, a premijera će biti u sklopu novog projekta BDP-a "Novi glasovi".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije