ISTOČNO SARAJEVO - Vještina govora stiče se u okrilju porodice i zato je to jezik maternji, ali nažalost, mediji i politika u rječnik upisuju i riječi koje nisu u duhu jezika i koje u narodu nikad ne bi nastale, izjavio je srpski reditelj Jovan Caran.
Caran, koji je glumac i jedan od najznačajnijih predavača o lutkarstvu, naglasio je da je pozorište za djecu jedno od sredstava koje ima potencijal, između ostalog i u borbi za očuvanje jezika i identiteta, kao i da, "ako postignemo da se publika prepusti moći pozorišne igre, onda smo na dobrom putu i da utičemo na korigovanje pogrešnih jezičkih navika".
"Esencijalna pretpostavka za nastanak govornog jezika je istina. Lutkari se obraćaju publici jezikom istine i ona nam bezrezervno veruje. Ako lepa reč bude delovala i na samo jednu osobu iz mnoštva gledalaca ovaj naš zadatak neće biti uzaludna borba protiv vetrenjača", naglasio je Caran.
Caran smatra da se nacionalni i kulturni identitet vjerovatno realizuje izborom tema i ideja korištenjem odabrane domaće literature.
"Mene, kao prilježnog slugu lutkarske teatarske umetnosti, posebno interesuje jezik... Lutkarsko pozorište je neuhvatljiva plava ptica čije je jedno krilo gramatika, a drugo literatura. Telo ptice, ono što povezuje oba krila, jeste tekst. Ne treba puno imaginacije da telo ove ptice zamislimo kao teatar i uvidimo da su ta krila ono što daje snagu za let i dugovečnost tom tako efemernom telu. Toj plavoj ptici sva pera su važna", poručio je Caran tokom okruglog stola koji je organizovan u okviru pratećeg programa Međunarodnog festivala lutkarskih pozorišta za djecu "Lut fest" u Istočnom Sarajevu.
Tokom okruglog stola "Očuvanje nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta, kroz tradiciju lutkarskog pozorišta" nedvosmisleno je poručeno da je ova tema neophodnost sadašnjice, posebno u segmentu vaspitanja i obrazovanja djece i omladine.
Direktor i selektor 24. "Lut festa" reditelj Vitomir Mitrić, tokom svog izlaganja na skupu, rekao je da "svaka država ima svog tradicionalnog lutkarskog junaka".
"Srpski tradicionalni lutak je Todor, a predstave su se izvodile na vašarima pod nazivom `Kuku Todore` i bile su namijenjene zreloj publici. Zanimljivo je istaći da istorija pozorišta lutaka pokazuje da su lutkarske predstave namijenjene djeci poznate tek od kraja 19. vijeka, a ideja o njihovoj širokoj primijenjenosti postala je popularna tek u drugoj polovini 20. vijeka", naveo je Mitrić.
On je istakao da je lutkarski teatar internacionalna umjetnost, koja je među scenskim umjetnostima danas najviše zastupljena i dala poseban doprinos u međunarodnim razmjenama i kontaktima.
Prema njegovim riječima, na ovim prostorima održava se desetak lutkarskih festivala međunarodnog ranga, a u svijetu više od stotinu, što govori o rasprostranjenosti ove umjetnosti.
Lutkarska umjetnost, rekao je Mitrić, ima tu moć da svojom fleksibilnošću, izražajnim sredstvima, slikom, znakom, metaforom i simbolom, jezikom razumljivim na svim merdijanima postane sredstvo za razumijevanje među ljudima.
"Na umjetnicima je veliki zadatak da istražuju i u svakoj umjetnosti stvaraju svoju azbuku prepoznatljivosti, ne zaboravljajući tradiciju i korijene u ispisivanju novih poglavlja istorije umjetnosti", naglasio je Mitrić.
OSNOVA DOBROG ČOVJEKA JE IGRA, KAO OSNOVA VASPITANJA DJECE
Srpski pisac i popularni stvaralac za djecu iz Crvenke Tode Nikoletić istakao je da je suština lutkarske igre, kao osnove vaspitanja, zainteresovanost djece da kreativno razmišljaju, jer komunikacija među djecom obogaćuje njihova saznanja, ali isto tako razvija kolegijalnost u svakodnevnom životu.
"Bez obzira što se radi u najmlađem uzrastu, poznato je da dete najviše usvaja, a samim tim i formira ukus do svoje šeste godine. Karakter likova, boje, zvukovi, odnosi na sceni, snalaženje u kostimima. Kroz igru na sceni dete uočava odnose dobra i zla, junaka i antijunaka, tuge i radosti, ružnog i lepog... Sve to upućuje dete ka moralu i uzvišenim vrednostima. Osim toga, u toku izvođenja pozorišne predstave, dete usavršava govor, memoriju, transformaciju u likove", naveo je Nikoletić.
On smatra da je čuvanje prošlosti, maštanje o budućnosti i činjenje u sadašnjosti najbolji način da se pojedinac odupre neukusu, nekulturi i površnosti.
Prema njegovim riječima, osnova dobrog čovjeka je igra.
"Od nastanka pozorišne umetnosti, pa sve do danas, scenska igra je poprimila pedagošku ulogu, jer nas uvodi u estetiku pozorišta. A, naročito, ima vaspitnu ulogu na dete, jer se dete najlakše vaspitava kroz igru. Polazeći od činjenice da se dete u najranijem dobu susreće sa igračkom i da kroz nemu igru posmatranja uči, onda je neminovno ponuditi detetu igru kao osnovu vaspitanja", tvrdi Nikoletić, jedan od najpopularnijih srpskih dječijih pjesnika današnjice.
Od riječi igra, napomenuo je on, nastala je igračka, a kroz igračku su-igra života.
Prema njegovim riječima, otuda je i nastala potreba za lutkarskim pozorištem koje, za razliku od klasičnog pozorišta, stavlja igračku u prvi, a glumca u drugi plan, da bi dijete što lakše usvajalo odnose u fabuli predstave.
"Lutkarsko pozorište nastalo je na temelju obredne igre gde je kult božanstva predstavljen u vidu lutke. Otuda je paralelno sa razvojem lutkarskog pozorišta, nastao i univerzalni jezik sporazumevanja, koji pokretom, osećanjem, radnjom ne pravi barijeru razumljivosti, već zbližava kako aktere glume tako i publiku različitih podneblja i senzibiliteta. Znajući da se kroz pozorišnu igru, od nastanka sveta razvijala umetnost, a samim tim jezik i nacionalni identitet, lutkarskim alatom i koncima probuđena je zapitanost i srušena granica pretpostavki o nastanku čovečanstva", naveo je Nikoletić.
On je ukazao da je, imajući u vidu da je lutkarsko pozorište fenomen, simbioza svih umjetnosti u kojoj akter prenosi svoje emocije i osjećanja kroz predmet /lutku/ stvarajući simulaciju života, naučno dokazano da dijete lakše usvaja etičke i estetske vrednosti u društvu, od djeteta koje nije sklono igri i beskrajnoj mašti.
"Dete koje voli igru pokazuje vrline, emocije, kreativnost, inteligenciju, darovitost... i, što je najvažnije, s lakoćom savladava jezik i poboljšava izražajnost. Sa druge strane, dete otuđeno od igre, pokazuje, nesigurnosti, nekomunikativnost, hermetičnost i određene strahove", upozorio je Nikoletić.
NJEGOVANJE FOLKLORA ČUVA IDENTITET NACIJE
"Čuvanje i negovanje folklora od izuzetnog je značaja za svaku naciju koja sebe poštuje", zajednička je ocjena bugarskih pedagoga, profesora lutkarstva Bonje Lungova i Konstantina Karakostova.
Oni su kao primjer naveli tri predstave koje su režirali na bazi autentičnog folklora u Sjevernoj Makedoniji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, a riječ je o predstavama "Makedonska priča" u Teatru za djecu i omladince u Skoplju, "Oro iz bajke" u Gradskom pozorištu u Podgorici i "Folklorna magija" u Dječijem pozorištu u Banjaluci.
"Širenje ideje o očuvanju folklora pomoću sistema improvizovanog lutkarstva ne samo u Bugarskoj, nego i na Balkanu, svakako je značajan doprinos. Da bi nastala svaka od te tri predstave, stvaralački tim je trebao prethodno da se bliže upozna sa folklorom zemlje, sa njenim specifičnim narodnim pjesmama, igrama, običajima. Neprocjenjiva je bila pomoć etnografskih muzeja i folklornih ansambala tih zemalja, koji su se uključili u proces pripreme predstava. Rezultati su bili impresivni. Kritika je visoko ocijenila sve tri predstave", rekao je Lungov.
On je istakao da su mnogi ljudi na ovim prostorima svoj život posvetili izučavanju folklora i tako ga sačuvali, njegujući i vlastite nacionalne vrijednosti.
"Specifičnosti, kao i način na koji sistem improvizovanog lutkarstva provocira uobrazilju gledalaca, interesantni su i impresivno djeluju na mlade. Komunikativnost, bogati vizuelni doživljaj i izražajna sredstva kojima raspolaže ova vrsta lutkarstva brzo stižu do svijesti današnjih mladih generacija i na taj način pobuđuju njihovo interesovanje za izučavanje folklornih tradicija, a to je jedan moderni način da se preko pozorišta čuva nacionalni identitet jednog naroda", smatra Karakostov.
Ovim stavovima pridružio se i antropolog i etnolog iz Istočnog Sarajeva Branko Pjević, koji je rekao da se u "folkloru krije najbolja i najiskrenija ljudska duša, što je posebno vidljivo kod Srba, ali i nekih drugih balkanskih naroda, koji su svoje običaje i tradiciju sačuvali i razvijaju kroz istoriju, boreći se za slobodu, odupirući se svakom obliku okupacija i protektorata".
"Narodna umjetnost - to je blago, duša svakog naroda koji drži do svog dostojanstva i svojih korijena. Svaki narodni običaj jeste i mala lokalna improvizovana predstava bilo da se radi o krsnoj slavi, svadbi, krštenju... i zato i treba njegovati kulturu sjećanja", ukazao je Pjević.
LUTKARSTVO KAO VIZUELNA UMJETNOST ČUVA NACIONALNE KORIJENE
Reditelj i glumac iz Niša Nebojša Jovanović rekao je da svaki narod na svijetu kroz lutkarstvo, kao vizuelno-scensku umjetnost, pokazuje svoju istoriju i njeguje tradiciju i posredstvom lutaka, u šta se posebno uvjerio tokom brojnih gostovanja u zemljama Dalekog Istoka, između ostalih, Tajvana, Indije i Japana, čija su pozorišta stara i po 300 godina.
On je poručio da je čuvanje svojih nacionalnih korijena nepohodno, te da je lutkarstvo za to idealan medij, odnosno umjetnost.
Milan Mađarev, teatrolog, dramaturg, pedagog, voditelj psihodrame, pozorišni i radio reditelj i prevodilac sa slovenačkog jezika iz Kikinde govorio je o odnosu između tradicionalnog i modernog pozorišta.
"Naš problem sastoji se u tome što mi kao narod mnogo toga važnog brzo zaboravljamo - i prošlost i istoriju. Tradiciju prepuštamo zaboravu, što nam svakako nije na čast", upozorio je Mađarev.
O značaju, uticaju i ulozi muzike u lutkarskim pozorišnim predstavama koje njeguju nacionalnu tematiku, zasnovanu na folkloru, istoriji, tradiciji i običajima govorio je profesor muzike i muzički pedagog Mladen Janković iz Istočnog Sarajeva, koji je istakao da je muzika univerzalna umjetnost, koja ne poznaje granice.
Janković je naveo da je muzika medij koji može da emotivno duboko dopre do svakog čovjeka na planeti, bez obzira na njegovu nacionalnu ili rasnu pripadnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.