Dramski tekst "Ćeif" Mirze Fehimovića, bh. književnika koji živi i radi u Londonu, ovogodišnji je pobjednik konkursa koji su zajednički raspisali festivali BITEF i MESS, a na kojem su učestvovali pisci iz svih država bivše Jugoslavije.
Fehimović u razgovoru za `Nezavisne` kaže da je pomenuti tekst napisao prije pet godina, ali da niko u bh. pozorištima nije bio zainteresovan da ga postavi na scenu. Naposljetku, predstava `Ćeif` svoju praizvedbu imala je u Beogradu, u produkciji Beogradskog drmaskog pozorišta i režiji Egona Savina, a premijeru na upravo završenom 47. internacionalnom teatarskom festivalu MESS.
NN: Kojim teatrima ste nudili dramski tekst `Ćeif`?
FEHIMOVIĆ: Nudio sam ovaj komad svima, Kamernom teatru '55, SARTR-u, Narodnom pozorištu Tuzla, Narodnom pozorištu Sarajevo, Bosanskom narodnom pozorištu Zenica i mnogim drugima, ali nikada nisam dobio odgovor. To je bilo prije pet godina. Odlučio sam da ga stavim u ladicu i da ne mislim više na njega. Međutim, kada je izašao konkurs u Beogradu, pročešljao sam taj tekst i poslao ga i za divno čudo on je pobijedio među 100 drugih rukopisa.
NN: `Ćeif` govori o odnosu ljudi koji su u vrijeme rata ostali u Sarajevu i onima koji su otišli. Vi ste u vrijeme rata boravili u Londonu i sada živite tamo. Šta Vas je konkretno ponukalo da napišete jedan ovakav tekst?
FEHIMOVIĆ: Prvo vas moram upozoriti da tekst i predstava nisu isti. Veliki dio onoga što ste vidjeli u predstavi ne postoji u tekstu koji sam napisao. To je jedan normalan odnos reditelja prema tekstu. Gledalac nema potpuni uvid u moj tekst kada vidi predstavu. A što se tiče te istine, postoji pozorišna istina, dio teksta izgovaraju likovi, glumci u predstavi je istinit onoliko koliko glumac govori srcem na sceni. Tada postoji pozorišna istina. A odnos između stvarnosti i onoga o čemu govori predstava, to je jedna velika tema o kojoj se raspravlja od antike do danas. Sigurno se o toj temi i u povodu ove predstave može razgovarati.
NN: Zbog čega ste odlučili da drama nosi naziv `Ćeif` i je li to izvorni naziv Vašeg teksta?
FEHIMOVIĆ: Nije. Prvi naslov ovog teksta bio je `Sarajevska deklaracija`, jer je prije sedam, osam godina ovdje u Sarajevu donesen jedan akt koji je trebao da podstiče povratak naših ljudi iz inostranstva u BiH, odnosno u Sarajevo. Zbog toga sam ovaj komad prvobitno naslovio `Sarajevska deklaracija`. Tekst je među prvima pročitao Marko Kovačević i rekao da je odličan. Poslao mi je mail, pošto je dobio tekst od Dubravke Zrnčić-Kulenovi,ć i rekao da će pisati recenziju kako bi se drama uvrstila na Festival bh. drame. Međutim, od toga ništa nije bilo.
NN: Zbog čega ste onda promijenili naslov?
FEHIMOVIĆ: Bio mi je baksuzan. Kada je izišao konkurs u Beogradu, izvadio sam tekst iz ladice i pročešljao ga i tada odlučio da promijenim naslov i, eto, isplatilo se.
NN: U Hrvatskoj su Vas pitali za prevod riječi `Ćeif`. Možete li je prevesti?
FEHIMOVIĆ: Neka kupe primjerak Škaljićevog rječnika `Turcizmi u našem jeziku`. Neko kaže ćejf, a neko ćeif. To je toliko poznata riječ u BiH da su je odavno prestali prevoditi. Ali, evo, to otprilike znači posebno zadovoljstvo, gušt...
NN: Nedavno ste izjavili da se izbjeglica iz BiH najbolje osjeća u avionu. Možete li nam ovu rečenicu pojasniti?
FEHIMOVIĆ: To kažu mnogi ljudi iz BiH koji žive u inostranstvu. Ne valja im tamo gdje žive. Jedva čekaju da se vrate tamo gdje su bili, a kada se vrate nešto se desi što ih nagna da se opet vrate tamo gdje ne žele biti.