BANJALUKA - Predstava "Centrala za humor", autora Đorđa Kosića i rediteljke Olje Đorđević, u produkciji Narodnog pozorišta Beograd, izvedena je na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske u subotu uveče, pete i posljednje takmičarske večeri 27. Teatar festa "Petar Kočić".
"Centrala za humor" bilo je ime pozorišne trupe koja je izvodila vodvilje, skečeve, humorističke i vokalne numere za zabavu publike u periodu pred okupaciju Beograda i tokom nje u Drugom svjetskom ratu, a čijim članovima je zbog toga suđeno u novembru 1944. godine, te su neki od njih bez klasičinog sudskog postupka osuđeni na smrt strijeljanjem.
Likovi ovog komada su glumci Narodnog pozorišta u Beogradu tog vremena Aleksandar Cvetković, Jovan Tanić, Ljubinka Bobić, Žanka Stokić, Nikola Popović i Mirko Milisavljavić, koje igra sadašnja postava beogradskog tatara - Radovan Vujović, Miloš Đorđević, Suzana Lukić, Vanja Milačić, Jovan Jovanović i Pavle Jerinić.
Na početku predstave na scenu izlaze Radovan Vujović kao Cvetković i Miloš Đorđević kao Tanić, koji, na prvi pogled, pokušavaju da animiraju publiku šalama i da isprovociraju reakciju, da bi na samom kraju komada shvatili da se oni zapravo obraćaju partizankom isljedniku koji ih osuđuje na smrt.
Zatim se scena mijenja i na istu izlaze svi glumci, koji razgovaraju o predstavi koju su upravo odigrali, te publika ima priliku da vidi njihove međusobne odnose, pohvale i kritike - kritike zamotane u šareni papir šale, ponajviše na račun glumačkog talenta i rada Nikole Popovića (Jovan Jovanović).
Nakon nekoliko scena iz prijeratnog, mirnog života glumaca i pozorišta, dolaze one ratne u kojima vidimo kako Mirko Milisavljavić (Pavle Jerinić), užasnut prizorima vješanja na Terazijama, povraća na daskama teatra govoreći kako je nemoguće raditi u trenutnim uslovima, Ljubinka Bobić (Suzana Lukić) mu pomaže i slaže se s njim u odluci da ne igraju za vrijeme rata. Vidimo Žanku Stokić koja govori kako mora da radi zbog bolesti, odnosno zbog nabavke insulina, jer ga nije bilo, osim na crnom tržištu, spoznajemo da je Nikola Popović uzeo pušku u ruke i pridružio se partizanima u odbrani zemlje od okupatora, te na koncu vidimo i Cvetkovića i Tanića, koji su odlučili da igraju u okupiranom Beogradu za okupatore i svoj narod - svako iz svojih razloga.
Svaki od likova odlučio je da li biti ili ne biti glumac u teškim vremenima, kako za njih same tako i za grad i zemlju u kojoj žive i upravo kroz njihove izbore publika je mogla spoznati i moto ovogodišnjeg Teatar festa "Petar Kočić" - "Ispod površine", odnosno šta ih je pojedinačno navelo na odluke koje su donijeli.
Utjehu od rata Cvetković i Tanić pronašli su baš na sceni, u komediji. Narodu je bio potreban smijeh - samo od aprila do avgusta 1942. godine kroz "Centralu za humor" prošlo je čak 150.000 ljudi.
Žanka je igrala s njima te vodila radijski program koji su uređivali okupatori.
U razvoju priče vidimo i da je Milosavljević igrao predstave u Narodnom pozorištu Beograd pred okupatorima, bio je gladan, te, da bi, obezbijedio bilo kakvu egzistenciju, radio je u parfimeriji.
Ljubinka Bobić radila je razne poslove kako bi preživjela, no odbila je da igra na sceni beogradskog pozorišta, ali i na bilo kojoj drugoj sceni, te je kolegama iz "Centrale za humor" prebacivala da su prodali svoj narod u najtežim vremenima.
Ali ipak sve to vrijeme iznad svih njih kao da je visio teret pitanja: Kako nastaviti da budeš na pozornici u trenutku velike krize i teške situacije u zemlji? Da li u strahu izabrati pun stomak ili rat? Biti ili ne biti glumac?
Nakon oslobođenja Beograda svaki od ovih glumaca završio je na isljeđivanju - i to kod, prije rata njihovog kolege, a sada partizanskog isljednika Nikole Popovića, kojeg su na početku komada svi pomalo ismijavili kao netalentovanog i neostvarenog glumca.
Popović je redom pozivao bivše kolege da daju iskaze i da pred njima čita njihove "ratne" dosijee.
Žanki je presuđeno za prestupe protiv nacionalne časti i osuđena je na gubitak nacionalne časti, a kazna je bila i društveno koristan rad, te joj je određeno da čisti ulice.
Od Milosavljevića je traženo da "otkuca" Cvetkovića i Tanića, što je on odbio uz obrazloženje da ih nije ni viđao tokom rata, Bobićeva je, kako sam Popović navodi, bila bez mrlje u dosijeu, a od nje je tražio da se uda za njega, što je ona odbila.
Na kraju su na scenu stupili Cvetković i Tanić, kada zapravo spoznajemo da na početku priče oni ne pokušavaju da animiraju publiku šalama i da isprovociraju reakciju, nego da se brane pred partizanskim isljednikom Popovićem i da još jednom demonstriraju svoju posvećenost komediji u slavu života, čak i u trenucima kada su osuđeni na smrt.
Gledajući ovu scenu zapravo možemo zaključiti da nije lako biti glumac u teškim vremenima, ali da svakako treba stajati iza svojih odluka koje bi drugi trebalo da poštuju, jer u većini slučajeva ne možemo znati šta je "Ispod površine".
