Pjesnik, esejista, kritičar, prevodilac i izdavač Risto Vasilevski rođen je 1943. godine u selu Nakolec na Prespanskom jezeru u Makedoniji, koje je prema njegovim riječima i bilo izvor njegovih prvih ozbiljnijih pokušaja u književnosti.
Objavljivan u gotovo svim značajnijim listovima i časopisima na ranijem jugoslovenskom prostoru, pored pisanja na makedonskom i srpskom jeziku, bavio se i prevođenjem djela sa slovenačkog, ruskog, bugarskog, rumunskog, turskog, albanskog i francuskog jezika. Član je Akademije nauka i umjetnosti Makedonije, te Akademije slovenskih umjetnosti, čije je sjedište u Varni u Bugarskoj, te dobitnik brojnih priznanja. Iako živi u Srbiji, zbog posla često putuje, pa se tako našao i u Banjaluci na književnoj večeri, u okviru koje su predstavljena tri njegova djela "Hram, ipak hram", "Freska od reči" i "Sušt" kao svojevrstan portret samog umjetnika.
NN: Vratimo se na početak Vašeg književnog stvaralaštva. Kada ste u stvari počeli da doživljavate sebe kao pisca?
VASILEVSKI: Moj početak je vezan za jednu situaciju u osnovnoj školi, kada smo kao učenici petog ili šestog razreda dobili zadatak da pišemo o nekom sećanju na izlet ili o nekom događaju na tom izletu. Budući da sam rođen na Prespanskom jezeru, a ono je jedino jezero koje ima tri ostrva, ja sam izmislio izlet do ostrva i opisao susret sa čoporom vukova. Odmah na sastanku literarne sekcije ljudi su se pobunili da tamo nema vukova i onda me je nastavnik uzeo u odbranu, rekavši da to imaginacija može sama da učini. Odbranio je onaj moj prvi pamtljivi stvaralački trenutak, pa se to tako nadovezalo i ja sam postao predsjednik literarne sekcije škole.
NN: Dobitnik ste brojnih nagrada i priznanja, postoji li neka koju biste posebno izdvojili?
VASILEVSKI: Član sam dve akademije nauka, one u Makedoniji i Akademije slovenskih umetnosti. Dobio sam mnogo značajnih nagrada, a najznačajnija je nagrada "Balkan i Evropa", koju dodeljuje Ministarstvo kulture inostranih poslova Rumunije. To je nagrada koju su dobijali isključivo predsjednici države, a ja sam prvi pisac koji je dobio to evropsko priznanje.
NN: Pišete na dva jezika. Kako se snalazite u tom jezičkom dvojstvu, kad je o književnom radu riječ?
VASILEVSKI: Ja živim u Srbiji, ali sam neprestano prisutan i u savremenoj makedonskoj književnosti. Ponekad promišljam na jednom jeziku, a napišem pesmu na drugom. Dešava se da sanjam na jednom jeziku, pa govorim šta sam sanjao na drugom. Već se toliko koristim i jednim i drugim jezikom da više i ne primećujem razliku, jer ja aktivno i prevodim, tako da se za sada dobro snalazim u tome.
NN: Banjalučanima su predstavljene Vaše tri knjige, od kojih je jedna doživjela i peto izdanje. Šta je ono što Vas najčešće navodi da pišete?
VASILEVSKI: Čovek teško može da kaže gde nalazi inspiraciju, jer ideje dolaze iz nesanica, iz sagledavanja današnjice, prošlosti, budućnosti. Vreme u kojem živimo i samo nameće neke teme. To izvorište ideja u stvari teče kao jedno more koje nema kraja, jedino ne stižem ponekad da zapišem ono što mi se i inače nameće kao gotova pesma ili kao poema.
U rukopisu imam još dela koje ne želim da objavim, pored ovih 30 dela nemam potrebe da žurim. Dajem knjigama da dišu i žive svoj život.