Danilo Kerkez glumac je Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) kojeg će publika uskoro vidjeti u novoj ulozi u matičnoj kući.
Riječ je o ulozi Junaka u kamernoj predstavi "Šine", čija je premijera, po tekstu Milene Marković i u režiji Milana Neškovića, najavljena za 18. oktobar u 20 časova.
Pored Kerkeza u komadu igraju Senad Milanović, Anando Čenić, Ilija Ivanović, Vojin Topalović, Miroslav Sinkić, Anđela Tasić, Anđela Rakočević, Snježana Mišić, Dana Poletan, Sandra Pravuljac, Boris Šavija i Vladimir Đorđević.
"Predstava 'Šine' je drama koja prati grupu mladića tokom i nakon ratnih devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije. To su momci koji odrastaju u društvu punom nasilja, straha, siromaštva i beznađa, u vremenu kad je sve oko njih nestabilno i razoreno - porodica, društvo, moral", rečeno je iz NP RS o predstavi, a više o komadu, karijeri i stanju u pozorištu Kerkez je govorio za "Nezavisne".
NN: Za početak, recite nam kako teku probe i koliko ste zadovoljni saradnjom sa rediteljem Milanom Neškovićem i sa kolegama iz ansambla?
KERKEZ: Probe teku u najboljem mogućem redu, uz pjesmu i smijeh, te naporan rad. Svi su maksimalno angažovani i fokusirani, tako da nemam zamjerki na rad kolega. Što se tiče Milana, on je dar za pozorište. Rijetko posvećen i hrabar pozorišni radnik. Već smo radili na predstavi "Švajcarska", tako da poznajemo jedan drugog i mislim da se razumijemo. Nadam se da ćemo uraditi dobar posao.
NN: U predstavi igrate Junaka. Recite nam kako doživljavate ovaj lik, čega je Junak zapravo junak: poraza, beznađa, tranzicije, izgubljene generacije ili nečeg petog?
KERKEZ: Junak je jedna u moru izgubljenih duša koje lutaju u beznađu i očaju, tražeći smisao i nadu. Izgubljen u vremenu bez ideala, moralnih načela, neustrašivih boraca, nabacuje masku koja će ga skupo koštati. Opet kažem, jedan u moru junaka.
NN: Koje su poveznice sa današnjim vremenom ovog teksta Milene Marković, koji je nastao početkom milenijuma, da li danas voz stiže i ima li nade za današnje Junake?
KERKEZ: U svijetu u kojem 16 junaka nestane u sekundi zbog užasnog sistema i terora povlaštenih i niko ne odgovara, šta više reći. Zbog nade ću reći da dolaze bolji dani, ali...
NN: S obzirom na to da ste Vi kao mlad glumac često govorili poeziju, možete li nam reći koliko, po Vašem mišljenju, u tekstu Milene Marković ima takozvanog poetskog naboja?
KERKEZ: Milena je pjesnikinja, tako da sigurno ima. Vjerovatno se to ogleda u njenim tačnim, preciznim replikama koje gađaju u sredinu. Tekst je surov, realan, ritmičan. Dalje od toga ne bih znao da ti kažem.
NN: U toku procesa zamijenjen je jedan od glavnih glumaca. Da li je ovo uticalo na proces i koliko ste zadovoljni angažmanom mlađih kolega koji su tek završili akademiju ili još studiraju?
KERKEZ: Žao mi je što se tako desilo, ali svaki problem rađa rješenje. Mlađe kolege su nadarene, inteligentne, vrijedne i potrebne osobe našem pozorištu. Drago mi je što su tu, i mislim da tek dolazi njihovo vrijeme, oni su svježa krv koja je potrebna. Divno je igrati s njima.
NN: Inače, po Vašem viđenju, kakva je situacija u banjalučkim i pozorištima Republike Srpske sada u odnosu na vrijeme kada ste Vi završavali akademiju?
KERKEZ: Ne znam tačno koja je razlika, možda u tome što danas daju više šanse mladim i glumcima i rediteljima, i to je pohvalno. Nije dobro za pozorište kad se učauri i uljuljka. Mislim da smo na dobrom putu.
NN: Iza Vas je i ovogodišnja premijera komada "Majstori, majstori" reditelja Marka Misirače u kojem igrate čuvenog Đoku Viskija. Autor teksta Goran Marković je gledao premijeru i kazao da su ga najviše obradovali glumci, koji, po njegovim riječima, nisu imitirali njegove filmske junake, nego su igrali autentično, sa sopstvenim principom. Kakva Vi iskustva nosite iz ovog procesa i potonjih igranja?
KERKEZ: Mislim da se niko od kolega nije ugledao na filmske uloge i to je stvarno sjajno. Tu je spektar odličnih uloga, i pravo je uživanje igrati s njima. Mislim da i publika uživa u toj predstavi i predviđam joj dug život. Bilo je pravo zadovoljstvo raditi sa Markom.
NN: Prije dvije godine za glavnu ulogu u filmu "Očevina" dobili ste nagradu za najboljeg glumca u kategoriji kratkometražnog filma na festivalu T.I.F.A. (Tietê International Film Awards) u Brazilu. Nismo od tada pričali šta Vam je značilo ovo priznanje sa drugog kontinenta i da li je isto uticalo na to da imate veći filmski angažman do danas?
KERKEZ: Čudno je i zanimljivo dobiti nagradu na drugom kontinentu, naravno i da imponuje. Sama misao da tamo negdje su neki ljudi gledali naš film, iz našeg grada je čarobna. Još kad odluče da ga nagrade, još je bolje. Tako da, sve u svemu, divno. Ali to ne utiče na moju filmsku karijeru, koje nema. Možda nekad bude bolje, ali trenutno je to mrtva zona.