Pozornica

Decenija od smrti Petra Kralja: Glumac koji je iza sebe ostavio ljubav

Decenija od smrti Petra Kralja: Glumac koji je iza sebe ostavio ljubav
Foto: Promo | Decenija od smrti Petra Kralja: Glumac koji je iza sebe ostavio ljubav
Milan Rakulj Milan Rakulj

BANJALUKA - Petar Kralj je iza sebe ostavio ljubav. Divne i dirljive stvari o njemu čujem gotovo svakodnevno. O njemu ljudi govore s poštovanjem. Takav odnos on je svojim životom, radom i ponašanjem zaslužio.

Ni njegova urođena skromnost, tako kontraindikovana današnjem vremenu razmetljivih, nije ga učinila manje upečatljivim u sećanjima ljudi koji su ga gledali na sceni, televiziji ili sretali na životnim stazama. Ovo je za "Nezavisne novine" kazala Milica Kralj, pozorišna rediteljka i kćerka poznatog srpskog i jugoslovenskog glumca Petra Kralja, koji nas je napustio na današnji dan prije deset godina.

Danas, na desetu godišnjicu smrti popularnog Petra Kralja, s pijetetom sjećamo se njegovog lika i djela na sceni i van scene.

Rođen je u srpskoj porodici u Zagrebu 4. aprila 1941, samo šest dana prije osnivanja zloglasne Nezavisne Države Hrvatske, tako da se već kao beba seli u Srbiju, prvo u Rumu, potom u Sremsku Mitrovicu, gdje provodi djetinjstvo, a onda u Novi Sad, gdje pohađa gimnaziju, i na kraju u Beograd, gdje je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. U Beogradu će provesti radni vijek i ući u legendu kao jedan od najupečatljivijih srpskih i jugoslovenskih glumaca, ne samo svoje generacije, nego uopšte. Bio je stalni član Ateljea 212 od 1968. do 1979. godine, od kada je djelovao kao slobodni umjetnik. Pozorišna publika će ga najviše pamtiti po ulozi Tole Manojlovića u monodrami Mome Dimića "Živeo život Tola Manojlović", koju je počeo da igra kada je imao tek 26 godina, a koju je odigrao preko 400 puta na raznim mjestima i u raznim prilikama.

Kao mlad, a i kasnije tokom duge karijere, igrao je noseće uloge u mnogim dramskim komadima svjetske i ovdašnje književne baštine.

Šekspirov Hamlet (uloga Hamleta), Čehovljev "Galeb" (uloga Trepljova), Kočićev "Jazavac pred sudom" (uloga Davida Štrpca), Kostićev "Maksim Crnojević" (uloga Maksima), tek je početak podugačkog spiska koji ne bi mogao stati u ovaj tekst.

Iako je odigrao preko 200 uloga na filmu i televiziji, zanimljivo je da mu je uloga Obrada Srećkovića u filmu "Sinovci" Siniše Kovačevića jedina glavna uloga u igranom filmu. No, svaka uloga Petra Kralja priča je za sebe.

"Možda je moje uzbuđenje uvek bilo veće nego što je obično u susretu s njim kao umetnikom. A kao umetnik, jednako i kao čovek, bio je poseban - emotivan, posvećen, potkovan, osetljiv i nesebičan partner na sceni", govori Milica Kralj o svom ocu kao o umjetniku, odnosno kako ga je posmatrala kroz tu perspektivu.

O ulogama Petra Kralja, naravno, teško je govoriti na malom prostoru kakav je novinski tekst. Ono što ne možemo da ne spomenemo jeste da je upravo njima zadužio društvo. Koliko mu je to društvo uspjelo vratiti, pričao je Aleksandar Stojković Piksi, banjalučki glumac i student jedine klase glume kojoj je Patar Kralj predavao u svojoj kratkoj pedagoškoj karijeri na Akademiji "Braća Karić".

"S obzirom na veliki broj ljudi koji su bili značajni za ovo društvo, a kojih se možda sjete, a možda i ne sjete, pa odu u potpuni zaborav, mislim da je Pera Kralj dobro prošao. Naravno, njegovo najveće nasljeđe su filmovi, serije i predstave u kojima je igrao. U Beogradu danas postoji spomen-ploča na zgradi u kojoj je živio, jedna scena u Ateljeu 212 zove se po njemu, takođe ima i mural ispred ovog pozorišta. Jedna ulica u Banjaluci nosi njegovo ime. To je novo naselje u Priječanima, ukrštaju se ulice Laze Kostića i Petra Kralja, što je jako zanimljivo jer je on najbolje govorio Lazinu pjesmu 'Santa Maria della Salute'", ističe Stojković za "Nezavisne", dodajući da su Petra Kralja ljudi cijenili i poštovali, što se vidi i danas, deceniju nakon njegove smrti. U pristojnoj mjeri, nastavlja Stojković, gaji se uspomena na njega, što je rijetkost danas i ovdje. Stojković je pričao o Kralju i kao o profesoru.

"On je mene promijenio potpuno i kao čovjeka i kao glumca. Prije nego što sam došao na klasu kod njega, ja sam radio devet mjeseci u Pozorištu Prijedor i mislio sam da nešto znam o pozorištu i o glumi, a onda me za mjesec dana ubijedio da nemam blage veze, da sam potpuno novorođenče. Kao mlad čovjek koji je izašao iz rata došao sam njemu u ruke. Bio je pažljiv i znalački je vodio ne samo mene, nego cijelu klasu i to je bio moj lični preporod", dodao je Stojković, koji je kasnije sa Petrom Kraljom igrao u Narodnom pozorištu Republike Srpske u predstavama "Jazavac pred sudom", "Divlje meso" i "Gospođa ministarka".

Stojković se sjeća kako je Petar Kralj bio prije svega skroman čovjek i kako je na sceni i u životu ostavljao prostor i za druge ljude.

"Stalno je govorio da ništa ne radimo olako, da budemo vrhunski profesionalci, da poštujemo posao i to što radimo. Naravno da je bilo veliko zadovoljstvo igrati s njim. Ta igranja, druženja i razgovori nakon predstava nešto su neprocjenjivo", naveo je Stojković.

Vrijedi pomenuti da je Petar Kralj bio i vrhunski interpretator poezije, a među stihovima koje je govorio možda se najviše izdvajaju oni Brane Petrovića.

Svakako, bio je poznat i po kafanskom životu. Po sopstvenom priznanju, cijeli život volio je kafanu, ali ne i opijanja, pa sebe nije zvao boemom nego poluboemom, odnosno kafancem koji ipak ima porodicu i posao. U kafani, kako je isticao, sretao je ljude različitih zanimanja i s njima pričao o svemu i svačemu, a ne samo o glumi.

"To mi je pomagalo da ne pomislim da sam bolji i važniji od drugih", svojevremeno je govorio Petar Kralj, koji je u Beogradu u različitim periodima života živio na čak dvadeset adresa, a pored svake adrese bilo je i mnoštvo kafana. Njega, međutim, ne pamte samo beogradski, nego i banjalučki konobari.

"Petar Kralj bio je najveći gospodin kojeg sam služio u životu, a radim u kafani veoma dugo i služio sam mnoge ljude. Uvijek kada bi ušao u pozorišni bife prvo bi pozdravljao nas konobare, pitao za zdravlje i sve ostalo, a potom bi prilazio za sto gdje ga čeka društvo i pozdravljao njih. Tako je bilo i kada je odlazio iz kafane. Nikad nije otišao, a da nije zahvalio na gostoprimstvu i pozdravio osoblje, da ne pričam što je častio šakom i kapom i ostavljao bakšiš. Bio je, zaista, veliki gospodin", podijelio je s nama svoje sjećanje na velikog glumca Darko Buzaković, poznat kao Tajo, konobar banjalučkog pozorišnog bifea "Kabare".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije