BA
Zvonko Tarle, direktor HKC-a, prilikom otvaranja izložbe izrazio je nadu da će `Jukićevi susreti` na izvjestan način postati dio grada Banjaluka.
`Siguran sam da ćemo i sljedeće godine imati 'Jukićeve susrete' i da će to postati tradicionalna manifestacija, kao što će to postati i naša likovna kolonija. Nisam kritičar da sudim o djelima koji su u HKC-u predstavljeni, ali ove mi se slike i ljudi koji su ih napravili jako dopadaju`, rekao je Tarle.
Slikar Senad Kumalić nosi veoma jake utiske sa kolonije.
`Došao sam iz Sanskog Mosta, ali ovdje se osjećam kao kod kuće`, kaže Kumalić koji je pod utiskom samostana slikao stećke i raspeće u tehnici ulje na platnu.
U koloniji su učestvovali Petar Mandić iz Feketića, jedan od najznačajnijih savremenih slikara koji je izlagao u Londonu, Parizu, Stokholmu, kao i Senad Kumalić iz Sanskog Mosta, Vesna Martinović-Marović i Predrag Lojanica iz Beograda. Tu su još i Drago Marelja iz Đakova u Hrvatskoj čija će samostalna izložba biti uskoro u Banjaluci, Enisa Pilavdžić i Zoran Kovačević iz Tuzle, Toni Zlojo iz Travnika i Drago Mijić iz Banjaluke, koji je idejni pokretač i voditelj prve Likovne kolonije u samostanu Marija zvijezda.
U okviru `Jukićevih susreta`, koji su okupili mnoge umjetnike iz BiH i šire, održan je okrugli stol i miting poezije posvećen Ivanu Frani Jukiću, promovisano je više knjiga i prikazan dokumentarni film `Nepogodan za sva vremena` o životu Jukića.
Izložbom radova sa likovne kolonije zatvoreni su `Jukićevi susreti` u organizaciji HKC-a.
Pozitivna energija
Slikarka Enisa Pilavdžić zahvalila se fratru Tomislavu Topiću na predivnoj domaćinskoj atmosferi.
`Ovo je jedna od rijetko lijepih kolonija gdje nam je ostavljeno puno vremena za rad. Jedna pozitivna energija je između nas kolala i moralo je nastati ovoliko dobrih djela`, rekla je Pilavdžićeva.
Bogorodica
Umjetnika Predraga Lojanicu iz Beograda uglavnom inspirišu portreti pa je tokom kolonije slikao osnivača samostana Marija zvijezda i njegovu verziju Bogorodice sa Hristom.
`To je prvi put da sam naslikao Bogorodicu sa Hristom iz svoje glave. Raditi je bilo dobro, jer samostan odiše nekim mirom i spokojstvom`, kaže Lojanica.