Dragana Marić glumica je Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS) i jedan od osnivača i organizatora Gradskog pozorišta "Jazavac", koja je prošlu, 2023. godinu završila veoma uspješnom premijerom predstave "Čelične magnolije", rađenu po tekstu Roberta Harlinga i u režiji Ane Grigorović.
Predstava je odigrana na sceni "Petar Kočić" NP RS, dok je na Velikoj sceni ove kuće, takođe na samom kraju 2023. godine, obilježena desetogodišnjica igranja "Ožalošćene porodice", koju je po tekstu Branislava Nušića postavio reditelj Nikola Kolja Pejaković. O ove dvije predstave, ali i o planovima u tekućoj godini, Dragana Marić je govorila za "Nezavisne".
NN: U predstavi "Čelične magnolije" igrate Kleri, udovicu bivšeg gradonačelnika, tvrdu ženu koja voli fudbal, ali opet nježnu osobu koja je spremna da pomogne u nevolji, jednu od onih koje se odlično uklapaju u naslov predstave. Kako ste gradili ovu slojevitu ulogu?
MARIĆ: Snaga ljudskog uma i sve ono od čega smo satkani daje nam mogućnost da mijenjamo svijet. Primjera kroz istoriju imamo mnogo, odnosno ljudi koji su svojim djelima uticali na čovječanstvo, kako u nauci, tako i u književnosti, umjetnosti... U drami "Čelične magnolije" imamo primjer šest žena koje mijenjaju svoj svijet i čine ga boljim. Jedna od tih žena je i Kleri, koja nakon muževljeve smrti nastavlja život boreći se sama za sebe, ali i za okruženje u kojem živi. Svaki rad na predstavi počinje za stolom, tj. na čitajućim probama koje predstavljaju temelj. U slučaju moje uloge u "Magnolijama", pronalazila sam sličnosti, motive, bavila se analizom Kleri kako bih mogla da "uđem u njene cipele". Tražile smo se još na čitajućim probama, a nakon toga sve je bila nadogradnja i kreativni proces koji je pružao mogućnost "susreta" i razumijevanja lika koji igram. Iskreno govoreći, srećna sam što je baš Kleri podjela koja je pripala meni.
NN: Sam tekst u velikoj mjeri govori o ženskoj solidarnosti i napisan je osamdesetih godina prošlog vijeka po istinitoj priči. Koliko ovakve solidarnosti pronalazimo u današnjici koja je, u isto vrijeme, obilježena i femicidom i radikalnim feminizmom?
MARIĆ: Sve što je istinito je nepogrešivo tačno, da ne kažem najčešće bolno, a upravo to je slučaj u ovoj predstavi. Istinita, dirljiva, topla ljudska priča koja gledaoca ne ostavlja ravnodušnim. Vremenska distanca od 40 godina, kada je tekst napisan, do danas, u suštini je velika ako govorimo o načinu života i ljudskim odnosima. Kada pogledamo oko sebe, na ulici, kafićima, u kući, lica ljudi su usmjerena u ekrane telefona. Čovjek čovjeku postaje sve manje interesantan, ljudski odnosi sve više površni. Tempo naših života je brz, a u brzini se izgubilo ono što je nekada postojalo, a to su dugi razgovori, kvalitetna druženja, porodična okupljanja za koje, nažalost, najčešće nemamo vremena. U svemu tome rađa se nezadovoljstvo, agresija, anksioznost, što dovodi do situacija koje rezultiraju pogubno za pojedince, ali i za društvo.
NN: Dva mjeseca ste radili na predstavi i slobodno možemo reći da je ona već na pretpremijeri doživjela uspjeh. Koliko je za tako nešto zadužena sama atmosfera među autorskom ekipom?
MARIĆ: Za ovakav dugotrajan i kvalitetan proces koji ne čine samo glumci i reditelj, već i kolege saradnici, zdrava atmosfera je najbitniji faktor. Iz dana u dan, dolazeći na probe imale smo svoje rituale, kao npr., okupljanje na kafi u klubu pozorišta, a poslije nekoliko sati proba, uz čaj, kafu ili pivo vodile smo konverzacije o likovima koje tumačimo, osobama iz okruženja, prepričavale lična iskustva, anegdote. Podstrek je kad ste na probi dva puta dnevno po nekoliko sati, a sve vrijeme vas prati nekoliko znatiželjnih pogleda iz publike. Dobronamjernih, iskrenih i radoznalih saradnika koje zanima svako novo rješenje, razvoj situacije na sceni. To ti daje vjetar u leđa i ohrabruje pred svaku narednu probu. Kvalitetna igra uvijek zavisi od izabranog tima i ljudi koji taj tim čine. U slučaju "Magnolija" to je bio pun pogodak.
NN: Skoro ste proslavili deset godina igranja "Ožalošćene porodice". Koja je tajna tolikog opstanka ovog komada na sceni NP RS?
MARIĆ: Počev od velikog Branislava Nušića i njegovog djela, do fenomenalne glumačke ekipe, a zaokruženo režijom Nikole Pejakovića, došli smo do kompletne i kvalitetne predstave koja opstaje na sceni godinama upravo zbog navedenih faktora. Prostije rečeno, jednostavno su se sve kockice posložile kako treba. Kada glumci koji igraju u nekom komadu koji iskreno vole, uživaju u igri, partnerskoj i kolektivnoj, uglavnom to publika prepoznaje, jer se ta energija širi i prenosi. Predstave žive onoliko koliko ih glumci čuvaju, a publika prihvata i osjeća.
NN: Koliko Vam je draga uloga Danice u ovoj predstavi, s obzirom na to da je ona čisti kontrast svim ostalim likovima?
MARIĆ: U ulogu Danice sam "uskočila" prije sedam godina. Zamijenila sam mladu kolegicu koja je otišla na dalje školovanje u Rusiju. Iako sa svim kolegama godinama radim, a Koljin rad dobro poznajem, bila mi je čast što sam postala dio ekipe "Ožalošćene porodice". Samim tim, biti dio ovakve glumačke ekipe i odlične predstave, za mene predstavlja zadovoljstvo.
NN: Uskoro planirate "Juhu fest" na daskama Gradskog pozorišta "Jazavac". Recite nam nešto više o ovogodišnjem izdanju?
MARIĆ: Svake godine po završetku festivala, timskim, konstruktivnim razgovorima, dolazimo do novih ideja, osluškujući potrebe i želje najmlađe publike. Iako smo tek na početku godine, s radošću i nestrpljenjem očekujemo novi "Juhu fest", kome će ovo biti treće izdanje. Za razliku od prethodne dvije godine, ove planiramo razviti kvalitetan program za tinejdžere. Već nekoliko mjeseci pripremamo predstavu sa glumačkom podjelom koju čine djeca koja su odrasla i edukovala se u Studiju "Jazavac". Premijerom predstave "Lajanje na zvijezde", u režiji Belinde Stijak, započećemo ovogodišnji festival. Program koji ove godine planiramo realizovati činiće brojne radionice, zabavne igre, umjetnički i društveni programi za djecu i odrasle, ali prije svega veliki broj odličnih predstava. Radujemo se proljeću koje nam donosi i "Juhu fest".
NN: Kakvi su planovi Gradskog pozorišta "Jazavac" za 2024. godinu i Vaši lični profesionalni planovi?
MARIĆ: Kako u privatnom, tako i u profesionalnom životu, uvijek težim napretku, usavršavanju, otkrivanju novih stvari. Ideja je uvijek mnogo, a mogućnosti su ponekad ograničene. Kada je Gradsko pozorište "Jazavac" u pitanju, publika može da očekuje omiljene predstave na redovnom repertoaru, dva festivala i nekoliko premijera koje planiramo realizovati tokom ove godine. Ponosna sam na činjenicu da smo posljednjih nekoliko godina izgradili kvalitetan program i sadržaj prilagođen publici svih uzrasta i različite životne dobi. Radom, posvećenošću i upornošću izdržali smo mnogobrojne nedaće. U najveći podvig "Jazavca" ubrajam Studio "Jazavac" - školu glume i govora, koji desetinama mladih ljudi otvara prostor za kreativno i umjetničko izražavanje, edukaciju i kvalitetno odrastanje. Mala čuda koja ti mladi ljudi stvaraju, publika može ispratiti svake godine u junu, kada se održavaju "Dani Studija 'Jazavac'". Svakako ne smijem zaboraviti ni odrasle članove škole glume za koje smatram da su unikati u svakom smislu.