Pozornica

Duška Vrhovac: Ne postoji cena da izgubim sebe

Pjesnikinja, novinarka, književni prevodilac i humanista Duška Vrhovac iz Beograda predstavila se banjalučkoj publici u četvrtak naveče u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS. Za "Nezavisne" ona govori o svom viđenju književnosti i novinarstva i ispreplitanosti svog puta sa putem čuvene pjesnikinje Desanke Maksimović, koje je za rezutat imalo djelo "Moja Desanka".

NN: Kako kao novinar vidite stanje u kulturi na našim prostorima?

VRHOVAC: To je vrlo kompleksno, ali i vrlo važno pitanje danas. I sami znate ono: jednom novinar, uvek novinar, jednom pesnik, uvek pesnik ili jednom ministar, uvek ministar. Ono čemu predate deo svog života i čime se bavite dugo, uporno i sa dobrom namerom nikad ne napustite do kraja. Pre dve i po godine napustila sam televiziju jer više nije bila plodno tle za rad na način na koji ja smatram da treba da se radi. Ako kao novinar gledam stanje u kulturi, onda je ono potpuni odraz ukupnog stanja na celokupnom srpskom duhovnom i kulturnom prostoru. Svi joj postavljaju vremenske, jezičke, političke, razne granice, ali kultura to ne priznaje, jer duh ima tu moć da granice ma koliko bile i ma u kojem vidu prevaziđe. U Srbiji imamo i književnost i poeziju, imamo stvaralaštvo, ali to stvaralaštvo nema uslove da u tom prostoru zauzme svoje pravo mesto.

NN: Napustili ste matičnu kuću i od 2005. godine ste "slobodnjak". Koliko je zahtjevno danas biti "slobodnjak" u novinarstvu?

VRHOVAC: Mislim da danas nigde nije lako biti "slobodnjak" u bilo kojem smislu, međutim, na jedan način to jeste i hrabro, ali sam tako navikla. Navikla sam da ne postoji cena da izgubim sebe. Mogu da izgubim jednu emisiju, mogu da ne napišem jednu knjigu, da budem kažnjena ili nagrađena, ali ne mogu da ne budem ja. To nisam pristajala ni onda kada sam bila član najveće medijske kuće na Balkanu, koju sam volela i u kojoj sam stekla jedan ugled. Imajući sve to u vidu, jedini način da opstanem kao Duška Vrhovac koja i danas može da dođe na svako mesto i kaže šta misli, bio je da odatle odem. Činjenica da na čelu najveće medijske kuće i na bilo kojoj funkciji može da bude čovek koji javno psuje je užasna. Ja sam pisac, koristim sve reči u svom književnom delu, ali u javnom obraćanju, gde me gledaju deca mojih prijatelja, deca moje dece sutra, tu je neizostavno potrebna i pristojnost i nivo komunikacije i nivo kulture. Pošto se to počelo gubiti, meni je jedino preostalo da budem nezavisni novinar.

NN: Prošle godine ste objavili djelo "Moja Desanka" posvećeno našoj velikoj pjesnikinji. Koliko je Desanka uticala na Vas i zašto baš ona?

VRHOVAC: Mislim da je bilo više sticaja okolnosti. Desanka nikada nije bila moj književni uzor. Ona je jedna izrazita romantična liričarka, tradicionalna, ja sam neko ko je podložan izazovima, ima više strasti, više ličnog, spremnosti da se sam suoči sa celim svetom.Veoma smo različite, ali moja fascinacija Desankom je počela od moje prve knjige. Dugo sam pisala, a nisam imala objavljenu knjigu. Imala sam rasutih pesama dovoljnih za nekoliko knjiga po časopisima, a kad sam konačno objavila tu prvu knjigu, poslala sam po primerak svojim dvema omiljenim pesnikinjama, jedna je bila Vesna Parun iz Zagreba, a druga Desanka Maksimović. Nikad mi se nije javila velika Vesna, mada ja i dalje mislim da je velika pesnikinja, ali nekoliko dana posle tog mog slanja knjige Desanki Maksimović, bila sam kod kuće sa porodicom, zazvonio je telefon. Nazvala je Desanka. Kazala mi da me je zvala da bi mogla odmah da mi kaže da sam ju odvela u jedan poseban svet, da je imala osećaj da je hodala po nekom tihom snegu i da joj se pesme veoma dopadaju. Čak je rekla da bi se moj izdavač mogao po meni pročuti. U našim okolnostima taj izdavač je uskoro propao, a ja sam objavljivala druge knjige i dalje radila, ali sam taj događaj je uticao na moje mišljenje o njoj. Jedna pesnikinja koja je imala preko 80 godina našla je moj broj telefona, zvala neko udruženje književnika da nađe mene da bi me podržala! U njoj sam pre svega videla velikog čoveka. Ona nije samo velika pesnikinja nego prvenstveno human, dobar, veliki čovek, koji se raduje svačijem uspehu. To me je fasciniralo.

NN: Iako je Desanka Maksimović izuzetno bitna za srpsku književnost, nagrada koja nosi naziv njenog supruga se više ne dodjeljuje, njena fondacija je gotovo zamrla i svuda se osjeća taj pokušaj da se ona, kao i mnogi velikani prije nje, preda zaboravu. Zašto naš narod ima tu sklonost da zaboravlja svoje velike ljude?

VRHOVAC: I kao stvaralac i kao novinar znam da su veliki ljudi istorije jedne kulture dobar temelj i da je bez njih naš hod beskrajno teži, a pogotovo ljudi koji su već u svetskoj baštini zauzeli svoje mesto, od Nikole Tesle do Desanke Maksimović. Desanka Maksimović je na Internetu u svetu pesnik kojem je najveći broj pesama posvećen od strane drugih pesnika, znači da su je cenili, obožavali. Nažalost, i u Srbiji i u RS i ne znam sve gde ne, ne pridaje se dovoljno pažnje i značaja velikanima. Rado se mi njima pohvalimo, ne zaboravimo mi njih po imenu, ali baviti se njima znači i dalje od njih praviti podsticaj i novim generacijama, davati im oslonac i viziju, za izlaz iz ovog uskog prosotra, a mi naprosto to ne činimo. Slično se desilo u tom zaboravu i sa Isidorom Sekulić, koja je jedna od najumnijih Srpkinja. Prošle godine kad je bilo 50 godina od njene smrti, u Berlinu je organizovan simpozijum na temu Isidore Sekulić, a mi u Beogradu nismo napravili ništa. U tom smislu nismo brižni i ne radimo dobro.

NN: Našli ste svoje mjesto i u novinarstvu i u prevodilaštvu i u književnosti, pa i u humanitarnom radu. Na sve to majka ste troje djece. Kako sve uspijevate postići?

VRHOVAC: Pre svega je važno iskoristiti svaki trenutak koji imamo za ono što volimo. Ljubav je najveći pokretač i ona nam daje snagu da istrajemo i učinimo sve ono što želimo. Neophodno je puno ljubavi za bilo šta što činimo, jer samo uz nju, sve i možemo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije