Mokra gora, razbacana po kotlini i brdima koja su razdvojila Taru od Zlatibora, udaljena 55 kilometara od Užica putem prema Višegradu i smještena tik uz bh. granicu, dospjela je brže no i jedna druga destinacija do trona na kome mjesta ima samo za najbolje predstavnike turističkog potencijala.
Tu, na Mećavniku, skućio se pedesetčetvorogodišnji reditelj Emir Kusturica, iza zidina svog Drvengrada podigao na desetine brvnara, nekoliko ugostiteljskih objekata, sportsku dvoranu, bazen...
Ova mala varoš vremenom se nadaleko pročula, a među gostima bilo je i poznatih ličnosti iz svijeta politike, filma, muzike, pozorišta... U okviru Internacionalnog filmskog festivala "Kustendorf", ovdje je nedavno boravio i kultni američki reditelj Džim Džarmuš.
Prema zamisli Kusturice, koji je direktor i selektor "Kustendorfa", Drvengrad će uskoro postati i domaćin Festivala ozbiljne muzike.
NN: Kako se jedan od vodećih režisera u Evropi uklopio u sredinu Mokre gore i ovog kraja?
KUSTURICA: Mislim, ja sam uvijek toliko gromoglasan i moji dolasci su bilo gdje, pa i u Mokru goru, uz mnošto događaja. Prema tome, bilo je nekih reakcija za koje ne možemo reći da su bile baš najprijateljskije, ali ja mislim da je to manjina koja uglavnom iz ideoloških razloga udara na ovo što ja radim.
NN: Šta će biti u narednim godinama u Drvengradu? Gdje se Vaši planovi zaustavljaju?
KUSTURICA: Moji planovi se ne zaustavljaju. Ovdje bi ljeti trebalo da ima jedan festival ozbiljne muzike. Trebalo bi da bude završen hotel na obroncima, gore, na drugoj strani. I onda bi ta cjelina bila zaokružena. Onda bi ono što se obično zove masters plan bio cjelovit.
NN: Kada se dođe u Vaš Drvengrad onda se vidi da glavna ulica nosi naziv Ulica rzavskih bregova. Mnogo toga je u znaku Andrića. Vi ste devedesetih sanjali da snimite film "Na Drini ćuprija" i to je nekako ostao neostvaren projekat, a s vremena na vrijeme obnovite tu priču da biste voljeli to da uradite.
KUSTURICA: Ta priča je definitivno obnovljena. Ovdje će biti pokrenuta početkom februara čak i pravno, dakle ugovorima. Imam ideju da napravim operu koja se zove "Na Drini ćuprija", da se zapravo muzički obradi, da se, tačnije, napravi filmska opera "Na Drini ćuprija". I to će početi da se radi vrlo brzo. Da podsjetim, ranije urađena opera "Vrijeme Cigana" imala je premijeru u pariskoj "Bastilji".
NN: Za režiju kratkih filmova nagrađivani ste još u srednjoj školi, a Vaš studentski film "Gernika" pobijedio je na Festivalu studentskog filma u Karlovim Varima. Kad ste, zapravo, otkrili talenat prema režiji?
KUSTURICA: Ja ga još nisam ni otkrio. Režija je jedan specifičan odnos prema svijetu, u stvari. To je jedno sagledavanje svijeta kao cjeline u odnosu na kulturnu baštinu, koja seže od helenskih vremena do danas. A režija je, u stvari, nesposobnost da se sintetički misli i da se spajaju elementi, prave razne simbioze. To je jedan hemijski proces, koji čovjek treba da otkrije i zna da ga prati.
NN: Mislite li da ste "Zlatnom palmom" za "Underground" (1995) definitivno stekli status ikone, ne samo evropskog, nego i svjetskog filma?
KUSTURICA: Nisam siguran. Mene ljudi prepoznaju. Oni vole to što sam radio, vole u onom smislu u kome je ono što sam ja radio zaštićeno kao moje autorstvo, nikako kao opšte mjesto kinematografije.
NN: U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vrijeme ste svirali bas gitaru, a kasnije, kao gitarista, zajedno nastupate sa "No Smoking Orchestra". Koliko Vam je bitna muzička karijera?
KUSTURICA: Vrlo mi je važno zato što se kroz to projektuje moja radoznalost, a s druge strane projektujem politički stav kroz tu muziku.
Palme i lavovi
U dugometražnoj igranoj produkciji Kusturica je debitovao filmom "Sjećaš li se Doli Bel", nastalom po scenariju Abdulaha Sidrana, 1981. godine. Za ovaj film Emir Kusturica je nagrađen Zlatnim lavom na Filmskom festivalu u Veneciji za najbolji debitantski film. Sljedeći film, "Otac na službenom putu" (1985), sa istim scenaristom, donosi mu Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu i nominaciju za nagradu Američke filmske akademije "Oskar" za najbolji film sa neengleskog govornog područija. Godine 1989. je, ponovo na Filmskom festivalu u Kanu, nagrađen za režiju filma "Dom za vešanje". Drugu Zlatnu palmu je dobio za "Undergound".
Ostali filmovi: "Arizona Dream", "Crna mačka, beli mačor", "Zivot je čudo (Gladno srce)" i "Zavet".
Vitez
Najviše francusko priznanje u oblasti kulture, Orden viteza lijepih umjetnosti i književnosti, dodijeljeno mu je 2007. godine.
Te godine Kusturica je režirao i spot za naslovnu pesmu albuma francuskog muzičara Manua Čaoa - "Rainin' In Paradize".
Ideja umjetnosti
Festivalom "Kustendorf" poznati reditelj želi da afirmiše autorski film.
"Srećan sam što postoje zemlje u kojima riječ kultura ne izaziva šok, u kojima je ideja umjetnosti još uvijek živa. Moj problem sa Holivudom nije u tome što je Holivud samo globalistička neman koja ponekad zna da bude i više od toga, nego zbog toga što naša kultura gubi svoj prostor i gubi svoju tezgu na kojoj može da se izloži u Srbiji", kaže Kusturica.