Eros je oduvijek bio nadahnuće umjetnosti, tvrde likovni umjetnici iz Republike Srpske, ali većina njih ne izlazi u javnost sa naglašenim erotskim motivima.
I pored atraktivnosti i trajnosti teme, malo je savremenih likovnih umjetnika u RS kod kojih ćemo susresti značajnije dijelove njihovih likovnih opusa inspirisane erotikom.
Banjalučki akademski slikar Mihailo Rakita, koji i sam u svojim radovima ima izvrsna ostvarenja nadahnuta ljepotom nagih ženskih tijela, razlog ovome dijelom vidi i u sredini u kojoj živimo:
"Gotovo svi likovni umjetnici prođu fazu erotizma u svojim radovima, međutim malo njih se time nastavi baviti zbog primitivnog stava sredine. Kod nas imate taj dvostruki moral, s jedne strane vulgarno ponašanje koje se čak i podstiče, a s druge niko ne bi stavio akt na zid jer to 'kvari djecu''', pojasnio je Rakita i dodao da je uz to opšteprisutno razmišljanje o likovnoj umjetnosti u duhu konstatacije: "To bi i moja baba mogla uraditi".
Rakita je dodao i da je ovakav primitivizam karakterističan za našu sredinu uticao na likovne umjetnike koji su svjesni da ovdje nemaju kome prodati takvu vrstu radova, pa oni jednostavno ne žele sebi "navlačiti bijedu na vrat". Po njemu, veliki problem je što ljudi nemaju svijest o tome da umjetnik na ljudsko tijelo gleda drugačijim očima.
Saša Milić, akademski slikar iz Mrkonjić Grada, kaže da se smisao erotike u likovnoj umjetnosti promijenio u odnosu kako je to bilo ranije, kada je erotično bilo prikazati samo golo žensko koljeno.
"Da bi nastao jedan akt nije dovoljno da imam pred sobom samo nago žensko tijelo. Neophodno je da model koji pozira ima duhovne elemente koji prevazilaze prosjek. Pokušavam slikajući ženski akt da uhvatim nešto neuhvatljivo", kaže Milić.
On je objasnio da je i Mikelanđelo kroz svoje skulpture davao opis duhovnog stanja osobe koja pozira.
"Ovaj umjetnik je imao poseban način predstavljanja ljudskog tijela. Čak i kada je slikao žene - bile su muške građe, jer je ono odraz moći. Ali, žena ima nešto senzualno i mistično u sebi. Njen stav, način na koji pozira umjetniku govori o smislu njene privlačnosti", pojasnio je Milić.
Prema njegovim riječima, kod nas ima dosta slikara koji rade aktove i imaju odlična djela, ali ih ne izlažu.
"Jedan od razloga zašto nemamo često priliku da vidimo izložbe autora koji rade aktove jeste što je teško doći do galerijskog prostora, ali i djela se rade po dvije godine i na kraju budu izložena mjesec dana ili kraće", rekao je Milić.
Ovaj slikar takođe objašnjava da zbog predrasuda neki ljudi ne žele u svojim kućama da imaju djela ove tematike, te je i to jedan od razloga njihove manje potražnje.
"Erotika je najčešće kod nas zastupljena u djelima Slobodana Dragaša, vidi se u njegovom cjelokupnom radu, likovnosti i izrazu. Počevši od crteža i večernjeg akta koje je stvarao na akademiji, pa do ciklusa skulptura", rekao je Renato Rakić, akademski slikar iz Banjaluke.
On je dodao da je razlika između elemenata erotike koji su slikani nekada i ovih danas u tome što su slikari poput Dalija u tom periodu pomjerali granice i razbijali tabue, dok se danas na ovaj segment gleda drugačije.
''Eros kroz istoriju umjetnosti fascinira likovne stvaraoce i njegova mu internacionalnost i neograničenost vremenom osigurava posebno mjesto na mapi umjetničke produkcije stvaralaca u različitim medijima'', rekao je istoričar umjetnosti Siniša Vidaković, koji se osvrnuo i na predstavljanje erotskog koje se mijenjalo od antike, pa kroz srednji vijek, renesansu i novi vijek, sve do savremenog doba, gdje su digitalni mediji dali novo svjetlo ovoj problematici.
"Nekolicina slikara s ovih terena je u ciklusima kojima su se predstavili banjalučkoj, a i široj javnosti imala kao polaznu tačku u gradnji vlastitog poetskog izraza eros ili asocijaciju na njega", kazao je Vidaković skrenuvši pažnju na radove Slobodana Dragaša, Saše Milića, Slobodana Bijeljca, Sonje Spiroske-Ostojić i Renata Rakića, koji su se, prema njegovim riječima, bavili ženskim i muškim tijelom i njihovom anatomijom, kao i međuodnosima koji su dio kompleksne priče.
Odvažnost
Siniša Vidaković, istoričar umjetnosti, ističe da, uzmemo li u obzir činjenicu da su i veliki umjetnici poput Pikasa, Šilea, Dalija, Klimta, Rembranta, Mikelanđela i drugih ostvarili sjajne produkcije na ovu temu, a koje su odnedavno ugledale svjetlost dana, možemo pretpostaviti i da većina naših umjetnika istražuje ovu problematiku, ali da ona stoji negdje sklonjena od očiju javnosti, poput dnevničkih zapisa.
"Samo treba malo odvažnosti da se vlastita intima podijeli sa kritikom i publikom, a to nije nimalo lak zadatak u sredinama koje kroz prizmu bavljenja erotskim karakterišu i njenog stvaraoca. Mač sa dvije oštrice, koji neće svi da ponesu'', zaključio je Vidaković.