BEOGRAD- Kompanija Tera Sarinena iz Helsinkija gostuje danas u "Madlenianumu" sa komadom "Preobraženo" što će biti prvo učešće Finske na Beogradskom festivalu igre.
Direktorka BFI- a Aja Jung rekla je u petak na konferenciji za novinare da od osnivanja festivala mašta da dovede Sarinena u Beograd, ali da su njegovi tehnički zahtjevi preveliki za nas, te sada donosi svu neophodnu opremu sa sobom.
Sarinen je kazao da je pre 20 godina osnovao svoju kompaniju i da je Srbija 40. zemlja u kojoj predstavljaju svoj rad i to u godini kada Finska proslavlja 100 godina nezavisnosti, a najbolji način za to je umjetnost i igra.
On je pojasnio da za produkciju "Preobraženo", kojom slavi muški ples, okupio igrače sa različitim iskustvom, koji se bave klasičnim baletom, modernom igrom, uličnom igrom, a sve sa ciljem da tim amlgamom stvori nešto novo, da ispita da li je moguće kreirati novi način igre.
Sarinen, koreografska zvijezda i igrač koji je nastupao na najprestižnijim scenama svijeta, rekao je da želi komadom, koji će beogradska publika gledati u "Madlenianumu", sruši stereotipe koji se vezuju za muške igrače, za muškarce uopšte, da predstavi različite emocije i pokaže da muški igrači mogu da budu osećajni i nježni, a ne samo čvrsti.
On je koreografiju kreirao na muziku finskog kompozitora i dirigenta Ese-Peka Salonena, šefa dirigenta u Los Anđelesu i jednog od stalnih dirigenata Londonskog filharmonijskog orkestra, koji je zbog svojih obaveza bio sprečen da doputuje u Srbiju, iako je imao želju da prisustvuje Beogradskom festivalu igre.
Sarinen je odabrao tri djiela Salonena - "Koncert etida za solo trubu" (2000), "Strana jtela" za veliki ansambl (2001) i "Violinski koncert" (2009) i primijetio da njegova muzika nosi u sebi heroizam, ali uz provlačenje nežnosti i senzualnosti što je i sam koreograf želeo da ostvari sa svojim igračima i predstavi kakav je muškarac danas.
On je istakao da poput Salonena koji zahtjeva virtuoznost od svojih muzičara, on to isto traži od igrača, primjetivši da pošto posjeduju različito iskustvo, oni donose različite stilove i sposobnosti i izvode mnogo toga sceni što ni sam koreograf ne bi mogao, dodavši da se komad stalno mijenja i nikad nije isti.
Sarinen je takođe kazao da dosta putuje i obilazi zemlje koje imaju dužu tradiciju u igri, smatrajući da ne može da se kreira ništa novo i savremeno bez istraživanja prošlosti.
Finski koreograf smatra da je igra alat za povezivanje ljudi, za međusobno razumijevanja i upoznavanje, "pruža ruku" i ima vrlo značajni socijalni aspekt i da bi trebalo uvesti igru u obrazovni sistem od osnovnih škola čime bi se doprinijelo osvešćivanju tijela i otkrivanju talenata.