Španski slikar, pisac, dizajner i autor filmova Salvador Dali, koji je rođen 11. maja 1904. godine u malom mjestu Figuerasu u Kataloniji, da je živ, juče bi proslavljao 106. rođendan.
Umjetnik punog imena Salvador Domingo Felipe Jakinto Dali Domenek u istoriji je zapamćen po svojim snažnim i bizarnim slikama, te kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. Svoje umjetničke ambicije Dali je usmjerio i na fotografiju, dizajn, književnost i snimanje filmova.
U njegovom enormnom opusu ipak je najpoznatija njegova slika "Postojanost pamćenja (Mekani satovi)", dovršena 1931. godine, koja je, osim po svojoj izuzetnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima.
Iako su ga mnogi smatrali izrazito maštovitim, Dali je imao potrebu da čini mnoge bizarne i čudne stvari kako bi privukao pažnju na sebe. To je nekad ljutilo pobornike njegove umjetnosti, jednako kao što je ljutilo i njegove kritičare, jer su neke od tih stvari privlačile više pažnje nego njegova umjetnost.
Kao šestogodišnjak želio je biti kuvarica uporno insistirajući na ženskom rodu imenice, da bi potom sa sedam zaželio da postane Napoleon. Nakon toga je upoznao slikarstvo i naslikao svoju prvu sliku.
U desetoj godini upoznao je impresioniste, a 1916. otkriva i modernu umjetnost. Svoju prvu izložbu Dali je imao u pozorištu u Figuerasu 1919. godine, koje je danas Dalijev muzej.
Godine 1922. Dali polaže završne školske ispite, te pokušava nagovoriti svog oca da ga pusti na studij umjetnosti u Madridu. Po dolasku u Madrid upisao je studije umjetnosti u Školi lijepih umjetnosti "San Fernando". U Madridu je privlačio pažnju svojim ekscentričnim izgledom. Imao je dugu kosu i zaliske, a oblačio se u stilu engleskih esteta sa kraja 19. vijeka, noseći odijelo i karakteristične muške dokoljenke.
Tokom boravka u Madridu postao je dio grupe kojoj su pripadali Pepin Belo, Luis Bunjuel, Federiko Garsija Lorka, Eugenio Montes i Rafael Baradas. Sa mnogima od njih je održao dugogodišnje prijateljstvo, ali sa Lorkom je bilo posebno. Odnos dvojice umjetnika bio je obilježen uzajamnom strašću, ali Dali je negirao ikakav ljubavni odnos između njih.
Neke odlike, koje se pojavljuju u svim njegovim kasnijim djelima, nastale su tokom dvadesetih godina prošlog vijeka. Dali je upijao raznovrsne uticaje i izrađivao je slike po uzoru na klasične umjetnike, ali i po uzoru na tadašnju avangardu. U ovom periodu počeo je njegovati svoje svjetski poznate brkove.
U tom periodu sarađuje i sa svojim prijateljem, režiserom Luisom Bunjuelom, na nadrealističkom filmu "Andaluzijski pas", u kome je Dali lično glumio. Film je digao toliku prašinu zbog svoje ekstravagantnosti, te zbog uvodne scene u kojoj se vidi kako jedan glumac mladoj djevojci reže oko britvom. Ta scena ušla je u istoriju kao jedna od najšokantnijih. Kasnije je sa Bunjuelom sarađivao i na filmu "Zlatno doba", ali kao scenarista. Na području igranog filma sarađivao je i sa Alfredom Hičkokom u filmu "Začarana", za koji je napravio slavnu scenu sna. Sarađivao je i s Voltom Diznijem na nikad dovršenom, za "Oscara" nominovanom animiranom filmu pod nazivom "Destino", koji je završen i izdat tek 2003. godine.
Buduću suprugu Galu upoznao je na jednoj zabavi u Parizu. Gala, koja je tada bila udata za Dalijevog prijatelja Pola Eluarda, bila je utjelovljenje njegovog dječačkog sna.
Kada je Francisko Franko došao na vlast nakon španskog građanskog rata, Dalijeva podrška novom režimu kao rezultat je donijela njegovo izbacivanje iz nadrealističke grupe. Upravo zbog ovoga se pretpostavlja da je odbacivanje nekih njegovih kasnijih djela imalo više veze sa politikom nego sa samim djelima.
Tokom svojih kasnih godina Dali se nije ograničio samo na slikarstvo, nego se počeo baviti i drugim poslovima. Izrađivao je djela pomoću metode prskanja tinte na prazan papir i postao je jedan od prvih slikara koji je holografiju koristio u svrhu umjetnosti. Veliki broj njegovih djela iz ovog perioda sadrži mnoge optičke iluzije. Dali se takođe znatno zanimao za prirodne nauke i matematiku. To se može vidjeti i na njegovim slikama, naročito onim iz pedesetih godina, gdje je svoje likove prikazivao pomoću nosorogovog roga, simbolišući geometriju i čednost.
Godine 1980. Dalijevo zdravlje se naglo pogoršava. Gala, koja je već bila polusenilna, trovala ga je opasnim koktelom koji je sadržavao lijek koji mu je toliko oštetio nervni sistem da je izgubio skoro sve umjetničke sposobnosti. Sa 76 godina on je izgledao kao ruina, što se najviše moglo vidjeti na njegovim rukama koje su se tresle kao da ima Parkinsonovu bolest.
Dali umire 23. januara 1989. u Figuerasu, u 84. godini. Po svojoj želji pokopan je u svom "Teatro-Museou", a svoje bogatstvo i djela testamentom je ostavio državi Španiji. Od 286 djela koje je ostavio Španiji, 56 ih se nalazi u Figuerasu, a 230 u Madridu.
Neka od njegovih najpoznatijih djela, pored "Postojanosti pamćenja", su i "Iskušenje svetog Antuna", "Metamorfoza Narcisa", "Lice rata", "Mekana konstrukcija sa kuvanim grahom - predosjećaj građanskog rata"...
Tokom života napravio je više od 1.500 slika, a bavio se i dizajnom, skulpturom, fotografijom, te snimanjem filmova i izradom crtanih filmova. Upravo taj enorman opus uzrokovao je njegovu veliku popularnost koja je rezultovala mnogim biografijama, izložbama širom svijeta, a njegov uticaj na druge umjetnike traje i danas.
Dalijevi poznati citati:
"Jedina razlika između mene i luđaka je ta što ja nisam lud."
"Ja sam nadrealizam!"
"Jedina razlika između nadrealista i mene je u tome što sam ja nadrealista."
"Bog voli sir ili, da budem precizniji, on voli brda sira."
"I pobjeda nam zna uputiti mrgodan pogled. Stoga je bolje da ne pokušavam ništa promijeniti."
"Jedna od blistavih ideja koja mi je pala na pamet bila je da Galu bacim s vrha tornja katedrale u Toledu."
"Svakog jutra kada se probudim najveću radost mi pričinjava saznanje da sam Salvador Dali."
Hronologija:
1904. rođen u Figuerasu u Kataloniji
1919. prva izložba
1931. završava sliku "Postojanost pamćenja (Mekani satovi)"
1989. umire u Figuerasu
2003. završen animirani film "Destino"