Svjetski putnik i lutajući umjetnik. Možda je tako najlakše opisati Giljerma Eskalentea, Argentinca koji se obreo i u BiH. Sreli smo ga na klupi u parku dok slika stare zgrade i crkve. Prošle sedmice izlagao je u klubu ''Kastra'' u Banjaluci.
Eskalante je mješanac u kojem teče više indijanske krvi, te zbog toga "pripada nižoj klasi". Giljermo znači čovjek s maskom koji štiti druge. Njegovo prezime označava pojavu mladog mjeseca na nebu. Rođen je 1976. godine u Buenos Ajresu. Bez želje da živi u metropoli odlučio je da ode u planinski gradić na jugu Argentine. Tu je bio podstaknut željom da putuje. Za "Nezavisne" govori o sebi, životu u komuni, svojoj umjetnosti, avanturama, putovanjima i drugovanju sa Starom damom.
NN: Otkud ideja za planetarnim proputovanjem, da li je to ideja slobode?
ESKALANTE: Društvene institucije i obrazovni sistem te uče da misliš na jedan način, ali ja sam pod uticajem nekih knjiga počeo stvari da doživljavam na drugi način. Društvo stvara takav ambijent da studiraš, da posjeduješ materijalne stvari, ali ja sam želio nešto drugo. Sloboda može biti u bilo čemu. Možeš biti slobodan i sa autom, ali to nije bio moj lični doživljaj slobode.
NN: Kako izgleda život u komunama?
ESKALANTE: U gradiću Bolsonu u Andima ima mnogo neobičnih ljudi, umjetnika, hipija i nakon hipi pokreta, mnogo ljudi koji ne žele da žive u gradovima, već u skladu s prirodom. Stanovnici ovakvih naseobina suprotstavljaju se ustaljenom načinu života i društvenoj strukturi. Mnogo turista i avanturista posjete ovaj prelijepi krajolik. Obično za vrijeme duge i oštre zime ljudi budu u kućama gdje se zajedno angažuju na stvaranju nekih djela koja predstavljaju radoznalim posjetiocima u ljetnim mjesecima. U Argentini postoje ovakva tri mjesta u kojima živi oko 10.000 stanovnika, koja su neka vrsta komuna. Stanovnici ovih gradića imaju sličnu viziju organizacije ljudskog društva i načina života uopšte. Na ovom mjestu sam se zadržao nekoliko godina.
NN: Koliko dugo ste na ovom proputovanju i otkud želja da posjetite Evropu?
ESKALANTE: Trenutno ne živim nigdje, a početak mog putešestvija desio se prije 14 godina. U vrijeme kad sam živio u Bolsonu, neprekidno sam putovao. Išao sam s jednog kraja zemlje na drugi, zatim sam se naselio u Čile, a onda se uputio ka Starom kontinentu. Prva destinacija bio mi je Pariz gdje sam pokušao da sviram keltsku muziku na flauti, ali bez mnogo uspjeha. Inače, sviram gitaru, crtam i slikam. Moja interesovanja za muziku i slikanje pojavila su se kada sam imao 69 godina, ali nikad nisam zarađivao od slikanja i crtanja. To je bilo nešto što sam radio samo za sebe. Završio sam srednju umjetničku školu, a studirao filozofiju i umjetnost. Međutim, zbog suprotstavljanja autoritetu sam se odlučio da napustim studij i da se otisnem preko pučine.
NN: Kao ste se obreli na Balkanu i jeste li išta znali o ovim krajevima?
ESKALANTE: Kad sam došao u Francusku, putovao sam tri godine širom zemlje na biciklu. Zatim sam stopirao do Splita. O ovim krajevima nisam znao gotovo ništa, ali sam čuo za Sarajevo zbog Gavrila Principa, Franca Ferdinanda, Emira Kusturice i rata na Balkanu. Nakon tri mjeseca boravka u Splitu, naselio sam se u Ljubljani, gdje sam takođe stvarao i davao časove španskog. U Metelkovoj, gdje je nekad bio skvot, sada je autonomni kulturni centar gdje ljudi mogu da se izraze na drugačiji način. Tu je otvorena galerija ''Mizart'' gdje postoje izložbe, muzička dešavanja i buvljak, a ja sam često na tom mjestu radio.
NN: Kakvi su bili Vaši utisci po dolasku u ove krajeve?
ESKALANTE: Podsjećalo me na Grčku i rimske ruševine. Prvi utisak je bio da je ovdje svijet mnogo stariji, jer u Argentini kuća koja je stara jedan vijek je rijetkost, dok je ovdje neka marka piva mnogo starija. U Južnoj Americi ima starih ruševina, ali na tim mjestima danas ljudi ne žive, pa mi je bilo neobično to što ovdje ljudi bukvalno sjede na ruševinama. Takođe sam uočio da mnogo ljudi ovdje govori engleski jezik. Ovo nije karakteristično za Latinsku Ameriku, jer ljudi prema njemu imaju otklon zbog protivljenja američkom imperijalizmu. Engleski govore uglavnom bogati i oni koji žele ostaviti takav utisak. To je tamo kao neka vrsta statusnog simbola, simbola moći.
NN: Koje tehnike koristite kada stvarate svoja djela?
ESKALANTE: Koristim kineski tuš koji se od običnog razlikuje po tome što se sastoji od kosti, bambusa i bjelanjka. Takođe slikam četkama sa bojama za zid i za metal, a služim se i olovkom. Volim da se koristim tehnikom batike i da radim murale. Murali su kao freske, ne religiozne freske, to je zapravo slikanje na zidu. Batika je tehnika koja potiče iz Okeanije, a ja sam je naučio u argentinskoj komuni, u Bolsonu. Dugo sam koristio ovu tehniku, a s jednim prijateljem sam radio i na alteracijama ove tehnike. Trudili smo se da damo lični pečat ovome. Batika se radi s vrućim voskom i bojom za tkanine na pamučnom platnu. Rad se počinje najsvjetlijim, a završava najtamnijim tonovima, s tim da platno mora biti okrenuto ka izvoru svjetlosti. Ovi radovi se ne stavljaju na zid, već na prozor kako bi svjetlost prolazila kroz njih. Mislim da ljudi u Banjaluci nisu upoznati sa ovom tehnikom.
NN: Šta najviše volite da radite?
ESKALANTE: Prodajući svoja djela na ulici zarađujem za život. Dok sam živio u Parizu, počeo sam da crtam stare zgrade, crkve i manastire. Radio sam ono što je bilo lakše prodati. Do tog trenutka nisam radio realističke radove. Moj glavni rad je slikanje na zidu, a mi to zovemo muralima. Oni su inspirisani motivima iz Meksičke revolucije kako se istorija u ovoj zemlji ne bi zaboravila, a prisutne su i socijalne teme. Meksički muralisti su povezivali ljude sa njihovom istorijom, jer su vojničke vlasti pokušale da zabrane i unište tu vezu sa indijanskom prošlošću. Ima mnogo tehnika za slikanje murala, kao na primjer tehnika freske, ali ja radim bojom lateks za vanjske površine, s tonerima, a potom to sve lakiram da bih zaštitio tu površinu.
NN: Kojom idejom se vodite dok stvarate svoja djela?
ESKALANTE: Vodim se idejom da ljudi kad vide moje radove budu sretniji, veseliji i da prime duhovne poruke ličnog razvoja. Stavljam poruke na zid da bi se ljudi zapitali odakle dolaze, kuda idu, kako žive, koji su njihovi ciljevi u životu, kakvi su njihovi odnosi sa drugim ljudima.
Privilegija imućnijih
NN: Koliko su ljudi u Južnoj Americi zainteresovani za umjetnost?
ESKALANTE: Većini Južnoamarikanaca umjetnost nije tako dostupna, jer je to privilegija imućnijih. Ja se nisam pomirio s tim da moju umjetnost mogu imati samo ljudi iz viših slojeva i klasa, pa sam se odlučio da mnogo radim kako bih mogao darivati svoja djela, te ih jeftino prodavati. Neke slike sam postavio na Internet da bi se mogle vidjeti i slobodno preuzeti.
Socijalne teme
NN: Koje teme prevladavaju na ovim radovima?
ESKALANTE: Na muralima su to uglavnom socijalne teme, jer su muralisti u Meksiku podstaknuti društvenim dešavanjima da stvaraju svoja djela. Muralima želim da animiram ljude na čijim zidovima slikam da aktivno učestvuju u stvaranju i doživljavanju tog djela. Oni dođu na to mjesto gdje i sami nešto doslikaju i dopišu. Ne slikam samo po zidovima kuća, već i na trotoarima i običnim zidovima.