Pozornica

Pratite nas na Google news

Glumac Mario Drmać: Lutkarstvo mi omogućava da nikada ne odrastem

Glumac Mario Drmać: Lutkarstvo mi omogućava da nikada ne odrastem
Foto: N.N. | Glumac Mario Drmać: Lutkarstvo mi omogućava da nikada ne odrastem
Nevena Vržina

Kada vas pozorište uzme pod svoje skute još od mladalačkih dana, ne preostaje vam ništa drugo nego da mu se prepustite i rastete zajedno s njim nadopunjujući talenat koji imate. Zna to i bh. glumac Mario Drmać, kojeg šira javnost dobro poznaje iz emisija namijenjenih najmlađima, a on ne krije da voli da radi za djecu.

Ovom članu Pozorišta mladih Sarajevo nedavno je na Festivalu glumca BiH u Konjicu pripala nagrada za najboljeg glumca za ulogu Ala Ivanova u predstavi "Kokoška", a prije toga komad za koji potpisuje režiju "Tobija" osvojio je tri nagrade na Susretima pozorišta/kazališta lutaka u Bugojnu. Drmać je, osim po brojnim pozorišnim, poznat i po filmskim rolama i to u filmovima "Remake", "Go West", "Nafaka", "Ritam života", "Slunjska brda", "Život ili smrt". U intervjuu za "Nezavisne" govori o nagradama, planovima, ali i igri za djecu.

NN: Svjedoci smo da je ovo ljeto otkazana većina pozorišnih festivala, ipak nekolicina onih koji nisu - održala je pozorišni život aktivnim. Koliko u ovakvim uslovima znači nagrada za najboljeg glumca na festivalu u Konjicu?

DRMAĆ: Znam da je na organizatorima festivala velika borba da ih održe i drago mi je da su se desili festivali u Bugojnu i Konjicu, jer oni nisu htjeli prekidati tradiciju. Svi se trude da ispoštuju zakonsku signalizaciju što se tiče publike. Ja uvjek kažem - publika je na sigurnom, jer ako je iko izložen opasnostima to su glumci, pošto imaju direktni kontakt, s obzirom na to da se u samom činu predstave ne možemo toliko distancirati. Dobiti toliko nagrada u sedam dana, jer u Bugojnu smo dobili za najbolju glumicu, za scenografiju, pohvale za muziku, za moje glumačko umijeće u predstavi te Gran pri za "Tobiju" je zaista privilegija. Teško ih je razdvajati, to je isto kao kad biste pitali koji vas prst na ruci više boli, tako da se i nagrade vole podjednako, svaka koja je osvojena, pogotovo kada je u pitanju nagrada gdje i publika odlučuje. Ipak, u ovom slučaju bih izdvojio bugojansku nagradu za najbolju predstavu jer mi to ide u prilog, pogotovo u ovo posljednje vrijeme, otkako sam na master studijima u Osijeku na lutkarskoj režiji. Drago mi je da sam kao budući i jedini lutkarski režiser u BiH na vrijeme dobio neko lijepo priznanje.

NN: Komad "Kokoška" koji ste igrali u Konjicu govori o životu glumaca. Koliko Vam je značajno da na ovakav način prikažete bar mali dio profesije? 

DRMAĆ: Mislim da je to jedan dio one slike i života i na sceni i iza scene iz života glumaca, da se vidi da mi nismo nešto drugačiji od drugih ljudi, da imamo svojih problema i učmalih situacija. Ovo je komad koji može korespondirati kroz čitav život, mi se držimo onog postojećeg. Bilo je toliko slučajeva kada bi glumac mogao staviti masku i zaštiti se od kovida-19 na sceni, sve je dozvoljeno u toj predstavi. Dugo je igramo i na svakom festivalu osvoji vrijedne nagrade. Publika je voli i svako pozorište bi trebalo da ima svoju "Kokošku", predstavu koju će često da igra i da bude reprezent pozorišta.

NN: Dobar dio svoje glumačke karijere posvetili ste projektima za djecu i domaća publika Vas, bez obzira na sve filmske uloge, povezuje upravo s tim anganžmanom za najmlađu publiku.

DRMAĆ: Volim da radim za djecu i odrastao sam kroz lutkarsko pozorište. Tu uvijek bježim i pronalazim inspiraciju za bilo šta što radim, bilo da je to pozorište ili je neki drugi hobi, tako da me to drži jačim i vraća mi dječačku želju da nikada ne odrastem, jer je jedino dijete puno pozitvnih želja, misli i mašte. Kada god polazim s tim, svaki novi posao dočekam s oduševljenjem.

NN: S obzirom na to da ste jedno vrijeme bili na čelu Pozorišta mladih Sarajevo, smatrate li, iz ove perspektive, da je to bila dobra odluka ili Vam je ipak draži samo glumački posao?

DRMAĆ: Pozorište je meni na prvom mjestu, biti rukovodilac te kuće bilo je na neki način silom prilika. Desila se jedna ružna politička situacija, a ja nisam toliko miran čovjek, pogotovo što se tiče nepoznavalaca naše kuće. Ja sam stao u odbranu naše kuće i sutra bih to ponovo učinio. Rukovodeće mjesto je nešto što me ne zanima, mene zanimaju ispravan rad i repertoar. Rukovodeće mjesto me samo zanima u onom slučaju kada treba da pokrenemo motivaciju i učinimo naš teatar i slijed događanja boljim, umjetničkijim i kulturnijim.

NN: Kakvi su, s obzirom na trenutnu situaciju s virusom korona, planovi za sezonu u Pozorištu mladih u Sarajevu?

DRMAĆ: Sezonu smo počeli tako što smo prvu predstavu odigrali u Mostaru, zatim u Bugojnu. Uvijek imamo taj broj od 50 ljudi, a traži se i karta više i nadam se da će ovo sve uskoro prestati i da će "Tobija", koja je mlada predstava, dočekati taj trenutak kada će biti odigrana pred punom dvoranom. Trenutno radimo na novoj predstavi "Ništa nas ne može iznenaditi" u režiji Aleša Kurta. U planu nam je i gostovanje na Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu u Banjaluci, a potrudićemo se i da za našu publiku tamo odigramo i kultnu predstavu "Trg ratnika".

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije