Žao mi je što su dječji festivali izgubili karakter velikih, regionalnih festivala.
Živimo u vremenu recesije pa ne možemo imati neka zajednička druženja sa ekipama iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore. Ali, eto, ti dani koje smo proveli u Beogradu i samo interesovanje za predstavu dosta govore", kaže u razgovoru za "Nezavisne" Mario Drmać, mladi bh. filmski i pozorišni glumac.
On je na nedavno održanom beogradskom dječjem festivalu "Pozorište Zvezdarište" dobio specijalnu nagradu za najboljeg glumca za ulogu Malog Muka u istoimenoj lutkarskoj predstavi, a u izvođenju sarajevskog Pozorišta mladih. Takođe, Drmać je učestvovao u filmu "Devet položaja samoće", koji bi trebalo uskoro da se pojavi.
NN: Dobili ste priznanje za lutarsku predstavu, koje nisu među zastupljenijima u pozorištu. Da li nagrada time dobija na težini?
DRMAĆ:To je jedna u nizu nagrada koja će mi sigurno dobro doći, jer je lutkarstvo nešto čime se bavim u slobodno vrijeme, ali i kroz nastavu na Akademiji scenskih umjetnosti. Drago mi je da su se u konkurenciji našle i brojne predstave gdje je lutka bila takođe zastupljena, iako možda u drugom planu. Nastupili smo sa jednim lijepim paketom, kratkovezivom marionetom, i vratili onaj šarm i sjaj, koji je nekada postojao u marionetskom pozorištu, a djeca su posebno uživala u igri lutaka. Krenuli smo dobrom putanjom, jer već u julu bi trebalo da idemo u Bitolj u Makedoniji, tako da "Mali Muk" ide nekom svojom stazom lutkarstva i dječjih festivala.
NN: Kakav je značaj ovakvih regionalnih festivala i koliko pomaže kulturnoj razmjeni?
DRMAĆ:Nakon predstave, oglasila se ekipa iz Kragujevca i ostalih gradova Srbije, sa željom da produžimo turneju. Dakle, značaj je veliki, mislim da će saradnja postojati i da mi, kao ekipa Pozorišta mladih, to zaista i zaslužujemo. Ostvarili smo i nove kontakte, zato kažem da bi ovakvih druženja trebalo biti više. Volio bih da se više uloži u kulturu, te da i mi u BiH napravimo jednu tako veliku manifestaciju. Ovo kažem bez ikakve loše konotacije, jer imamo Bugojanski festival, ali svi dobro znamo kakav je bio ranije, osamdesetih godina, kada je bio najjači festival na ex-YU prostoru.
NN: Igrate i jednu od uloga "Devet položaja samoće", koji je rađen bez ikakvog budžeta. Možete li nam više reći o liku koji tumačite?
DRMAĆ:Film je rađen iz entuzijazma, ljubavi prema poslu i filmu. Riječ je o filmu autora Envera Puške, a tema filma je jako aktuelna. Svi imamo svoje živote i potrebe, a društvene mreže kao što su Twitter, Facebook i ostale, dobar su oslonac za liječenje kojekavih depresija, opuštanje i slično. Enver se bavio tom tematikom i mislim da će film imati jako zanimljiv put. Nažalost, nisam pogledao nijedan dio filma, pa čak ni svoje scene, jer nijedan glumac, zapravo, nema svog partnera, već je svako radio sa svojim virtuelnim partnerom preko kompjuterske mreže. Tumačim lik slikara, koji stalno pokušava pokrenuti nekakvu revoluciju, ali u dubini duše, uopšte nije takav tip, već je riječ o jednom usamljenom čovjeku. Kao, uostalom, i svi likovi koji se pojavljuju u filmu.
NN: Između pozorišta i filma, šta bi bio Vaš izbor?
DRMAĆ:Pozorište definitivno, jer sam često tamo. Film se desi rjeđe, otprilike jednom u dvije godine, a ja sam ipak nestrpljiv po prirodi. Pozorište je moja ljubav odmalena i tamo se uvijek vraćam, bilo da je u pitanju dramska, lutarska ili dječja scena.
NN: Preferirate li uloge u predstavama za stariju publiku ili je ipak interesantnije igrati za djecu?
DRMAĆ:Možda je malo veći presing igrati u dramskim predstavama, ekipa je često malo nervoznija. Drugačiji je pristup i samo stvaranje je za nijansu ozbiljnije, što ne znači da je neozbiljno kada su dječje u pitanju, da me krivo ne shvatite. Sa druge strane, uživanje je raditi za djecu, jer ono što dijete nudi u trenutku dok se komad igra, drugačije je. Kada se igra za djecu, sruši se kompletan "četvrti zid" scene i onda dođe do zajedničkog stvaranja, a i glumci se sigurno napune nekom pozitivnom energijom koju dobiju od najmlađih. Teško je odgovoriti na to pitanje, volim oboje, tako da sa jedne uvijek mogu "pobjeći" na drugu scenu.
Filmska ostvarenja:
"Kinky" (kratki film), 2000.
"Viza za budućnost" (TV film), 2002.
"Remake", 2003.
"Go West", 2005.
"Slunjska brda - život ili smrt" (TV film), 2006.
"Nafaka", 2006.
"Ritam života", 2007.
"Devet položaja samoće", 2014.