Ognjen Todorović diplomirani je glumac koji još od svoje dvanaeste godine igra u Dramskom studiju "Daske" pri Centru za kulturu i obrazovanje u Laktašima, a upravo na ovom mjestu večeras (31. oktobar), sa početkom u 19 časova, zajedno sa partnerkom na sceni Božanom Kukilo, izvešće duodramu "Posljednja rekapitulacija života".
U pitanju je prva profesionalna predstava Dramskog studija "Daske" i praizvedba teksta Aleksandra Vasiljevića. Režiju potpisuje Sonja Jovandić i kompletna autorska ekipa predstave dolazi sa banjalučke Akademije umjetnosti.
Kako piše u opisu predstave, "Posljednja rekapitulacija života" je komično-tragična priča o propasti porodice uzrokovanoj nesposobnošću glavnih likova da postanu odrasli i snose posljedice za vlastite odluke.
Više o svemu uoči premijere Todorović je govorio za "Nezavisne".
NN: Koliko dugo ste radili na ovoj predstavi, kakva je bila saradnja s rediteljkom, da li je sve spremno za premijeru?
TODOROVIĆ: Ideja predstave rodila se tokom ljeta. Čuvši za projekat koji raspisuje Ministarstvo prosvjete i kulture, radi finansiranja projekata u kulturi, shvatili smo da je ovo sjajna prilika da u Laktašima upriličimo ovaj profesionalni kulturni događaj. Rezultate smo dočekali sa oduševljenjem i početkom septembra uplovili u ovu avanturu. Tek onog momenta kada smo kao kolektiv bili zadovoljni postignutim rezultatom, otpočeli smo probe u pozorištu i uspješno ih priveli kraju. Rediteljka Sonja Jovandić i ja nekoliko godina uspješno sarađujemo, a naša saradnja datira još iz studentskih dana. Smatram da je ona jedna od najperspektivnijih mladih rediteljki na našem području, a njen raskošni talent, siguran sam, za vrlo kratko vrijeme zasijaće u punom sjaju.
NN: U pitanju je praizvedba koja je ujedno prva profesionalna predstava Dramskog studija "Daske". Koliko ste ponosni na ove dvije činjenice i koliko iste obavezuju?
TODOROVIĆ: Baš zato što znamo da radimo jednu veliku stvar za naše malo pozorište i grad Laktaše, svjesni smo značaja ovog projekta, ali i činjenice da će naša imena zasigurno ostati upisana u istoriju laktaškog pozorišta. Ponosan sam i srećan što su nam čelni ljudi Centra za kulturu i grada Laktaši ukazali povjerenje. Kao i sa rediteljkom, moja saradnja sa dramaturgom Aleksandrom Vasiljevićem, autorom teksta, traje već neko vrijeme i mogu da se pohvalim da je ovo njegova druga praizvedba u našem pozorištu. Na 17. Internacionalnom festivalu "Laktaši 2022", koji je završen ljetos, premijerno je prvi put izvedena i njegova drama "Štembilj", koja je za kratko vrijeme osvojila srca publike i Dramskom studiju "Daske" donijela nekoliko nagrada na festivalima u regionu. A još jedna važna stvar koju ne mogu a da ne pomenem, moja kolegica Božana Kukilo i ja svoje prve korake na sceni napravili smo godinama unazad na sceni DS "Daske" u Laktašima.
NN: Iz najave smo vidjeli da duodrama obrađuje pitanja i dileme mladog bračnog para. Interesuje me iz kog ugla, recite nam nešto više o tekstu?
TODOROVIĆ: Priča ove duodrame je u stvari priča svakog od nas. Baš kako i u naslovu stoji, bavimo se rekapitulacijom minulog vremena koje nam je kao emotivnim partnerima, a kasnije i bračnom paru, donijelo brojne uspone i padove, izazove, iskušenja i probleme. U 60 minuta, koliko traje predstava, ispričaćemo i predstaviti čitav jedan životni vijek, od prvog sastanka do posljednjeg rastanka. Tekst je prožet brojnim komičnim situacijama, ali i dramatičnim scenama iz života, baš onako kako se u stvarnom svijetu dešava onda kada sudbina umiješa prste. Želja i namjera nam je da se publika saživi sa junacima, jer pozorište je oduvijek bilo ogledalo društva. Cilj svakog ko uplovi u svijet trebalo bi da bude usmjeren ka tome da ukaže na neke anomalije i problematiku, a naš zadatak kao autorskog tima jeste da svoje resurse kojima raspolažemo uložimo u promjene. Nema većeg zadovoljstva nego kada nakon predstave čujete od publike da su se pronašli, da ste opisali njihove životne priče, njihove ljubavi ili turbulencije. Takva se publika, vjerujte mi na riječ, uvijek ponovo vrati u pozorište. Ne sa željom da dobije recept za rješenje svojih muka ili problema, nego da bi se nadahnula i shvatila da svi mi bijemo iste životne bitke. O takvim se bitkama najčešće ćuti u četiri zida, pozorište je tu da ponudi drugi ugao gledanja.
NN: Na sceni je hiperprodukcija glumaca, teško se dolazi do posla. Koliko je Vama raniji angažman u "Daskama" pomogao i kako se snalazite u pomenutoj hiperprodukciji?
TODOROVIĆ: Bitno je naglasiti da svaki mladi čovjek, nevažno o kojoj profesiji je riječ, treba sam da pronađe svoje mjesto pod suncem. Treba da se udruži sa svojim generacijama, koje su svježe, nove i koje zaista imaju šta da pokažu. Oni koji zaista vole svoj posao, koji su posvećeni pozorištu ili kulturi uopšte, koji temeljno i profesionalno pristupaju svakom zadatku, bez ikakvih problema mogu da se odupru hiperprodukciji, budu unikatni i zanimljivi široj javnosti. Moj staž i angažman u DS "Daske" traje već deceniju i više, a upravo to iskustvo me nagnalo na kasnije profesionalno usavršavanje na Akademiji umjetnosti. Tu sam zapravo shvatio šta želim, koje su moje mogućnosti i u kojem pravcu treba da usmjerim svoj kurs.
NN: Ako uzmemo u obzir da su Laktaši dobili status grada, da li ovom predstavom Dramski studio "Daske" pretenduje da postane profesionalno pozorište?
TODOROVIĆ: Daske su već 20 godina jedan od najvećih neimara kulturnih dešavanja u našoj opštini, danas gradu. Ovo jeste početak jedne sjajne profesionalne priče kojoj ćemo se aktivno posvetiti u narednom periodu. Smatram da naše iskustvo i kvalitet koji plasiramo to i zaslužuju. Na stranu sve, naše pozorište odškolovalo je nekoliko kadrova kojima nakon povratka u njihovu matičnu kuću treba ukazati određeno povjerenje, kako bi svoj talent i rad predstavili svojim sugrađanima i široj publici. Kada govorimo o profesionalnoj sceni, smatram da je ona prijeko potrebna, ako ne konkretno u Laktašima, onda zasigurno negdje u okruženju. Veliki broj mladih ljudi izlazi s Akademije bez određene sigurnosti i prilike, a upravo mi treba da se udružimo. U tom slučaju će, žargonski rečeno, morati negdje da pukne, te da se rodi neka nova, možda i alternativna profesionalna scena.
NN: Sljedeće godine Dramski studio "Daske" slavi jubilarnih 20 godina postojanja. Šta pripremate tim povodom?
TODOROVIĆ: Naredne godine slavimo veliki jubilej koji ćemo ozvaničiti početkom ljeta otvaranjem 18. Internacionalnog festivala amaterskog teatra "Laktaši 2023". Vrlo važna godina u kojoj ćemo sumirati utiske, analizirati godine koje su iza nas, praviti planove za naredne, raditi na poboljšanju kvaliteta i na još većim ulaganjima u pozorišnu umjetnost. U dogovorima smo i o zvaničnom događaju kojim će biti upriličen jubilej, ali dug je put pred nama popločan sjajnim idejama. Želja nam je da ustanovimo i specijalnu nagradu koja će se dodjeljivati najboljim glumcima na festivalu, a u čast našeg prijatelja, kolege i glumca, koji je bio član našeg pozorišta, a tragično je nastradao prije nekoliko godina. Glumci našeg pozorišta aktivno rade na novim projektima, kako mlađa, tako i starija grupa. Očekuje nas gostovanje u Francuskoj i Njemačkoj i to na poziv tamošnjih ambasadora BiH. Još nekoliko novih projekata čeka na realizaciju, a moja lična želja jeste da stvaranje profesionalnih predstava u Laktašima pređe u tradiciju kako bi se još dalje i još jače čulo za nas.
NN: Koliko pratite pozorišnu scenu u Republici Srpskoj i koliko ste zadovoljni istom?
TODOROVIĆ: Aktivno sam posvećen pozorištu i čest sam gost naših pozorišnih kuća. Pozitivan trend koji se dešava posljednjih nekoliko mjeseci jeste što se u nacionalnim teatrima daje prilika mladim glumcima i studentima. Mislim da je to primjer kako treba da funkcioniše jedan ansambl, sastavljen od glumaca s malim i velikim iskustvom. Takođe, sjajna stvar je što se dešavaju različiti festivali, gostovanja pozorišta iz drugih država, jer na taj način naša publika ima priliku da prati aktuelne trendove savremenog evropskog teatra. Ako me pitate za moj lični ukus, ja sam ipak ljubitelj nekonvencijalnije vrste pozorišnog izražaja.