Nagrada "Zlatni lovorov vijenac" za umjetnički doprinos u teatru za mene je poseban događaj. To mi je priznanje za 55 godina života posvećenog teatarskoj umjetnosti, kaže bh. glumac Sead Bejtović kome će ova nagrada biti uručena večeras u Pozorištu mladih u Sarajevu.
`Za nekoga ko se od svoje desete godine intenzivno bavi teatrom ova nagrada znači mnogo. Malo će moj odgovor zvučati patetično, možda i previše poetski, ali poslužit ću se Šekspirovom rečenicom iz komada 'Bura', u kojem sam igrao lik Prospera koji je napravio priredbu za brodolomnike i koji na kraju kaže: 'Ništa se ne bojte, ne plašite se igrači naši, svi su bili dusi i u zrak su se svi pretvorili, jer svi smo mi samo tvar iz koje građeni su snovi, a snovima je obojen naš kratki život.' Glumački zanat je stvoren da ljude povede u lijep san, a taj lijepi san sada sanjam ja, jer mi je dodijeljen 'Lovorov vijenac'`, kaže Bejtović.
NN: Rekli ste da je gluma zanat i da su glumci zanatlije?
BEJTOVIĆ: Jeste, rekao sam da je gluma zanat, ali zanat koji ima zadatak da oplemeni ljudsku dušu, što će doživjeti nešto lijepo i za to je stvoren glumački zanat. Imate vi raznih zanatlija, ali kad vaš zanat dovedete do umjetnosti, onda je to vrhunsko. Zbog toga smatram da je gluma zanat i to vrhunski. Kada ste na pozornici, glumite i osjećate pozitivnu energiju, to vam je fluid koji struji između glumca i publike. Eto, zbog toga sam 55 godina u teatru.
NN: U Pozorištu mladih ste praktično od njegova osnutka. Zbog čega ste tako dugo vjerni jednom teatru?
BEJTOVIĆ: Pozorište mladih Sarajevo sam izabrao zbog pozitivne energije i plemenitosti ideja koje tamo realiziramo. Ovo pozorište u svom naslovu već nosi otvorenost između ljudi na sceni i publike, tako da nisam imao potrebe da mijenjam ovu bazu. Svih 55 godina sam tu. Gostovao sam, pravio izlete, ali uvijek sam bio tu u Pozorištu mladih. Ovo pozorište osnovano je 1950. godine, a ja sam došao 1953. godine, tako da sam skoro pa i vršnjak pozorišta.
NN: Možete li napraviti neku paralelu između teatra prije 30 ili 40 godina i teatra danas?
BEJTOVIĆ: Sve zavisi od trenutnog raspoloženja. I prije je bilo dobrih teatarksih projekata. Sada imamo vrijeme, potrebe, okolnosti da pravimo neki pravi projekat u koji se uključuju podjednako i reditelj i glumci. I danas, ali i prije je bilo površnosti u teatru. Reditelj je prelijetao preko nekih stvari kojima je trebalo da priđe na studiozniji način. To su problemi u teatru koji su postojali prije, a postoje i danas. Sada pozorište ima malo više senzibiliteta da prodire u suštinu. Ima više sredstava, a prije je to bilo malo arhaičnije, tako da je prodiralo u neke odnose koji mogu iznutra čovjeka da promijene prema tom tkivu, da bude angažovaniji.
NN: Dakle, mislite da je današnji teatar angažiraniji?
BEJTOVIĆ: Jeste. Možda je prije teatar bio iskreniji, emotivniji, ali danas je teatar kreativniji i više stvari zna spojiti, taka da je sve interesantnije.
NN: Vjerovatno i ne znate tačan broj predstava u kojima ste igrali. Možete li neke uloge izdvojiti kao posebne?
BEJTOVIĆ: Mogu, izdvajam tri predstave koje su žanrovski potpuno različite. Riječ je o predstavama `Bura`, `Kralj Ibi` i `Mačak Džingis-kan`.
Biografija
Sead Bejtović rođen je 1942. godine u Sarajevu, a već 1953. godine postao je član Pionirskog pozorišta, današnjeg Pozorišta mladih Sarajevo. Njegovi teatarski počeci vežu se za čitav niz uloga junaka dječje literature (Palčić, Pinokio, Mačak u Čizmama, junaci Pavlove ulice, Tom Soer). Godine 1967. postaje profesionalni glumac Pozorišta mladih, kojem je vjeran čitav svoj glumački vijek.
Predstavom `Mirandolia` diplomirao je 1969. u prvoj generaciji tadašnjeg Dramskog studija, u klasi Katarine Dorić. Kasnije se glumački dokazao ostvarujući široku lepezu teatarskih kreacija u dramskim, komediografskim, ali i avangardnim djelima.