BANJALUKA - Škola glume i govora Studio "Jazavac" ove godine u istoimenom Gradskom pozorištu počinje 5. septembra, a u novoj sezoni predavači su Dragana Marić, Velimir Blanić, Nataša Ivančević, Miljka Brđanin, Belinda Stijak, Nataša Perić i Smiljana Marinković.
Svih sedam predavača profesionalni su glumci i uoči nove sezone o svojim iskustvima u radu sa polaznicima, prednostima pohađanja Studija "Jazavac" te o tome šta su naučili od svojih učenika, govorili su za "Nezavisne".
Nakon što je fotograf Aleksandar Aco Čavić završio svoj dio posla i ovjekovječio ove vrijedne i vedre ljude, ostavivši im uspomenu na početak nove sezone u vidu fotografija, sa našom ekipom našli su se u jednom banjalučkom restoranu.
Neformalni razgovor kratko je trajao i Dragana Marić ubrzo otkriva kako je Studio počeo s radom 2011. godine te da je pred njima dvanaesta sezona.
"Do sada je prošao zaista veliki broj djece kroz studio. Od prije dvije godine i odrasli su članovi Studija 'Jazavac'. Mi smo predavači i škola koja želi da na najbolji mogući način uči o glumi, tako da imamo program kao na akademiji. Težimo ka profesionalizmu, iako je ovo amaterska škola. Svi oni koji žele da budu dio Studija 'Jazavac' su dobrodošli. Nema audicije, nema selekcije, jer nam je želja na neki način da ta djeca zavole umjetnost, pozorište, glumu i sve ono za šta smo se mi školovali i čime se bavimo", kaže Dragana Marić, koja je ujedno i jedan od osnivača kako Studija, tako i Gradskog pozorišta "Jazavac".
Ovo pozorište u kratkoj istoriji postojanja pokrenulo je mnogo toga, od sad već poznatog i priznatog festivala "Zaplet", preko Studija, do hora "Jazavac" i dugih stvari. Međutim, ovaj put govorimo isključivo o Studiju, odnosno školi glume.
Kroz ovu školu prošli su neki od danas veoma uspješnih ljudi u svojim branšama, među kojima, razumije se, ima profesionalnih glumaca, dramaturga, reditelja.
Polaznici su snimali reklame, serije, kratke forme. Neki su čak postali uspješni u pozorištu i na filmu. Mogućnosti su razne. Ipak, predavači su saglasni da cilj škole nije prvenstveno da stvara profesionalne glumce, pozorišne i filmske radnike, nego uspješne i za društvo korisne ljude, a na kraju krajeva zašto ne reći i kvalitetnu pozorišnu publiku.
"Ja sam im rekla: 'Vi nećete biti glumci. Zaboravite to da ćete mi oteti hljeb iz usta', ali bogami kako igraju, možda mi i uđu u kašiku. Vrlo su dobri, mnogo su naučili o samom procesu rada, kako se stvara jedna predstava, kako se stvara uloga, kako se rađa lik. Sada smo već došli do tog stepena kako da napravimo predstavu", govori Nataša Ivančević, koja radi sa grupom odraslih ljudi.
Tim ljudima, dodaje, gluma pomaže da otkriju ono što stvarno jesu.
"U mojoj grupi, ja ih zovem matori, raspon godina je otprilike od 23 do čak nekih pedesetak. Svi su ostvareni u svojim profesijama. Rade svoje poslove, ali su osjetili da bi se mogli oprobati kao glumci ili su osjetili da im gluma može pomoći da se oslobode nekog stida ili da oslobode svoju ličnost. Evo, sad već ulazimo u treću godinu. Svi su zadovoljni, napredovali su", ističe Nataša Ivančević.
Sa odraslim polaznicima Studija "Jazavac" radi i Miljka Brđanin.
"Dvije godine već radim sa školom za odrasle i ono što mi je pedagogija pružila jeste mogućnost uzajamnog učenja. U radu sa polaznicima i sama se prisjećam svojih početaka i osnova glume. Volim da kažem da učimo jedni od drugih. Divno je vidjeti da u odraslim ljudima ima volje za učenjem nečeg novog, a koje apsolutno nije blisko njihovoj profesiji. Lijepo je vidjeti koliko su otvoreni, koliko su maštoviti i koliko su sposobni da nemaju stid da pokažu svoje emocije i da probude u sebi dijete koje mi svi zaključamo kada odrastemo jer, zaboga, moramo postati ozbiljni ljudi", govori Miljka Brđanin. Za razliku od nje, Belinda Stijak radi sa djecom, a među mališanima često se ispočetka susreće sa stidom, sa zatvorenošću i nedostatkom mašte koje prouzrokuje vrijeme provedeno ispred ekrana.
"Ono sa čim se u posljednje vrijeme susrećemo jeste da djeci zbog televizora, telefona i raznih ekrana pored kojih provode mnogo vremena, biva ograničena mašta. Naravno da oni zbog te ograničenosti, bilo kojim poslom da se bave, neće moći to da rade onako kako treba i do kraja, tako da najviše pažnje posvetimo tome da se njima razvija mašta. Došli smo do toga da mala djeca, a to primjećujem na dječjim igralištima, ne znaju sebi da organizuju i razviju igru, što je suština glume", ističe Belinda Stijak. Ona dodaje da gluma mnogo pomaže ovakvoj djeci, tako da je Studio "Jazavac" u neku ruku, kako škola glume, tako i škola života.
"Ima razne djece. Neki upisuju glumu zato što su stidljivi i uglavnom se desi da se oni na trećoj godini otvore, da profunkcionišu i da taj svoj stid prevaziđu. Naravno, scena je najbolji mogući način da se stid prevaziđe. Vi treba da izađete na scenu pred dvjesta ljudi ili sto, zavisi koliko bude na prezentacijama, i da uradite neki zadatak, a to nije nimalo jednostavno", priča Belinda Stijak, ističući da djeca na prvoj godini uče osnove glume, na drugoj godini skice za lik, dok na trećoj već rade predstave.
Jedan od predavača sa najdužim stažom u Studiju "Jazavac" je Velimir Blanić, koji je inače i vanredni profesor glume na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. On je pričao o razlikama u pristupu prema studentima Akademije i polaznicima Studija "Jazavac".
"U principu radim sa ljudima, kažem sa ljudima bez obzira na to što su u Studiju 'Jazavac' djeca. Moj pristup prema njima je isti kao i prema studentima. Dakle, ozbiljno i konkretno radim sa djecom. Ono što je po mom mišljenju najbitnije, to prvi čas kažem svim roditeljima koji dovedu djecu u Studio 'Jazavac' - da mi od djece ne pravimo nikakve zvijezde. Važno je da oni nađu sigurnu bazu gdje mogu da podijele neke svoje probleme sa mnom i sa svojim drugarima", navodi Blanić.
Po njegovom mišljenju, Studio "Jazavac" popunjava, uslovno rečeno, rupe u školskom sistemu i radi nešto za šta profesori i nastavnici nemaju vremena.
"Najbolja povratna informacija dolazi od djece, ali i roditelja koji vide napredak kod svoje djece i to je nešto najljepše kada vam priđu i kažu kako se njihovo dijete u pozitivnom smislu drastično promijenilo. Kako je bilo povučeno, zatvoreno, stidljivo, a danas se, recimo, bez ikakvih problema javlja da odgovara pred čitavim razredom. Zna da sroči rečenicu kako treba. Ne uči više napamet kao što je učilo prije, jer smo mu mi ukazali, između ostalog, na to kako se uči. Prvo pitanje djece jeste kako vi glumci naučite tekst. Onda mi polako s njima radimo. Objasnimo im šta je najbitnije da se priča razumije, da se lekcija razumije, da se zna o čemu se tu radi. Radnja je u glumi najbitnija", slikovito objašnjava Blanić.
Pozitivna iskustva u Studiju "Jazavac" nemaju samo iskusni, prekaljeni predavači glume, nego i oni mlađi. Smiljana Marinković za sebe kaže da je najmlađi predavač, ne godinama, nego stažom, jer je izvela tek prvu godinu.
"Radim sa najmlađom decom. Ono što je, po mom mišljenju, najznačajnije u radu sa decom je to što sam shvatila koliku oni imaju radost igre i koliko je za njih gluma samo i isključivo igra - koliko oni uživaju u tome. Na prvoj godini uglavnom radimo na tim igrama oslobađanja i neverovatno je koliko se oni prepuštaju tome. Ja nisam imala dece koja su preterano stidljiva. Njima uvek čas kratko traje, uvek im je sat i po vremena malo. Oni su u potpunosti prepušteni, a to je ono što mi sa godinama kao profesionalni glumci zaboravljamo", otkriva Smiljana Marinković, koja je od djece, kako kaže, naučila da manje kalkuliše i da se vrati glumi kao igri.
Njena kolegica Nataša Perić duže vrijeme predaje u Studiju "Jazavac", a neki od učenika su joj čak postali i prijatelji.
"Meni su dopali tinejdžeri, u najkritičnijem životnom periodu - pubertetlije. Mnogi od njih su došli zatvoreni, čak i djeca koja su ranije bila otvorenija u tom životnom periodu se znaju zatvarati. Nisu ni odrasli, nisu ni djeca. Tada im zaista treba jedan prostor i jedna grupa gdje oni osjećaju jednu sigurnost. Tad ponovo osjećaju stid, sramotu i vrlo je važno da se upoznaju, da ponovo počinju da se druže privatno i mimo časova. Tu steknu prave prijatelje. I ja sam, recimo, prije neki dan sa svojim curama iz "Jazavca" bila na kafi u gradu, jer nisu mogle da dočekaju prvi čas i ispričaju mi šta se sve zbilo preko raspusta", zaključuje ovu priču za "Nezavisne" Nataša Perić.