Nedavno je u Dječijem pozorištu Republike Srpske (DP RS) završena 67. sezona te je nakratko, do oktobra i početka naredne sezone, spuštena zavjesa nad scenom nacionalnog teatra za djecu.
Posljednja odigrana premijera tokom 67. sezone bila je predstava "Bure" rediteljke Sonje Petrović. Riječ je o adaptiranom komadu Isidore Sekulić iz 1913. godine, koji prati unutrašnji svijet jedne djevojčice. Sjajna scenografija odlično je dočarala atmosferu bureta, a tu je, naravno, i glumačka postava u sastavu Ana Anđelić, Božana Bijelić, Dragana Ilić, Aleksandar Blanić i Dragan Vučić. A u iskustvu rada na predstavi, dosadašnjim ulogama i domaćim pozorištima u intervju za "Nezavisne" govorila je Ana Anđelić.
NN: Nedavno je u Dječijem pozorištu Republike Srpske premijerno odigrana predstava "Bure" rediteljke Sonje Petrović. Kakvo iskustvo nosite iz ovog projekta?
ANĐELIĆ: Rad na predstavi "Bure" je za mene bio jedan od najljepših procesa koje sam u profesionalnom smislu doživjela. Razlog tome je odlična atmosfera koja je postignuta zajedničkim kreativnim i posvećenim pristupom svih učesnika ovog procesa: glumaca, rediteljke, kompozitora Nenada Kojića i Irine Somborac, koja je zaslužna za total dizajn naše predstave, kao i dramaturga Tijane Grumić. Sonja je izuzetno talentovana i posvećena rediteljka, koja je došla sa jasnom koncepcijom, a uz to je jedan od onih reditelja koji, kako mi u pozorištu kažemo, voli glumce. Dala nam je slobodu da iznosimo svoje ideje i budemo kreativni. U predstavi igram mladu ženu, koja se prisjeća jednog perioda iz svog djetinjstva. Moj lik je predstavljen kroz ulogu naratora koji vas vodi kroz cijelu predstavu.
NN: Koliko dugo su trajale pripreme predstave "Bure" i kakve su reakcije publike nakon prvih izvođenja?
ANĐELIĆ: Iza nas su dva mjeseca intenzivnog rada na ovoj predstavi, iako je moj subjektivni osjećaj da je taj cjelokupni proces trajao puno kraće, jer smo sa zadovoljstvom dolazili na probe. Zadovoljni smo pozitivnim reakcijama nakon generalne probe koju smo igrali za kolege iz Dječijeg i Narodnog pozorišta, kao i reakcijama publike sa premijere. Ono što mogu izdvojiti kao opšti utisak nakon ovih izvođenja je da su se djeca najviše fokusirala na scene u kojima djevojčica svojom maštom putuje na razne destinacije gdje se susreće sa različitim likovima i kulturama, dok su odrasli predstavu doživjeli emotivno, a neki su na kraju predstave doživjeli čak i katarzu. Nažalost, kako je kraj sezone, održana je samo jedna repriza, o kojoj nije bila dovoljno obaviještena publika, tako da nismo imali priliku da vidimo reakciju većeg broja gledalaca. Sa nestrpljenjem čekam septembar i igranja kako za školsku publiku, tako i za građanstvo. Ovo je jedna od onih predstava za koju vjerujem da će biti zanimljiva i djeci i roditeljima.
NN: Predstava otvara mnoge ozbiljne teme, kao što su smrt, odrastanje, samoća. Koliko je teško djeci na adekvatan način približiti ove teme i koliko je značajno da se o tome razgovara sa djecom?
ANĐELIĆ: Htjela bih da naglasim da se naša predstava prvenstveno bavi temom odrastanja i važnosti njegovanja dječije mašte. Tačno je da su i teme koje ste pomenuli u Vašem pitanju prisutne u našoj predstavi, ali smatram da ih je rediteljka na pametan način provukla kroz predstavu, odnosno na način da se o njima ne govori direktno publici. Djeca mlađeg uzrasta ih tako neće ni registrovati, a za one malo starijeg će biti vidljive. Mislim da je važno i značajno da se djeca upoznaju i sa ovim neprijatnim temama, jer su često dio i njihovih života. Naravno da način na koji razgovaramo o ovim temama nije isti za sve uzraste i da ih u različitim dobima djeca drugačije i doživljavaju. Psiholozi kažu da su djeca od sedam-osam godina spremna da pojam smrti shvate realistično. Umjetnički direktor nam je predočio ideju koja je u povoju, a tiče se uključivanja nastavnika i psihologa u razgovor sa djecom o odgledanom sadržaju predstava sa pomenutim i sličnim temama. Nadam se da će ova ideja uspješno zaživjeti.
NN: Glumom se bavite od 2000. godine, igrali ste u mnogim predstavama. Kojih se sjećate sa najviše emocija?
ANĐELIĆ: Meni najdraže predstave u kojima sam igrala su "Plava ptica" i "Životinjska farma" reditelja Alekseja Ljeljavskog, "Odisej" rediteljke Biserke Kolevske i "Ježeva kućica" reditelja Slobodana Perišića. Pomenute predstave su najbliže mom glumačkom senzibilitetu.
NN: Koju ulogu dječija pozorišta treba da igraju u savremenom svijetu i sa kojim problemima se susreću?
ANĐELIĆ: Bez obzira na to u kojem vremenu da djeluju, dječija pozorišta bi trebalo da, prvenstveno, imaju ulogu u razvoju dječije mašte te da utiču na obrazovanje i odgoj djece. Danas, više nego ikada, teško je privući dječiju pažnju, jer je tehnologija agresivno prisutna u svim porama naših i dječijih života. Pored neospornih benefita koje internet pruža, nažalost, putem istog djeca su nerijetko izložena i nekvalitetnom, površnom, a vizuelno atraktivnom sadržaju. Pregršt takvih sadržaja rasplinjuje pažnju i javlja se manjak koncentracije. Kao što znamo, generalno, do pospješenja koncentracije se dolazi čitanjem, a mi u pozorištu trudimo se da zanimljivim izvedbama inspirišemo djecu na okretanje knjigama, za početak onim djelima koje smo oživjeli kroz određenu predstavu.
Trebinje voli pozorište
NN: Rodom ste iz Trebinja, kakvo je stanje sa pozorišnom umjetnošću u Vašem rodnom gradu?
ANĐELIĆ: Ponosna sam na Trebinje, jer voli pozorište. Godine 1972. Festival dramskih amatera Jugoslavije se sa Hvara seli u Trebinje, u kojem se održava do 1992. godine. Kao sljedbenik ovog festivala od 2002. do danas se održava Festival festivala. Generalno su u Trebinju uvijek djelovale amaterske pozorišne grupe. U vrijeme kada sam ja išla u gimnaziju, bilo je aktivno amatersko pozorište "Slovo", čiji sam i sama bila član, nakon toga se osniva alternativna scena "Zoran Radmilović", zatim su oformljene "Male stvari", a trenutno se u sklopu Kulturnog centra Trebinje okuplja grupa entuzijasta koja realizuje jednu premijeru godišnje. Žao mi je što nemaju više prilika da igraju svoje predstave. Radujem se što ću na ovogodišnjem Festivalu festivala pogledati njihovu novu predstavu "Pomračenje", jer, kako čujem, premijera iste je izazvala pozitivne reakcije.
