Pozornica

Pratite nas na Google news

Goran Jokić: Za rođendan NP RS želim bolji odnos države prema prosvjeti i kulturi

Goran Jokić: Za rođendan NP RS želim bolji odnos države prema prosvjeti i kulturi
Foto: N.N. | Goran Jokić: Za stoti rođendan NP RS želim bolji odnos države prema prosvjeti i kulturi
Milan Rakulj

Goran Jokić, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), svoje umijeće na sceni još jednom je pokazao ulogom Svetislava Tise Milosavljevića, prvog bana Vrbaske banovine. Riječ je o glavnoj ulozi u predstavi "Zlatno doba" Željka Stjepanovića, čijom je premijerom u nedjelju uveče obilježeno devet decenija postojanja NP RS, osnovanog pod imenom Narodno pozorište Vrbaske banovine.

Upravo glavni "krivac" za osnivanje pozorišta u Banjaluci bio je Tisa Milosavljević, a kako je bilo igrati omiljenog funkcionera u istoriji ovih prostora, šta njemu lično predstavlja jubilej nacionalnog teatra Republike Srpske, o pozorištu uopšte, serijama, te o kulturi u vrijeme pandemije, Goran Jokić govorio je za "Nezavisne".

NN: Šta Vam je bilo najvažnije prilikom stvaranja uloge bana Milosavljevića?

JOKIĆ: Prije 15 godina, kada smo radili predstavu "Ban prvi", koja je takođe obrađivala period početka Vrbaske banovine - godine 1929-1934, jedna starija gospođa, naša sugrađanka, rekla mi je da se ona sjeća tih vremena i da veoma ličim da bana Milosavljevića, fizičkom konstitucijom i frizurom, tako da mi je to bila velika pomoć u ostvarivanju lika, ali najvažnije mi je bilo dočarati vrijeme i okolnosti u kojima je taj veliki čovjek, neimar i vizionar radio. Za istoriju našeg grada, Bosanske Krajine i šireg prostora sjeverozapadne i srednje Bosne i Hercegovine je ban Tisa uradio više nego što je urađeno stotinama godina prije njega i nemoguće je sve navesti u jednoj pozorišnoj predstavi, pa je moja osnovna želja bila da donesem na scenu taj  njegov duh i silnu želju da podigne ove krajeve iz neimaštine, zapuštenosti i zaostalosti - što je u mnogome i uspio neumornim radom i stalnom borbom sa administracijom u Beogradu i lokalnim "moćnicima" kojima nije odgovarao napredak i prosvjećivanje naroda. Meni je veoma žao što se u narodu malo zna, u školama ne uči, u udžbenicima šturo piše o takvim našim velikanima i neimarima.

NN: Koje su razlike u igranju istorijskih i fiktivnih ličnosti?

JOKIĆ: Razlika je u tome što prilikom igranja istorijskih ličnosti ipak ima na šta da se osloni, na neke poznate, u hronikama zapisane činjenice o karakteru, izgledu..., a kod tzv. fiktivnih ličnosti, sve to nadoknađujemo maštom i radom na tekstu u dogovoru s rediteljem. Oba načina su jednako zanimljiva i uzbudljiva i glumci jednako uživaju u izgradnji likova i predstave.

NN: U predstavi iznosite dio originalnog govora bana Milosavljevića izrečenog 18. oktobra 1930. prilikom otvaranja Narodnog pozorišta Vrbaske banovine. Koliko je ovaj govor bio vizionarski, po Vašem mišljenju, i koliko današnji političari razumiju potrebe kulture u odnosu na bana tada?

JOKIĆ: Djelovanje bana Milosavljevića i taj govor na otvaranju jesu primjer vizionarstva, duhovne veličine i patriotizma jednog funkcionera, politačara i veoma je aktuelan i danas, ali političari na ovim našim prostorima, nažalost,  nisu dorasli ulogama i misijama koje im je Bog dodijelio kao predstavnicima i izaslanicima svog naroda -  u svijetu i vremenu, u istoriji. Nakon Drugog svjetskog rata Japan je najveći dio svog državnog budžeta davao za prosvjetu, za obrazovanje i - znamo svi koliko je napredovao. Mnoge do juče siromašne zemlje su ulagale najviše u prosvjetu i kulturu i danas su među vodećim ekonomskim silama svijeta, a mi - šta radimo? Naši budžeti za prosvjetu i kulturu, a tu mislim i na RS, i na BiH, i na Srbiju i ostale državice - najmanji su u svijetu i iznose nula zarez nešto posto. Prosvjeta i obrazovanje su nam demolirani kao Černobilj i Fukušima, da ne pominjem i ona dva grada. Kriterijumi su pali ispod svih podruma - sve se jeftino kupuje i prodaje - ocjene, diplome, radna mjesta, poslaničke fotelje, čast i obraz, niko ni za šta ne odgovara, laže se i petlja, mulja i vara, i tonemo bez slamke na vidiku. Potrebno nam je kao društvu, kao narodu da se iz temelja, iz pepela ponovo izgradimo, na istini i iskrenosti, uz Božji blagoslov i pomoć, od početka, onako kao što je to ban Tisa uradio - od osnova, od vrtića i osnovne škole. Ban je u jednoj godini započeo izgradnju 127 osnovnih škola?! Pitanje je da li bi današnja vlast za jednu godinu uspjela da okreči toliko škola.

NN: Preko trideset godina ste na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, gdje niste odbili niti jednu ulogu. Koliko je za Vas značajan ovaj jubilej, na šta se najviše ponosite, a šta biste voljeli da se promijeni prije stote godišnjice postojanja pozorišta?

JOKIĆ: Ponosan sam na svoje kolege i na sva naša pozorišta, i profesionalna i amaterska: Narodno, Dječije, Prijedorsko, "Jazavac", DIS, Studentsko, Trebinjsko, Obudovac, Kostajnicu, Bijeljinu, Pale, Istočno Sarajevo, Laktaše, Prnjavor, Kotor Varoš - sve su to mjesta, ustanove, dragi ljudi i umjetnici, omladina i djeca koji stvaraju iz ljubavi i oplemenjuju našu stvarnost. Bez njih ja ne bih mogao da živim ovdje - bez našeg jezika na sceni i osmijeha, aplauza naše publike, naše dječice - život ovdje ne bi imao smisla. Devedeset godina pozorišta znači isto toliko godina inspiracije generacijama mladih za put kroz život, za ostvarivanje svojih maštanja i želja, putokaz i pomoć u odgovorima na pitanja. Do stotog rođendana volio bih da bar malo država popravi odnos prema onome što je ipak najvažnije za očuvanje identiteta i integriteta jednog naroda - prosvjeti i kulturi.

NN: Ovih dana regionalna publika ima priliku da Vas gleda u TV noveli "Hotel Balkan". Da li ste zadovoljni ulogom Dragana Kuruzovića i uopšte prijemom serije kod publike?

JOKIĆ: Veoma sam zadovoljan i mojom ulogom i prijemom serije kod publike, a naročito me raduje što smo skoro svi iz Narodnog, Dječijeg i Prijedorskog pozorišta u seriji i što je to naš "proizvod". Scenario je veoma zanimljiv, priča je vrlo intrigantna, zapleti i raspleti su neočekivani i nadam se da će gledaoci s pažnjom pratiti svih 60 epizoda.

NN: Aktuelna pandemija uveliko je uticala na kulturni život ove godine na globalnom nivou. Kako se naša kulturna sredina, po Vašem mišljenju, snašla u svemu tome?

JOKIĆ: Bili smo i mi malo zaustaljeni na početku pandemije, ali smo se brzo snašli, pa smo igrali na otvorenom preko ljeta, a sada radimo punom parom, spremamo nove, a stare predstave se igraju svaki dan, nekad i nedjeljom, jedino što je broj gledalaca umanjen za trećinu. Tako su se prilagodile i kolege iz ostalih umjetničkih struka - idemo dalje, ne predajemo se.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije