Ovogodišnji sajam knjige u Sarajevu je pokazao da su se Bosanci i Hercegovci konačno vratili knjizi, kaže u intervjuu za "Nezavisne" Fahrudin Kučuk, bh. pisac za djecu.
Kučuk je na nedavno završenom Međunarodnom sajmu knjiga i učila u sarajevskoj "Skenderiji" pomovirao knjigu "Dedo Hamdo i mačak Bimbo", što je urbana priča o bh. Djeda Mrazu, a kako kaže, nastala je kao posljedica promišljanja o svemu što okružuje djecu i što djeca vole.
Ovu promociju Udruženje izdavača i knjižara BiH proglasilo je najboljom na sajmu. Knjigu je štampala Izdavačka kuća "Zalihica".
NN: Šta Vam je poslužilo kao inspiracija za nesvakidašnju dječju knjigu koja govori o Djedu Mrazu?
KUČUK: Razmišljajući o svemu onome što djeca vole, mene je nagnalo da potvrdim misiju lijepog kroz poklanjanje, a djeca su ta koja su nama najbliža da im poklanjamo, da ih mazimo i pričamo im priče. Ovom pričom ja sam htio da kažem kako mi imamo svoga Djeda Mraza, zvaničnog, koji putuje u zemlju Lakoniju da se susretne sa drugim Djeda Mrazovima. U tim susretima sa Djeda Mrazovima iz drugih zemalja, u stvari, gaji misiju kao što bi i trebao svaki Djeda Mraz. Vrhunac svega je njegovanje priče u kojoj nema zla i pokvarenosti.
NN: Ovo je Vaša četvrta knjiga za djecu, planirate i petu, a sami kažete da ste relativno kasno počeli pisati?
KUČUK: Moja peta knjiga je nastavak prve, koja je naslovljena "Patuljak Dado iz Popovog gaja". Nastavio sam je jer je prva knjiga izazvala veliko interesovanje kod djece. Ona će biti sjajno opremljena, dobro ilustrovana i nadam se da će naći mjesto u dječjim srcima.
NN: Danas su rijetki pisci koji se opredjeljuju pisati priče za djecu, jer mnogi znaju reći da je najteže pisati za djecu. Da li je to zaista tako?
KUČUK: Čovjek kad radi nešto što voli, a i pisanje se mora podvesti pod rad, onda se njemu čini da je to lako, da tu nema naprezanja. Iskreno, niti jednu moju knjigu objavljenu i napisanu, a ni ovu koja još nije objavljena, nisam pisao sa teškoćom. Nisam sjedio, zamišljao i valjao konstrukcije rečenica. Naravno, dječja knjiga mora biti lijepo ispisana. Nemam problema s tim, jer kad sjednem da radim ne pravim zabilješke, jednostavno imam inspiraciju i ona nadolazi sa svakom novom ispisanom rečenicom. Svaka ta nova rečenica mene vodi u nekom drugom smjeru. Čitanje mi je pomoglo da obogatim rječnik i ne moram razmišljati o tome koja je riječ lijepa, lepršava. Meni to dobro ide.
NN: Koliko je danas jednom piscu teško objaviti knjigu?
KUČUK: Teško je, ali dešavaju se promjene u zadnje vrijeme. Imamo dobre autore, dobre izdavače. Naravno, to nije u mjeri koja bi nas približila Evropi. Mi uvijek sebi zadajemo tu Evropu, a mi smo u Evropi i nikad nismo ni izašli iz nje. Pomaka ima, ali imao sam priliku vidjeti i osjetiti kako je bilo s mojom prvom knjigom, a kako je s četvrtom. Kod četvrte sam imao čast i zadovoljstvo da upoznam Almira Zalihića, direktora IZ "Zalihica", da upoznam ljude koji svoj posao tretiraju ozbiljno i na pravi način. Ova kuća promovira dobre autore i dobre knjige i njeni autori su zadovoljni. Svi mi pisci živimo i stvaramo čekajući trenutak, a taj trenutak je vrlo blizu, kada će pisac od svog rada moći da stvara i normalno živi.
NN: Koliko ste kao autor i posjetilac zadovoljni ovogodišnjim sajmom knjige u Sarajevu?
KUČUK: Prvi put sam s druge strane, kao autor. Na sajmu sam obično bio posjetilac i kupac. Mene je uvijek zanimalo koliko se čita. Gledao sam u ljude koji su hodali i šta nose u kesama. I svake godine sam primjećivao lagani rast. Ove godine su se Bosanci i Hercegovci konačno vratili knjizi. Ovaj sajam je to pokazao.