BEOGRAD - Nagradu kritike za roman 2009. godine, koju dodjeljuje beogradski nedjeljnik NIN, dobila je juče Grozdana Olujić za djelo "Glasovi u vetru" u izdanju Srpske književne zadruge.
"Roman 'Glasovi u vetru' predstavlja vredan rezultat savremenog srpskog pripovedanja", rekao je Milan Vlajčić, predsjednik žirija, i dodao da je nagrada dodijeljena odlukom većine članova žirija.
Olujićeva je treća žena koja je ponijela ovo književno priznanje, a prije nje NIN-ovom nagradom su ovjenčane Dubravka Ugrešić za "Forsiranje romana reke" (1988.) i Svetlana Velmar-Janković za "Bezdno" (1995).
U obrazloženju žirija navedeno je da kroz mnoštvo varijacija, lajt motiva, lirskih i psiholoških fragmenata Olujićeva "umetnički osvedočeno oblikuje priču koja iskazuje kako psihološku i istorijsku podlogu našeg podneblja, tako i duhovnu situaciju modernog vremena".
"U pripovednoj ravnoteži između modernističkog eksperimenta i realističke fakture, povremeno ukrštajući realističku i fantastičku motivaciju, s uverljivo oblikovanim likovima, 'Glasovi u vetru' predstavljaju vredan rezultat savremenog srpskog pripovedanja", ocijenili su članovi žirija.
U žiriju su, pored Vlajčića, bili: Aleksandar Ilić, Aleksandar Jovanović, Milo Lompar i Mladen Šukalo, a najveći konkurent Olujićevoj je bio roman "Ljetopis vječnosti" Žarka Komanina za koji su glasali Vlajčić i Ilić.
Ovo je četvrta godina uzastopno kako presuđuje jedan glas (3:2).
Na pitanje novinara kako se osjeća kao treća žena koja je dobila NIN-ovu nagradu, Olujićeva je odgovorila da joj je mnogo draže to što je prva žena čije je djelo objavljeno u jubilarnom, stotom kolu "Srpske književne zadruge".
"Žene u srpskoj literaturi počinju da bivaju sve brojnije i dobro pišu. Čak je i u konkurenciji za ovu nagradu bilo više žena... Ono što je najvažnije jesu dobar izdavač i radoznali čitaoci", rekla je ona.
Osim Olujićeve i Komanina, u užem izboru za nagradu su se našli romani: "Prsti ludih očiju" Rajka Vasića, "Tri slike pobede" Zvonka Karanovića, "Taoci" Sandre Petrušić, "A ako umre pre nego što se probudi" Đorđa Pisareva, "Konstantinovo raskršće" Dejana Stojiljkovića i "Park Carmen Machado" Mirjane Urošević, dok su u najširoj konkurenciji za nagradu bila 693 djela.
Nagrada će, kako je saopšteno iz redakcije NIN-a, biti uručena 22. januara na svečanosti u Narodnom pozorištu u Beogradu, a pored NIN-ove diplome, pripada joj i novčana nagrada od 10.000 evra. Pokrovitelj nagrade je Srpski poslovni klub "Privrednik".
Grozdana Olujić, srpski romansijer, prevodilac i antologičar, rođena je 1934. godine u Erdeviku. Dobitnica je Povelje za životno delo Udruženja književnika Srbije 2004. Njeni romani i bajke doživjeli su brojna izdanja i prevedeni su na 28 svjetskih jezika. Grozdana Olujić živi i stvara u Beogradu, počasni je građanin grada Osla, te nosilac danskog viteškog ordena "Daneborg" za zasluge na polju književnosti.
Prvi put je u izbor za NIN-ovu nagradu ušla s romanom "Divlje seme" (1967), koji je specifičan po tome što prvi put u literaturu ovih krajeva unosi urbani život mladih ljudi, njihove probleme, ljubavi i nedoumice. Ovaj roman je kasnije postao i lektira pojedinih američkih univerziteta.
U oblasti književnosti za djecu Grozdana Olujić je napisala nekoliko zbirki bajki, među kojima je "Sedefna ruža i druge bajke", za koju je dobila nagradu "Politikinog zabavnika". Priča "Varalica i smrt" iz zbirke "Sedefna ruža" nagrađena je 1994. godine na konkursu za najbolju modernu bajku svijeta u organizaciji Svjetskog kongresa za umjetnost i kulturu SAD.
Po bajkama Grozdane Olujić snimljene su ploča i kaseta "Sedefna ruža", u interpretaciji Mije Aleksića i uz muzičku pratnju Laze Ristovskog, kao i televizijska serija. Svjetsku premijeru na pozorišnim daskama bajke Grozdane Olujić imale su u pozorištu "Eg", u Albaniju, država Njujork.
O knjizi
U centru zbivanja "Glasova u vetru" nalazi se psihijatar Danilo Aracki, koji u toku jedne jedine noći, na 17. spratu jednog njujorškog hotela, retrospektivno sagledava vlastiti život i život svoje porodice i naroda tokom čitavog 20. vijeka. Prema riječima same autorke, unutrašnji psihološki i duhovni profil glavnog junaka umnogome je određen uzbudljivim događajima i životom u porodici u jednom vojvođanskom mjestu u toku Drugog svjetskog rata i neposredno poslije njega.
"Svaki pojedinac nosi sa sobom svoju sudbinu, nosi delić tla ove zemlje i jezik koji pamti. Misao Danila Arackog je da bez zabeležene priče sve nestaje. Jezik sve pamti, mesta gde su ljudi nekada živeli i ko je tu živeo, pamti i kakav je ko bio i kakav će ko biti", rekla je Olujićeva.
Laureati
NIN-ova nagrada se dodjeljuje od 1954. godine, a prvi dobitnik je bio Dobrica Ćosić za roman "Koreni". Ćosić je ovo priznanje dobio ponovo 1961. za roman "Deobe". Međutim, jedini trostruki laureat NIN-ove nagrade je Oskar Davičo, kome je ovo priznanje dodijeljeno prvi put 1956. godine za djelo "Beton i svici", a potom 1963. za "Gladi", te 1964. za "Tajne". Dva puta je NIN-ovu nagradu ponio Živojin Pavlović za romane "Zid smrti" (1985.) i "Lapot" (1992). Prethodne godine nagrada je dodijeljena književniku Vladimiru Pištalu za roman "Tesla, portret među maskama".
Za 46 godina postojanja ova nagrada nije dodijeljena samo 1959. godine.