BANJALUKA - Na Međunarodnom festivalu kratkog filma "Kratkofil" mjesto predsjednika žirija zauzeo je Hanc Hermans, direktor i osnivač Interfilm festivala u Berlinu, koji kotira kao jedan od najvećih festivala kratkog filma u Njemačkoj.
Kako sam kaže, u mladosti mu je prvobitna želja bila da studira političke nauke, ali vrlo brzo je otkrio da je njegov istinski put u umjetničkim vodama.
"Jedno vrijeme sam živio i u Sjevernoj Irskoj, koja je vrvila političkim aktivnostima, pa sam pokušao da kombinujem politiku i umjetnost. U Berlinu sam studirao umjetnost i politiku zajedno, što mi se činilo kao dobra kombinacija, ali je rezultiralo uvjerenjem da je politika sama po sebi dosadna i da treba da se okrenem filmu. U prvi mah nisam primljen na Umjetničkoj akademiji, pa sam se odlučio da učinim nešto sam i tako je došlo do pokretanja Eiszet kina 1981. godine, a već godinu kasnije nastao je Interfilm", počinje svoju priču Hermans.
Početno zanimanje za dokumentarce kao filmove koji oslikavaju stvarni život, zbog nedostatka vremena, jer je istovremeno studirao i radio, uzrokovala je da se preorjentiše na kratki film.
"Kratki film je neuobičajena forma i mislim da normalno osoba ne bi bila zainteresovana za tako nešto jer tu ni ne dobijate mnogo novca. Prvih 20 godina nisam gotovo ništa zaradio. Sada godišnje pogledam preko 2.000 filmova, a nekima posvetim samo dva sekunda. Neko bi rekao da je to loše za mozak i da nisam normalan, ali ja mislim da je to dobro, jer kratki film pored svega najbolje ukazuje i na stanje u nekoj zemlji", kaže Hermans.
Ljubav prema kratkoj filmskoj formi nastojao je podijeliti sa svim ljudima bez obzira na rasu, pol ili socijalnu prihvaćenost, što ga je dovelo i do najčuvanijih zatvora Italije.
"Mnogo putujem i tokom jedne posjete Italiji sreo sam prijatelja, koji radi u obezbjeđenju zatvora isključivo predodređenog za mafiju, pa sam došao na ideju da i njima prikažem neke filmove. Neke filmove sam prikazivao u vrtićima djeci, neke po univerzitetima u Tajvanu, u stvari uvijek eksperimentišem s publikom", pojašnjava Hermans.
Iako je imao priliku da se susretne s mnogim kratkim formama, kaže da su najzanimljivije do sada stizale iz skandinavskih zemalja, ali da su interesantne i one koje dolaze iz Australije, Francuske i Belgije. S kratkim filmovima autora iz našeg regiona se susretao, kako kaže, i ranije, ali ih slabije raspoznaje.
"Kad su vaši filmovi u pitanju često se zbunim. Mislim da sam vidio neke filmove iz Bosne ali to ne mogu baš potvrditi jer u mojoj glavi je bosanski, hrvatski i srpski film isto. O tome ću više reći kad se završi festival jer ću tada sigurno imati bolji pregled, a za sada mogu samo da kažem da mi se sviđaju banjalučki kafei i priroda. Volim da sjedim i posmatram ljude koji šetaju gore-dolje po ulicama i ono što je jako bitno - hrana je ovdje sjajna", kaže Hermans.
Takmičari
U okviru takmičarskog dijela "Kratkofila 2008" juče se predstavilo nekoliko autora iz različitih zemalja svijeta. Među njima je i Antonio Koelji iz Meksika s filmom "Čimbumbe", koji je svojevrsni prikaz spone između mitskog i paganskog, predstavljenog kroz priču o ženi koja se iz ljubavi prema ribi odlučuje preći u njen svijet.
Banjalučka publika je do sada imala priliku da vidi i najkraći film u konkurenciji "O mržnji, ljubavi i onom trećem" njemačkog režisera Tobiasa Biljerija, te film "Agape" režisera Slobodana Maksimovića, smještenog u udaljenom ženskom manastiru u kojem se uvođenjem Interneta pokreće ljubavna priča. Zanimljiv je i animirani film "Edvard", u režiji Katrin Niklas te polubiografsko ostvarenje "Miraslava" italijanskog režisera Roberta Sataguida.