BANJALUKA - Premijerom predstave "I živjele su sretno…?" s podnaslovom "Zajebi bajku", u utorak uveče, 20. oktobra u Gradskom pozorištu "Jazavac" počelo je 18. izdanje Festivala glumca "Zaplet".
Prije same izvedbe program otvaranja festivala vodio je glumac Velimir Blanić, kazavši da se ovogodišnji "Zaplet" održava pod motom "Riviera Obilićevo", dok je festival svečano otvorilo 15 banjalučkih glumaca.
Pored toga što je "Zaplet", uslovno rečeno, postao punoljetan festival, Gradsko pozorište "Jazavac" proslavilo je dvije decenije postojanja. U čast ovog jubileja predstavu "I živjele su sretno…?", po tekstu Nine Horvat, postavila je rediteljka Slađana Kilibarda. Nakon "Malog blaga" i "Boga masakra", riječ je o njenoj trećoj režiji u "Jazavcu", a ovaj put postavila je tekst star deset godina, koji se bavi disfunkcijama savremenog braka.
U predstavi četiri generacije žena igraju Nataša Ivančević, Miljka Brđanin, Dragana Marić i Dragana Ilić.
Četiri ženska lika, četiri antijunakinje, koje nose imena iz bajki (Trnoružica, Pepeljuga i Snježana) ili imaju veze s bajkom (Bezimena kao nekakva dekonstrukcija Male Sirene), stupaju na scenu uz ples. Svaki ulazak na scenu ponaosob prati muzika agresivnog ritma, dok četiri antipoda junakinja poznatih romantičarskih saga ne ostanu zajedno na zamišljenoj djevojačkoj večeri. Tu vladaju blještavilo, drečavost i potčinjenost virtuelnom svijetu.
U brzim dijalozima, prilikom usiljenog provoda, u igri otkrivanja tajni uz ispijanje alkohola na eks, četiri prijateljice zapravo iznose prljav veš jedna drugoj, kao i prljav veš njihovih "prinčeva". Ovdje se motivi smjenjuju kao na traci. Na čas se otvaraju pitanja vantjelesne oplodnje, za koju u predstavi kažu "vještačka", ističe se potreba za uticajem na društvenim mrežama nauštrb vlastite privatnosti i stvarnog života, naglašava se opterećenost nebitnim detaljima prilikom planiranja vjenčanja, pominju se bračni kompromisi poslije nevjerstava, izvojevani novcem, i šta sve ne.
Sve nabrojano i te kako ima uporište u savremenom svijetu i događa nam se svima pred očima. Ipak, suština priče svedena je na sapunicu. Melodramatična situacija kao vrhunac ovog komada otkriva nam "komediju na prvu loptu".
U prevodu, riječ je o pokušaju miješanja komedije naravi sa (anti)romantičnom komedijom. Ta i takva komedija pokušava da putem lascivnih replika, rekvizita u obliku muškog polnog organa ili aluzija na bajke (recimo Snježana je jedan period živjela sa sedam muškaraca, jer i u bajci živi sa sedam patuljaka), nasmije publiku i ismije manire savremenih žena, kojima suština promiče pred šminkom, filterom i onim što drugi misle o njima.
Po riječima rediteljke, predstava govori o propasti romantične iluzije braka i objavljuje kapitulaciju stvarnosti pred terorom privida. Ipak, u ovom "seciranju stvarnosti" nismo vidjeli ništa katarzično. Pomenuti ženski likovi su jednodimenzionalni i to što jedna od njih izgovara repliku "Zajebi bajku" ništa ne mijenja u konačnici. Dobra gluma Nataše Ivančević u ulozi Pepeljuge i Miljke Brđanin u ulozi Trnoružice nipošto ne pomaže ovoj predstavi, koja ima problem u samom temelju, odnosno u tekstu.
Kudikamo je tekst koji je Velimir Blanić izgovorio prilikom otvaranja festivala, u kojem je rekao da francuska rivijera ima more, plaže i apartmane, za razliku od rivijere Obilićevo, u kojoj se iznajmljuje samo pozorišna zgrada, duhovitiji od teksta ove predstave. Ako ništa, bar je ovog gledaoca više puta nasmijao, što doduše više može biti problem gledaoca, nego problem predstave.
U predstavi nijedna od četiri žene ne dolazi do suštinske spoznaje, a publika, osim što prisustvuje lošoj djevojačkoj večeri, ne svjedoči bilo čemu značajnijem. Pozorišna publika se, naravno, dobrim dijelom smije prilikom određenih replika i isticanja rekvizita, kao što se smije i bioskopska prilikom običnog saplitanja jednog lika u filmu "Svadba", ali to ni ovoj predstavi ni pomenutom filmu ne daje posebnu umjetničku vrijednost.
Film "Svadba" je zaradio mnogo na bioskopskim blagajnama i ostvario je svoj cilj, a sličan cilj ima i predstava "I živjele su sretno…?" - da igra što duže i da proda što više karata, prikazujući lagane, zabavne, pristupačne i opštepoznate karaktere. Svakako, to je sasvim legitiman cilj jednog privatnog pozorišta, zbog čega će ova predstava možda biti i gledana u budućnosti.
Međutim, zasigurno će dio publike biti i razočaran jer je od "Jazavca" očekivao više od demonstracije bulevarskog pozorišta za dvadesetu godišnjicu postojanja.