Kroz recesiju se vrši nevjerovatan, stravičan udar na stvaralaštvo, smatra Ibrahim Spahić, direktor Međunarodnog festivala "Sarajevska zima", i dodaje kako su ponižavajuće pozicije umjetnika i kulturnih institucija.
Iza njega je uspješno završeno 26. izdanje "Sarajevske zime", kojim je prodefilovalo oko 1.500 umjetnika. Festival je i ove godine, kroz razne vidove umjetničkog izražavanja, pokušao naći odgovore na aktualna pitanja.
NN: Da li ste zadovoljni realizacijom "Sarajevske zime", da li su postignuti željeni ciljevi i shvaćene odaslate poruke?
SPAHIĆ: "Sarajevska zima" je 2009. godine u publikaciji evropske asocijacije festivala posvećenoj najznačajnijim evropskim festivalima bila svrstana među šest najzanimljivijih festivala, zajedno sa berlinskim, jerusalemskim, avinjonskim, edinburškim i festivalom "Ples i muzika" iz Granade. To priznanje pripalo joj je zbog uloge u promociji vrhunskih umjetnika i talenata i otvorenom prostoru za dijalog kultura i civilizacija svijeta i slobodu izražavanja i kulturu različitosti. Ove godine festival je realizovan pod motom "Šta sad?", kroz 129 različitih programa izvedenih na 39 različitih mjesta sa 1.500 učesnika i desetinama hiljada posjetilaca. "Sarajevska zima" je potvrdila da je festival koji predstavlja praznik za umjetnost, publiku i medije ne samo Bosne i Hercegovine već Evrope i svijeta. Učešće umjetnika iz Banjaluke, Prijedora, Sarajeva, Mostara potvrdilo je koliko je "Sarajevska zima" važna za sve umjetnike i bh. institucije jer su se predstavili s najboljim ostvarenjima na velikom međunarodnom festivalu.
NN: Najavili ste i naredni festival, koji će se odvijati pod motom "Umijeće ljubavi". Zbog čega baš ovaj moto?
SPAHIĆ: Ovaj moto označava nedostatak istinskih veza, nedorečene odnose u društvu, kao i kreativni put do otkrića umijeća ljubavi. Označava i umjetnost proizašlu iz drugačijeg razumijevanja drugog i prihvatanja da smo svi ne samo različiti nego istovremeno drugi i drugačiji. Umijeće ljubavi je središnja tema svih velikih studija, filozofskih rasprava, traganja istoričara, umjetnosti. Vjerujem da će inspirisati umjetnike da na pravi način pronađu odgovore na naš moto i da od 7. do 28. februara 2011. sudjeluju na 27. Međunarodnom festivalu "Sarajevska zima".
NN: Ove godine dobit ćete i Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Šta to za Vas znači i obavezuje li Vas još više?
SPAHIĆ: Nagrade su priznanje za harmoniziranje odnosa između pojedinca, kolektiva ili neke grupe sa svojom okolinom, u ovom slučaju s gradom Sarajevom. One obavezuju i one koji nagradu dodjeljuju i one koji nagradu primaju na jednak način. To je jedna vrsta međusobnoga izražavanja poštovanja za zajednički ili poseban doprinos razvoju Sarajeva. Želio bih da to znači da ćemo u Sarajevu dobiti "Koncert hol" Sarajevo na Marindvoru, da će se na dobrobit Univerziteta i akademske zajednice koristiti Vijećnica, da će Muzej "Ars aevi" smjestiti u odgovarajuće paviljone svoje dragocjene kolekcije, da ćemo biti grad u kojem će filharmonija imati svoj prostor za djelovanje, da ćemo izgraditi jagomirski filmski centar i da će nezaštićeni, ovisni stanovnici grada, uz solidarnost sugrađana osjećati mir, sigurnost i slobodu, toplinu Sarajeva. Zato vjerujem da će Sarajevo 2014. biti evropska i svjetska kulturna prijestolnica uz punu podršku Banjaluke, Mostara, Tuzle, Travnika, Zenice i Trebinja, jer je to bosanskohercegovački regionalni i evropski projekat od prvorazrednog značaja za nove generacije.
NN: Bili ste i jedan od tvoraca kulturne strategije BiH. Gdje smo sada kada je u pitanju ta strategija?
SPAHIĆ: Zajedno s kolegama iz cijele BiH radio sam na strategiji kulturne politike BH, na dokumentu koji je usvojen na komisiji koju sam vodio i čiji rezultat rada je prihvaćen na prijedlog Ministarstva civilnih poslova BiH. Tako smo dobili prvu kulturnu strategiju u modernoj istoriji BiH, uključujući statističke preglede iz ove oblasti na razini naše zemlje. Sada se ovaj dokument koristi i kod domaćih i kod međunarodnih institucija kao temelj za otvaranje BiH prema evropskim i svjetskim međunardnim fondovima za razvoj određenih kulturnih djelatnosti i podsticaj za razvoj gradova, regija, standardizaciju oblasti kulture i umjetnosti, kao i promjenu kulturne infrastrukture u zemlji.
NN: Kako gledate na odnos politike u BiH naspram kulture u posljednjih godinu dana?
SPAHIĆ: Očigledno je da se istovremeno, kroz recesiju, vrši nevjerovatan, stravičan udar na stvaralaštvo i da su pozicije umjetnika i kulturnih institucija u najmanju ruku ponižavajuće. Vlast jednostavno ignoriše da je kultura i umjetnost suštinska proizvodna snaga svakog društva, da doprinosi ekonomskom i svekolikom razvoju. Smanjenje ulaganja u kulturu znači direktno produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih, povećanje broja nepismenih i neobrazovanih, smanjenje kreativnih potencijala društva. Sve to će imati još tragičnije posljedice jer je BiH zemlja koja zaostaje u razvoju i za susjedima i za drugim zemljama svijeta. Zaostajanje u razvoju kulture i umjetnosti ne može se nadoknaditi nikakvim naknadnim mjerama. To se jednostavno mora promijeniti jer kultura nije potrošnja, višak, nepotreban dodatak. To je pravo svakog čovjeka i zajednice da se ostvaruju kroz inovativan, kreativan život.