Izložbom "Savremena BH umjetnost u borbi protiv mrtvih zečeva" želimo referisati na dobro nam poznate probleme u društvu, izjavio je Igor Bošnjak, kustos izložbe, koja je sinoć otvorena u Banjaluci u organizaciji Centra za vizuelnu komunikaciju "Protok".
Bošnjak je pojasnio da se termin "mrtvi zečevi" u ovom slučaju odnosi na bilo koje političke, ideološke ili umjetničke instance i da je izložba vid reanimacije sistema bh. umjetnosti u eri pseudokapitalizma i balkanske tranzicione kataklizme. Prema riječima kustosa svi radovi su kritika i provokacija društvene "nerealnosti"
Izložba "Savremena BH umjetnost u borbi protiv mrtvih zečeva" obuhvata radove deset bh. umjetnika, a zainteresovani postavku mogu pogledati u Kulturnom centru Banskog dvora.
NN: Izložba nosi simboličan naziv "Savremena BH umjetnost u borbi protiv mrtvih zečeva". Šta je to na šta želite njome ukazati?
BOŠNJAK: Ovom izložbom želimo ukazati i referisati na dobro nam poznate probleme u društvu. Unutar bosanskohercegovačke savremene umjetničke produkcije, pored raznih neartikulisanih političkih pluralnosti, ideoloških i socioloških prećutnih, javnih matrica i nedefinisanih stanja unutar sistema umjetnosti (ako sistem umjetnosti uopšte i postoji), postoje projekti i umjetnici koji svojim promišljanjem i djelovanjem artikulišu jednu ozbiljnu poziciju jednostavne ljudske normalnosti naspram svijeta svakodnevne banalnosti, primitivizma i svih drugih oblika dobro nam poznatih "izama". Ta pozicija je svojstvena duhu te nove buntovne generacije. Što se tiče simboličnog naziva, koristim pojam "mrtvi zečevi" kao banalnu referencu na rad Josefa Beuysa "Kako objasniti umjetnost mrtvom zecu". "Mrtvi zec" ili "mrtvi zečevi" u ovom slučaju, na simboličkoj ravni, mogu da budu bilo koje političke, ideološke ili umjetničke instance.
NN: Što je to novo što ova izložba nudi u odnosu na već ustaljene prakse vladajućih kulturno-umjetničkih struktura i koliko je mlađa generacija banjalučkih i bh. likovnih umjetnika u dosluhu sa aktuelnim svjetskim trendovima?
BOŠNJAK: Novo na ovoj izložbi bi bilo to da su predstavljeni radovi u svim medijima (slikarstvo, skulptura, video, film, reljef, fotografija, performans, instalacija, kiber art) koji se kritički odnose prema društvenoj realnosti. Svi radovi su lične umjetničke priče ili tzv. mikronarativi, jer vrijeme velikih ideologija je odveć prošlo tako da umjetnicima ostaje da odreaguju ne jednom lokalnom nivou i kontekstu. Savremena BH umjetnost je po mom mišljenju svakako u dosluhu sa aktuelnim svjetskim trendovima, ali da bi se mogli "takmičiti" sa evropskim produkcijama pitanje je koliko je država spremna uložiti uopšte u kulturu i produkciju. Sadašnja situacija nije nimalo optimistična.
NN: Nebojša Bumba, Mladen Bundalo, Lana Čmajčanin, Nela Hasanbegović, Dragan Inđić, Adela Jušić, Danijela Novaković, Igor Sovilj, Dejan Špirić i Bojana Tamindžija su imena likovnih umjetnika obuhvaćenih izložbom. Zašto baš oni i šta bi bio njihov "zajednički potpis"?
BOŠNJAK: Kustoska koncepcija pri izboru umjetnika i radova zavisila je od mog personalnog afiniteta i relacija prema ljudima koje lično poznajem, koji su mi prije svega bliski po promišljanju, kao i njihovom na neki način "subverzivnom djelovanju" i mišljenju. Pošto sam takođe i umjetnik, a u ovom slučaju mi je povjerena uloga da kuriram izložbu, sasvim je moguće da je došlo i do nekih anomalija i abnormalnosti na relacijama kustos/umjetnik versus umjetnik. Odabrani su oni umjetnici i radovi koji do sada nisu bili puno zastupljeni, odnosno prezentovani u Banjaluci. Svi radovi su kritika i provokacija društvene "nerealnosti" iz razloga što neki direktnije, a neki manje direktno obraćaju pažnju na "mrtve zečeve".
NN: Koliko su "Protokovi" projekti poput izložbe "Savremena BH umjetnost u borbi protiv mrtvih zečeva" uspjeli predstaviti Banjaluci, da tako kažemo, neke nove tendencije? I kako je sve to primljeno kod publike?
BOŠNJAK: Danas je naravno veoma teško biti nov i originalan, ali u nekom političkom, ideološkom i estetskom kontekstu mislim da je izložba donijela nešto novo, jer u protivnom ne bi imalo smisla uopšte nešto ovakvo i organizovati. Ovakva produkcija i postavka izložbe može se teorijski i kritički sagledati aparatima koji se takođe koriste i u globalnoj umjetničkoj situaciji u stanju potpune nepreglednosti, poput Burioove "relacione estetike" i "umjetnosti postprodukcije" kao i Grojsove "umjetnosti u doba politike", koje se zasnivaju na interdisciplinarnim i intertekstualnim raspravama posredstvom kojih pojave savremene umjetnosti mogu da se čitaju i tumače kao polja kulturoloških fenomena svojstveni stvarnosti savremenog masovno potrošačkog, medijskog ili čak našeg siromašnog, tranzicijskog društva.
NN: U savremenom svijetu umjetnost kao i sve ostalo doživljava ubrzane transformacije. Šta je ono što danas karakteriše likovni izraz?
BOŠNJAK: U sklopu ovih fenomena u vremenu fragmentarne hibridnosti, istraživački kontekst umjetnosti ili "umjetnost pod pritiskom", problematizuje se i dekonstruiše kao kompletna i kompleksna promjena statusa umjetničkog djela. Ta legitimnost promjene statusa je vidljiva na recentnim kustoskim praksama kao i pitanjima šta su umjetnička djela danas na izložbama kada u skladu fragmentarne logike djela više ne mogu povratiti svoje izgubljeno jedinstvo.
Pozitivna strana tranzicije
NN: U našoj svakodnevici riječ tranzicija je postala sveprisutna i obilježavajuća. Šta je ona zapravo donijela u likovnoj umjetnosti?
BOŠNJAK: Tranzicija nam generalno u nekom društveno-sociološkom kontekstu nije ništa dobro donijela, ali što se tiče polja umjetnosti, odnosno neke mlađe generacije umjetnika i njihovog organizovanja, desilo se to da su se pojavile organizacije umjetnika koje kritički djeluju sa i van institucionalnim sistemom umjetnosti (ako on dakle uopšte postoji), jer ne postoji tržište umjetnosti. Pojava tih umjetničkih grupa, asocijacija koje se čak bave i produkcijom izložbi na internacionalnom nivou, jeste, dakle, jedino pozitivno što se dogodilo sa tranzicijom.