Ileš Bečei, dugogodišnji solista Opere Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), 1. januara ove godine imenovan je na poziciju v.d. umjetničkog direktora Opere.
Njegova karijera u sarajevskom pozorištu uključuje niz solističkih i epizodnih uloga u operama i operetama: od Leharove "Vesele udovice", preko Verdijevih klasika "La Traviate" i Rigoletta", do "Male Floramye", za koju je i nagrađen godišnjom nagradom Narodnog pozorišta Sarajevo.
Bečei u intervjuu za "Nezavisne" govori kako će svoja znanja i iskustva primijeniti u razvoju Opere na daskama Narodnog pozorišta Sarajevo, ulogama u operama i operetama, nastupima van granica Bosne i Hercegovine, te planovima za buduće dane.
NN: Na početku ove godine imenovani ste na poziciju v.d. umjetničkog direktora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Kako ćete svoja dosadašnja umjetnička iskustva kao dugogodišnjeg soliste Opere iskoristiti na ovoj poziciji?
BEČEI: Na poziciju v.d. umjetničkog direktora Opere sam stupio s potrebom i uvjerenjem da mogu doprinijeti kroz primjere pozitivne prakse prikupljene, kako višedecenijskim radom u sklopu primarnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo, tako i kroz mnogobrojna gostovanja u drugim opernim kućama, tokom kojeg rada sam primjećivao pozitivne, ali i one malo manje pozitivne primjere kvalitativne realizacije i organizacije opernih produkcija. Skupom tih znanja i iskustava, uvjeren sam da pozitivne prakse kojima je naš ansambl preplavljen mogu doživjeti svoj dalji razvoj i istaći se dobrim zajedničkim usmjerenjem ka kreativnom rezultatu.
NN: Umjetnička sezona Narodnog pozorišta Sarajevo 2025/2026. počela je u septembru prošle godine. Kakvi su planovi Opere - premijere, gostovanja, obilježavanje važnih muzičkih godišnjica?
BEČEI: Jedan od prvih angažmana koji sam poduzeo je povratak operete "Mala Floramye" hrvatskog kompozitora Ive Tijardovića na redovan repertoar Opere, koju smo nekoliko puta izvodili tokom prethodnih pet godina. Jedan od centralnih razloga za njenu ponovnu realizaciju je nepresušno oduševljenje publike i vedar ton muzičkog narativa. U aktualnoj opernoj sezoni 2025/2026. bih istakao pripremu nove premijere Pietra Mascagnija "Cavaleria Rusticana", čija je realizacija planirana za 28. april ove godine, a koja će biti izvedena u paru s operom "Gianni Schicchi" Giacomma Puccinija. Ove godine se posebno ističe važnost 80. godišnjice od osnivanja Opere u Sarajevu, koja je uspostavljena 9. novembra 1946. godine, a u čijem će se povodu organizirati specijalni gala koncert solista i hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
NN: U februaru, tačnije 28. februara, biće izvedena opereta u tri čina "Mala Floramye" u nešto izmijenjenom sastavu u odnosu na dosadašnja izvođenja. Naime, ovoga puta komad će biti izveden uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će umjesto Darija Vučića dirigovati maestro Hari Zlorde?
BEČEI: Kao i u dosadašnjim realizacijama, sastav se nije znatno mijenjao, te sarajevska publika može očekivati jednak entuzijazam i poznate soliste na sceni. Nastupila je zapravo jedina izmjena dirigenta zbog privatnih i momentalnih zdravstvenih razloga našeg dirigenta Opere Darija Vučića. Nas dvojica smo zajednički donijeli odluku da se pozove Hari Zlodre, maestro i sveučilišni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu, prvenstveno zbog njegovog osebujnog dirigentskog iskustva u izvedbi i realizaciji ove operete, a zatim i stručnog renomea. Pored maestra Zlodrea, ponovnu posjetu će ostvariti i režiser Ivan Leo Lemo, kako bi se ponovna uspostava produkcije ostvarila prema najvišim standardima.
NN: Vaša karijera uključuje niz solističkih i epizodnih uloga u operama i operetama: od Leharove "Vesele udovice", preko Verdijevih klasika "La Traviate" i Rigoletta", sve do uloge Mirka/Petra Petrovića upravo u opereti "Mala Floramye". Koje su razlike u igranju u operama i operetama? Šta je Vama lično lakše igrati?
BEČEI: Kvalitativnost igranja veće i manje uloge nikada nije i kvantitativno mjerljiva. Dok se u manjim ulogama postavlja reper sjajne izvedbe i iznošenja umjetničkog maksimuma u ograničenom vremenu na sceni, veća uloga zahtijeva izdržljivost i pametan raspored snage za kulminativne momente na sceni.
NN: "Mala Floramye" decenijama zauzima posebno mjesto na repertoarima pozorišnih kuća, a prati ljubavnu priču smještenu u vrijeme velikih društvenih promjena, za vrijeme i neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Recite nam nešto o ulozi koju igrate, a za koju ste i nagrađeni godišnjom nagradom Narodnog pozorišta Sarajevo?
BEČEI: U opereti "Mala Floramye" igram dijeljenu ulogu koja kontrastira početni karakter bezbrižnog momka Mirka, beskrajno zaljubljenog u Malu Floramye, naspram razdora njegove romantične predstave realnosti tokom ratnog perioda, putem kojeg možemo pratiti njegov put karakternog sazrijevanja, kroz čin poručnika Petra Petrovića, junaka kote 212. Ljubav pobjeđuje sva njihova prethodna nemila životna iskustva i dokazuje svoju bezuslovnost u posljednjem, trećem činu predstave.
NN: Prošlog ljeta igrali ste u Splitu, na premijeri opere "Dioklecijan", takođe Tijardovićevog djela, a 1. januara ove godine nastupili ste sa Bokeljskim simfonijskim orkestrom u Budvi. Kakva iskustva nosite sa ovih gostovanja?
BEČEI: Rad sa različitim ansamblima i karakterima s kojima se susrećem zasigurno da je produbio moju vizuru fleksibilnosti i novuma koji trajno obogaćuje moje umjetničko iskustvo. Pored navike koju ostvarujemo sa domaćim opernim solistima, ljepota bogatstva i univerzalnosti muzike ostvarena je kroz korelaciju susreta umjetnika iz različitih zemalja regiona, koji nadilaze socio-političku dnevnu scenu. U tim trenucima osjećam ponos jer znam da će dnevne medije preplaviti pozitivne vijesti zajedničke kooperacije i nadjačati implikacije podjela u današnjem društvu.
NN: S obzirom na to da nastupate u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona, možete li nam reći da li je opera "u modi", odnosno koliko su posjećena izvođenja opera od strane publike? Za operu vlada uvriježeno mišljene da je napravljena za elitu - da li je ono opravdano?
BEČEI: Opera ostvaruje univerzalnu konekciju sa svakodnevnim i vanvremenskim temama ljudskih odnosa, ljubavi, požude, pohlepe i izdaje. Opera je u prethodnim stilskim razdobljima tematikom više rezonirala ka višim slojevima društva, što se znatno mijenja u muzičkom romantizmu 19. stoljeća. Od tada pa sve do danas tematika većine opera koje pronalazimo na našem i aktualnim repertoarima više rezonira sa problemima običnog čovjeka, na koji način se približava dostupnosti i popularnosti širim narodnim masama.
NN: Često se govori o mlađim generacijama koje rastu u drugačijem medijskom, kulturnom i muzičkom okruženju. Koje strategije vidite kao ključne da biste operu približili ovim novim generacijama i "doveli ih" u pozorište?
BEČEI: Iako je opera na momente doživljavala svoju krizu, u posljednjih nekoliko godina sve više osjećam zamah jednog novog trenda kod publike mlađe životne dobi, koja je odrasla u konekciji sa audio-vizualnim medijima kao što je film i koja osjeća trajnu potrebu za realističnim doživljajem umjetnika na scenu, koju opera može potkrijepiti. Svjetske produkcije koje podrazumijevaju tehničke uslove 3D projekcija na sceni, laserskih i drugih efekata sinhroniziranih s muzikom, operu dovode u novu dimenziju koja je na prijelazu novog medija "živog kina".
NN: Kakvi su Vaši dalji profesionalni planovi?
BEČEI: Smatram da će moje iskustvo u organizacionim strukturama, kao što je pozicija v.d. direktora Opere, znatno produbiti moja iskustva i promišljanja o individualnoj umjetničkoj karijeri u daljoj zrelijoj dobi. Uprkos pozitivnim stranama ovog poziva, trenutne internacionalne angažmane za koje sam dobio pozive moram ostaviti po strani kako bih sav svoj rad usmjerio na Narodno pozorište Sarajevo, a sa kojima planiram nastavak suradnje po završetku trenutne funkcije.
