Svaki pozorišni komad, u zavisnosti od tematike kojom se bavi, zahtijeva i drugačiju kostimografiju. I dok jedno veče publika na sceni može da gleda svoje omiljene glumce odjevene u sofisticirane kostime rađene od teških materijala, već narednu noć oni su u kostimima koji su potpuni kontrast.
U pozorišnim kućama u BiH navode da i izbor kostima zavisi od budžeta za određenu predstavu, ali su saglasni da, bez obzira na šnajdersku dovitljivost, svaka predstava i vizuelno donosi jednu novu priču.
Nermin Tuzlić, direktor Pozorišta mladih iz Sarajeva, pojašnjava da oni pred svaku novu predstavu rade i nove kostime.
"Kada planiramo budžet, sa nama su i scenograf i kostimograf. Imamo mali fundus, jer nemamo uslove, niti dovoljno prostora za veći, ali mislim da smo posljednjih godina za svaki komad radili i nove kostime", naveo je Tuzlić.
Ova pozorišna kuća radi komade za djecu i odrasle, a kako dodaje Tuzlić, mališani odlično pamte i svaki vizuelni momenat sa scene ostaje urezan u njihovom sjećanju, iz tog razloga se i trude da kostimi uvijek budu upečatljivi i novi.
"Činjenica je da su materijali koje danas koristimo mnogo jeftiniji u odnosu na one koje smo mogli priuštiti prije mnogo godina, ali uz kreativnost kostimografa i krojača postignemo zaista mnogo", zaključio je Tuzlić.
Narodno pozorište RS u Banjaluci ima bogat fundus, a Ivana Jovanović, kostimograf ove kuće, pojasnila je da za svaki novi komad uglavnom kupuju materijale na kilogram, a potom šiju nove kostime. Smatra da je uvijek lakše napraviti kostim kada ima više novca, ali i da se dobar efekat može postići kombinacijom materijala.
Menes Mušić, rukovodilac službene tehnike Narodnog pozorišta iz Tuzle, naveo je da ako ima novca, izdvaja se u zavisnosti od predstave.
"Naravno, prvo pokušavamo da izvučemo iz našeg fundusa sve ono što možemo iskoristiti u novoj predstavi. Ukoliko je predstava zahtjevna i traži nove kostime, onda se moramo snalaziti, šiti i tako dalje", kazao je Mušić.
Naglašava da ih u tom kontekstu prate problemi za svaki novi projekat i pred svaku novu predstavu.
"Takva je situacija u čitavoj zemlji. Finansije diktiraju repertoar. Sve je manje raskošnih predstava i kostima, a sve više takozvanih manjih predstava, koje su mobilne i mogu putovati, jer je to, izgleda, zahtjev ovog novog vremena", navodi Mušić i dodaje da ne diraju kostime iz predstava koje se igraju, ali da prilagođavaju one koji stoje u fundusu i mogu se nekako iskoristiti.
Fuad Redžić, tehnički direktor Narodnog pozorišta iz Mostara, kaže da je ova kuća imala i možda najjači fundus u bivšoj Jugoslaviji kada su u pitanju kostimi.
"Međutim, za vrijeme ovog prokletog rata, nama je uništen skoro kompletan fundus. S obzirom na to da je pozorište u vrlo teškoj situaciji, za svaku predstavu gledamo da iskoristimo što više iz fundusa. Trenutno radimo na predstavi 'Posljednja ljubav Hasana Kaimije', i gledaćemo da 90 posto kostima 'izvučemo' iz onoga što imamo, ako ne i sve, jer nemamo novca", ističe Redžić, navodeći da je isti slučaj i sa svim ostalim predstavama, te da se vrlo malo kupuje zbog nedostatka sredstava.