Prije izvođenja predstave "Kafa i cigarete" ansambla Ateljea 212 u Narodnom pozorištu Republike Srpske u ponedjeljak, na šestoj i posljednjoj takmičarskoj večeri Teatar festa publika je minutom ćutanja odala počast bardu srpskog i jugoslovenskog glumišta Velimiru - Bati Živojinoviću.
Glumac NP RS Aleksandar Stojković Piksi prokomentarisao je da, kad glumci odlaze, treba da budu ispraćeni aplauzom, stoga je predstava kasnila dobrih deset minuta.
Odigrani komad autorski je projekat Mie Knežević inspirisan filmom Džima Džarmuša, no opet distanciran od velikog reditelja, što se vidi i u punom nazivu predstave "Kafa i cigarete, pozdrav iz Beograda".
"Svi smo ljubitelji Džima Džarmuša i inicijalno nas je oko predstave okupila ta ideja i taj njegov princip i ugao posmatranja života, u smislu da je - ono što je inače intermeco u životu burniji život nego tamo gde se život lomi, gde se govore velike reči o velikim temama", kazao je nakon predstave Nebojša Ilić, dodajući da su i sami glumci umnogome korigovali tekst predstave. Tako je, recimo, Tihomir Stanić, koji glumi profesora na Filozofskom fakultetu, izbacio jedan duži, prvobitno zamišljeni, monolog. Taj monolog trebalo je da bude izgovoren nakon što upiše desetku u indeks samo na osnovu studentove rečenice da je profesorova generacija "uništila i teren i golove i tribine", a ruže njih mlađe samo zbog toga što tu i tamo zabiju pokoji autogol. Ovo je jedno od ključnih mjesta u predstavi, a sve velike teme proturene "ispod teksta" i izgovorene kroz naizgled beznačajna ćaskanja uz kafe i cigarete jesu upravo odlazak mladih na Zapad, vječne seobe, sukob generacija i ono uopšteno što muči današnjeg malog čovjeka. Sve to čini da se publika lako identifikuje sa likovima koje pored Ilića i Stanića tumače: Dara Džokić, Milica Mihajlović, Milica Trifunović i Marko Grabež, dok se na video-bimu pojavljuje i Svetozar Cvetković. U prilog tome ide i činjenica da su uz minimalnu scenografiju ti isti likovi opštepoznati (profesori, studenti, gasterbajteri), što je još jedna od razlika sa filmovima Džima Džarmuša u kojima likovi imaju specifična zanimanja i izražene su individue. Dara Džokić na okruglom stolu govorila je o tome da je ovo jedna od predstava koju cijeli ansambl igra sa velikom lakoćom i da je zaista privilegija kada se tako nešto dogodi u pozorištu. To se dalo primijetiti i na sceni, a jedina zamjerka publike jeste na momente zaista tihi govor. Razlog za to jeste što je ova predstava bila namijenjena za malu scenu, a kako je na premijeri u Zrenjaninu slučajno odigrana na velikoj, tu je i ostala.